Sve se više primjećuje uloga Sudana u vanjskoj politici Saudijske Arabije. Nakon što je Pakistan objavio da se neće pridružiti saudijskoj anti-iranskoj koaliciji, Rijad pokušava pronaći drugu veliku zemlju s relativno osiromašenim stanovništvom, koje bi igralo svoju vanjsku politiku onako kako Saudijska Arabija želi. To nikako nije snažna država poput Egipta, ali prva veća država u bližem susjedstvu upravo je Republika Sudan. Prošle godine sudanski vojni zrakoplovi i vojska pridružili su se ratu u Jemenu predvođenom Rijadom. Oko tristo sudanskih vojnika i časnika uplovili su u luku Aden u listopadu, s ciljem zaštite ovog važnog grada gdje stoluje jemenska vlada i predsjednik Abd-Rabu Mansur Hadi. U Jemenu su sudanske snage pod zapovjedništvom vojnog vrhovništva saveznih snaga, a Kartum je napomenuo da je Sudan predan ponovnom povratku legitimnosti u Jemen. Broj vojnika se u međuvremenu popeo na nekih tisuću vojnika, s time da je sudanski ministar obrane Avad bin Auf potvrdio da postoji šest tisuća boraca iz specijalnih snaga, pješadije i elitnih trupa koji su spremni sudjelovati u akcijama na poziv koalicije.
Sudan je također jedina zemlja, uz Bahrein, koja se priključila Saudijskoj Arabiji u potpunom prekidu diplomatskih odnosa s Iranom. Rijad je u objavi svoje 34-člane koalicije protiv terorizma uključio i Sudan, što je poprilični obrat u odnosu pustinjske kraljevine prema ovoj afričkoj državi koja se nalazi preko puta Crvenog mora. Naime, još 2013. sudanski predsjednik Omar Hasan al-Bašir je imao zabranu prelijetanja saudijskog zračnog prostora na svom putu prema Iranu. Tada je Bašir letio u Teheran da bude na svečanosti zakletve novog iranskog predsjednika Hasana Rohanija. Tada je saudijska kontrola leta zabranila da zrakoplov, inače unajmljen od jedne saudijske kompanije, preleti Saudijsku Arabiju. I dok islamska koalicija nije vojni savez, Kartum je pokazao u Jemenu da učinkovito može biti vojni partner Rijadu. Za tu suradnju, Sudanci su navodno dobili 2,2 milijardi dolara.
Naime, od 1997. Sudan trpi američke i zapadne sankcije na sudansku središnju banku, što je oslabilo pristup zemlje globalnim financijskim tržištima i čvrstoj valuti.Trajni sukobi Sudanskih vojnih snaga i pobunjeničkih pokreta u Darfuru i Južnom Kordofanu, kao i na Plavom Nilu, isušili su resurse i rastjerali moguće ulagače. Nakon što se 2011. odcijepio Južni Sudan, Sudan je preko noći ostao bez trećine svog teritorija i većine svoje nafte. Niske cijene nafte danas dodatno smanjuju prihode. Zbog toga je Kartum postao primoran da traži pomoć kod svojih susjeda u Perzijskom zaljevu. Članice Zaljevskog vijeća za suradnju (GCC) doista su pružili ključnu financijsku pomoć za Sudan. Kartum je prije uključenja u rat u Jemenu od Saudijaca dobio milijardu dolara koji su deponirani u sudanskoj središnjoj banci. Katar je dao 1,22 milijardi dolara nakon što je Bašir posjetio Dohu 2014. Uz to, tri velika dioničara Kartumske banke su Islamska banka Dubaija, Islamska banka Abu Dabija i Islamska banka Šardžaha. U Sudanu je započeo eksperiment modernog islamskog bankarstva, a upravo je Kartumska banka bila ta koja je počela djelovati na načelima islamskog bankarstva.
Sudan se priključio saudijskoj koaliciji u Jemenu iako je nekoliko godina uzastopno jačao veze s Iranom. Sudanski i iranski dužnosnici su 2008. potpisali sporazum o vojnoj suradnji, a 2013. Iran je započeo s izgradnjom pomorskih i logističkih baza u Port Sudanu. Sudan i Iran dijele geopolitičke ciljeve, a Sudan je također strateški ulaz Irana na afrički kontinent. Iran pruža financijsku i vojnu potporu Sudanu. Dvije zemlje su stvorile odnose koje su iznimno zabrinule zapadne zemlje, zaljevske zemlje i Izrael. Ali, krajem 2014. odnosi Sudana i Irana su se preokrenuli. U rujnu 2014. sudanske su vlasti zatvorile iranske kulturne centre u Kartumu i drugim lokacijama, optužujući Iran da širi šijizam u Sudanu. U stvari, sudanska mala šijitska manjina ne predstavlja nikakvu prijetnju sudanskoj vlasti, a zatvaranje kulturnih centara se može samo objasniti u kontekstu sudanskog geopolitičkog približavanja Saudijskoj Arabiji.
Mjesec dana nakon zatvaranja centara, Bašir je pokušao dodatno odmaknuti se od Irana, te je objavio da je negativan pogled Rijada na stvarne odnose Kartuma i Teherana temeljen na lažnim, izmišljenim i preuveličanim podacima. Bašir je odbacio vrijednost sudansko-iranskih odnosa te je ukazao na odbijanje Teherana da podrži Kartum kada su gospodarski problemi zadesili Sudan nakon secesije Južnog Sudana 2011. Bašir je tada rekao da su Sudanci pretrpjeli to teško razdoblje bez ijednog centa dobivenog od Irana. Iranci su, prema Baširovim riječima, samo nudili obećanja koja se nikad nisu materijalizirala i stoga Sudan više ne može svoje veze s Iranom smatrati strateškim. Možda je sudanski zaokret nastao već u ljeto 2013. kada je New York Times pružio dokaze da su sirijski pobunjenici dobili oružje preko Katara koje je proizvedeno u sudanskim i kineskim tvornicama, a koje je upravo Kartum pružio.
Međunarodni kazneni sud želi suditi Baširu za ratne zločine, pa je sudansko sudjelovanje u Jemenu, što je rat koji podržavaju i SAD, izazvalo čuđenje pa i prosvjede među aktivistima za ljudska prava na Zapadu. Sudanske trupe su ignorirale pravila rata i provele kaznene operacije nad građanima u Južnom Kordofanu i Plavom Nilu. Time se američki predsjednik Barack Obama našao u krajnje zanimljivoj situaciji, jer se SAD trenutačno nalaze u vojnom partnerstvu sa zemljom čiji režim ujedno kažnjava ekonomskim sankcijama i embargom na uvoz oružje, zbog kršenja ljudskih prava, genocida i države koja sponzorira terorizam. Saudijci, naravno, ni ne pomišljaju propitivati Sudan zbog kršenja ljudskih prava, jer sama Saudijska Arabija na spomen ljudskih prava odlučuje zatvarati, kažnjavati ili ubijati svoje građane koji bi pomislili da imaju ljudska prava.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
