Tijekom tzv. "dugog 19. stoljeća" na Starom kontinentu su se stalno odvijali mnogobrojni krvavi ratovi između tadašnjih političkih i vojnih velesila Austro-Ugarske, Pruske, Francuske, Ruskog Carstva i Velike Britanije. S modernog kuta gledišta tadašnji međunarodni odnosi mogli bi se opisati izrazom multipolarni poredak. Tj. postojalo je više europskih sila podjednake jačine koje su nastojale ostvariti dominaciju nad Europom. Istovremeno, s druge strane Atlantika Sjedinjene Američke Države u 19. stoljeću su vodile samo jedan veliki rat. Upravo taj rat bio je Američki građanski rat kojeg je obilježavao izuzetno okrutan i ostrašćen karakter sudionika. Federalni Sjever i Konfederalni Jug nastojali su nametnuti svoje vrednote, a u ratu je poginulo više od 600 000 Amerikanaca.
Kada su u jeku rata upitali načelnika pruskog Glavnog stožera i jednog od najvećih vojnih teoretičara, Helmuta von Moltkea, što misli o operacijama u američkom ratu, odgovorio je: "Nisam zainteresiran za proučavanje kretanja naoružanih rulja". Bila je to podcjenjivačka ocjena jer je u tim borbama bilo operacija nalik na europske ratove. No to mišljenje dobro ocrtava stav Europljana sredinom 19. stoljeća o američkim oružanim snagama i SAD-u u cjelini. Bilo je to hiperpodcjenjivačko gledište. Iako je građanski rat prijetio podjelom i raspadom SAD-a ipak se već tada moglo nazrijeti koliko će biti moćna ta nova Amerika. Osim građanskog rata, SAD je sve do potkraj 19. stoljeća vodio uglavnom samo indijanske ratove i nije imao probleme sa susjedima kao Europljani.
Od samog osnutka Sjedinjenih Država 4. srpnja 1776. pokazalo se da je to država s ogromnim potencijalima koja je imala drukčije ishodište od europskih sila. Od kolonija nastale su trajne zajednice i američke savezne države su postale svjesne svojih prava pa je tako pobjedom u Ratu za neovisnost 1783. stvorena nova nacija na temeljima prosvjetiteljstva: prirodnog i društvenog prava, suvereniteta, jednakosti, narodne vlasti, federalnog uređenja. Ali iznad svega SAD se izdvajao od drugih po širokom obimu sloboda zato se i naziva često u literaturi "carstvo slobode". S vremenom će američka vanjska politika evoluirati i doživjeti drastičnu preobrazbu pa će SAD mnogi danas nazivati "najvećim imperijem svih vremena".
U okvirima Ustava Sjedinjenih Američkih Država koji je stupio na snagu 1789. i koji je do danas pretrpio samo neznatne promjene, odvijala se političko-gospodarska izgradnja unije prvih 13 saveznih država pod vodstvom prvih velikih predsjednika Georga Washingtona, Johna Adamsa i Thomasa Jeffersona i u znaku sve izraženije tendencije za vanjskopolitičkim izolacionizmom. Ta je izgradnja bila istovremeno povezana s postupnim naseljavanjem i teritorijalnom ekspanzijom prema zapadu i jugu.
Unatoč stremljenjima ka izolacionizmu u smislu međunarodne politike, od svog nastanka Sjedinjene Države su bile intervencionistička sila koja je svoju vanjsku politiku temeljila na teritorijalnom širenju. Svojom revolucionarnom porukom - slobodni ljudi, slobodno poduzetništvo - na kontinentalnoj razini Amerike uputila je izazov europskim silama. Čak i za onu nekolicinu koja početkom 19. stoljeća nije vjerovala u božansko proviđenje, temeljne ideje kojima su se Očevi osnivači vodili u nastojanjima da stvore SAD iste su one ideje za kojima su se američki vojnici i političari povodili zauzimajući i osvajajući prostranost i golemost Amerike, te preoblikujući ih prema sebi samima. Zajedno s tim idejama oblikovala se i ideologija koja je od razdoblja federalne države pa sve do Hladnog rata motivirala američke elite u odnosima s vanjskim svijetom.
Od svih tih temeljnih ideja na prvo mjesto dolazi američka koncepcija slobode, sa svim svojim posebnim određenjima i domašajima. Sjedinjene su se Države od ostalih zemalja razlikovale po slobodi svojih građana; to je ono što je davalo smisao postanku i postojanju posebne američke države. Američku je slobodu, međutim, održavalo posebno, prepoznatljivo stanje duha. Amerikanac, ustvrdio je Thomas Jefferson neposredno po završetku Francuske revolucije, "zbog svoje imovine, ili po svojemu zadovoljavajućem stanju, ima interesa podržavati red i zakon. A takvi ljudi smiju i mogu sigurno i probitačno uzeti na sebe blagotvoran nadzor nad svojim javnim poslovima, kao i stupanj slobode koji bi se, da ga se domognu svjetina i čopori po europskim gradovima, smjesta pretvorio u razaranje i uništavanje svega javnog i privatnog... Ali, čak je i u Europi došlo do razumne promjene u glavama ljudi. Znanost je oslobodila ideje u onih koji čitaju i promišljaju, a američki je primjer među ljudima probudio osjećaje za pravičnost. Počela je stoga i pobuna..."
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
