Ono što je uslijedilo bila je upotreba najdraže strategije Pjongjanga. Kada sjevernokorejski stratezi nisu zadovoljni situacijom i smatraju da još ekonomske pomoći i koncesija može i mora biti dobiveno od vanjskoga svijeta, oni slijede ovu šablonu. Prvo naprave krizu, a zatim podignu tenzije što više mogu. To čine lansirajući rakete, testirajući nuklearne bombe, slanjem komandosa i izricanjem prijetnji. Kada su tenzije podignute dovoljno visoko i kada naslovi novina i portala diljem svijeta govore o tome da se 'Korejski poluotok nalazi na rubu rata' i strani diplomati se osjećaju nelagodno, vlada Sjeverne Koreje predlaže pregovore. Ponuda je naravno prihvaćena sa znakovima olakšanja dajući priliku sjevernokorejskim diplomatima da izvuku što veće koncesije od svojih pregovaračkih partnera koji žele nagraditi volju Pjongjanga da povrate predkrizni status quo. Takva rutina je bila vrlo uspješna.
Prvi nuklearni test
Još u srpnju 2006. DNRK je testirala Taepodong-2, prvi projektil koje teoretski može doseći dijelove SAD-a. Test nije bio uspješan, ali je izvan zemlje podignuo zabrinutost. Tijekom listopada 2006. Kim Jong-il i ostali lideri smatrali su da je vrijeme da se ponovno pokrene najdraža šablona provođenjem prvog nuklearnog testa. Test se dogodio blizu sela Punggye-ri. Sigurno je da nuklearni uređaj nije funkcionirao onako kako je bilo planirano, ali podzemna eksplozija u udaljenim sjevernim planinama bila je dovoljna da pokaže kako se Sjeverna Koreja približava svome cilju da stvori učinkovita nuklearna oružja.
Igra se promijenila. Svi budući pregovori moraju početi od činjenice da Pjongjang već posjeduje nuklearna oružja. Nakon testa, Vijeće sigurnosti UN-a odmah je donijelo strogu Rezoluciju 1718 koje su poduprle sve stalne članice (uključujući Rusiju i Kinu). U tom trenutku optimisti su pozdravili vijest i počeli uvjeravati sami sebe da je Kina učinila pravu stvar i da će od sada raditi zajedno sa Sjedinjenim Državama i ostalim zemljama na suzbijanju Sjeverne Koreje. No, prevarili su se.
Kina nije nikad imala, niti ima, niti će imati iste poglede prema DNRK niti prema pitanju Korejskog poluotoka kao SAD i druge zainteresirane strane. Iako nezadovoljna zbog nuklearnih ambicija DNRK, Kina neće učiniti ništa što bi izazvalo opasnu krizu kod svog južnog susjeda. Iako su pristali 'sudjelovati' u režimu sankcija protiv Sjeverne Koreje, Kinezi nisu promijenili svoja mišljenja. Baš suprotno. 2006. u godini prvog nuklearnog testa, zabilježio se nagli porast kineske ekonomske pomoći i ekonomske suradnje koja je nezaustavljivo rasla sve do 2013.
Drugi nuklearni test
2009. Barack Obama je preuzeo Ovalni ured postavši novi američki predsjednik. Na početku se pretpostavljalo da će Obama posvećivati malo pažnje Sjevernoj Koreji i to je bila loša vijest za Pjongjang. Suočeni s novom i nelagodnom situacijom, Sjeverni Korejci vratili su se strategiji koja je u prošlosti davala toliko povoljnih rezultata. Bilo je potrebno ponovo stvoriti krizu, podići tenzije i izvući ustupke od neprijatelja koji su ujedno i donori.
U travnju 2009. lansiran je dalekometni projektil koji teoretski može pogoditi mete na Aljasci i na Havajima pod uvjetom da funkcionira ispravno. No, lansiranje je bilo neuspješno. Usprkos tome, sjevernokorejski mediji su obznanili javnosti da je Juche ideja još jednom uspjela poslati satelit u svemir. Kako bi pojačali poruku, sjever je išao dalje. U svibnju iste godine proveden je drugi nuklearni test. Za razliku od testa iz 2006. ovoga puta test je bio tehnički uspješan i demonstrirao je svijetu da je Sjeverna Koreja razvila uspješan nuklearni uređaj iako je bilo samo pitanje vremena kada će se to i realizirati. Sva znanja i vještine su već postojale što se vidjelo i u prvom testu.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
