Većina izraelskih Židova ne želi aneksiju Zapadne obale, pokazuje istraživanje

Većina Židova, njih 48 posto ne podupire aneksiju Zapadne obale, dok bi njih 38 posto, nešto preko trećine, htjelo da Izrael pripoji teritorije na kojima se nalaze židovska naselja.

Istraživanje o raspoloženju Židova prema Arapima i mogućoj aneksiji Zapadne obale koje je naručila Zaklada Yisraele Goldblum pokazalo je da 69 posto ispitanika ne bi dalo pravo glasa na izborima za Knesset (parlament) Palestincima sa Zapadne obale, kojih ima 2,5 milijuna, u slučaju aneksije tog teritorija pod Palestinskom Samoupravom.

U istraživanju je sudjelovalo ukupno 503 ispitanika, a provela ga je udruga Dijalog u predvečerje Rosh Hashane, koju vodi profesor Camil Fuchs sa Sveučilišta u Tel Avivu.

Trećina anketiranih podupire donošenje zakona kojim bi se zabranilo glasovanje i izraelskim Arapima, koji čine približno četvrtinu od ukupno 7,5 milijuna stanovnika u Državi Izrael, objavio je dnevnik Haaretz.

Premda do formalne aneksije još nije došlo, većina od 58 posto drži kako Izrael već prakticira aparthejd protiv Arapa, a trećina, ili 31 posto ispitanih misli da u Izraelu nema segregacije.

Unutar istraživanja, za koje su pitanja napisali mirovni aktivisti i borci za ljudska prava iz izraelske akademske zajednice, zasebno su obrađivani rezultati unutar pojedinih židovskih zajednica.

Sekularni izraelski Židovi pokazali su visok stupanj snošljivosti: nepune tri četvrtine, 73 posto, ne bi imalo ništa protiv da im djeca sjede u istim učionicama s Arapima, a njih 68 posto ne bi smetalo da žive u istoj zgradi s arapskim susjedima. Polovina sekularnih Židova smatra da Arapi ne bi trebali biti diskriminirani pri zapošljavanju.

Većina od 59 posto sudionika ankete htjela bi povlašten položaj Židova u odnosu na Arape prilikom zapošljavanja u državnoj službi. Polovina, ili 49 posto htjela bi da država općenito bolje tretira židovske državljane u odnosu na arapske, a po 42 posto ne želi živjeti u istoj zgradi s Arapima, niti da im djeca pohađaju isti razred s arapskom djecom.

Tri četvrtine, ili 74 posto ispitanih ispravnim rješenjem smatra odvojene ceste za Židove i Palestince na Zapadnoj obali. Ideja „humanog preseljenja“ nije strana ni Židovima: gotovo svaki drugi, njih 47 posto, htio bi da se dio arapskog stanovništva Izraela „prebaci“ na teritorij Palestinske Samouprave, a 36 posto podupire pripajanje pojedinih izraelskih mjesta naseljenih Arapima u Palestinsku Samoupravu, u zamjenu za zadržavanje pod izraelskom kontrolom nekih židovskih naselja na Zapadnoj obali.

Ultra-ortodoksni (Haredim) Židovi u čak 83 posto slučajeva izjasnili su se za odvojene ceste na Zapadnoj obali, a 71 posto podupire „prebacivanje“ izraelskih Arapa na područje pod Palestinskom Samoupravom.

Gotovo svi ultra-ortodoksni, njih 95 posto, favoriziraju diskriminaciju Arapa pri primanju u državnu službu, 82 posto podupire privilegiranost Židova u odnosu na Arape, te 70 posto podupire zakonsku zabranu prava glasa izraelskim Arapima.

Ispitanici iz uzorka koji su se deklarirali kao „religiozni“ drugi su po protuarapskom raspoloženju, iza Haredima, dok je skupina „sovjetskih imigranata“ bila najbliže sekularnim ispitanicima po pitanju Palestinaca.

Istraživanje općenito pokazuje kako između jedne trećine i polovine židovskih Izraelaca želi živjeti u državi koja prakticira otvorenu, pa i zakonom reguliranu diskriminaciju protiv arapskih građana. Još više ih podupire aparthejd u slučaju da Izrael jednostrano pripoji Zapadnu obalu.

Nakon obznanjivanja ovih rezultata, u Christian Science Monitoru objavljen je članak u kojem se tvrdi kako je možda došao trenutak da se pojas Gaze odvoji u posebnu državicu, a da se Zapadna obala pripoji Izraelu, umjesto da se inzistira na rješenju koje je bilo polazište dosadašnjih pregovora, uspostave dvije države, Palestine i Izraela.

„U stvarnosti, već praktički imamo jednu državu“, kaže Alon Liel, bivši dugogodišnji izraelski diplomat, koji je sudjelovao u pripremi istraživanja židovskog javnog mišljenja. „Palestinska Samouprava nije neovisna politička tvorevina. Ovisna je o Izraelu u svemu, uključujući i pitanje sigurnosti. Tako da… mnogi Izraelci vide da nema pregovora, nema pritiska vanjskog svijeta za pregovore, na terenu je… zatišje. Zašto onda ne nastaviti tako?“, objašnjava Liel.

Posjet katarskog emira pojasu Gaze pod upravom Hamasa, kojemu je obećao 400 milijuna dolara pomoći, dok je odbio otići na Zapadnu obalu pod vlašću financijski istrošene Palestinske Samouprave koju vodi PLO, znak je da su ta dva dijela palestinskog teritorija postala dva zasebna i potencijalno nepomirljiva entiteta. Premda je Egipat od izbacivanja PLO iz Gaze 2007. godine pokušavao pomiriti dvije frakcije, kao i Katar, ipak je danas Gaza potpuno drukčije mjesto za život negoli Zapadna obala.

Ghassan Khatib, donedavni glasnogovornik Palestinske Samouprave, smatra da je raskol između Fataha i Hamasa nepovratan, dodajući da su čimbenici koji su doveli do raskola još na snazi. To su, kaže Khatib, iranska potpora Hamasu, pokušaji Izraela i SAD da osujete pomirbu, te Hamasove vođe koje „čekaju da se Arapsko proljeće okrene u njihovu korist“, u smislu potpore novih proislamističkih vođa arapskih država.

„Hamas je, otkad su pobijedili, secesionistički pokret – ne samo u smislu pobune protiv vlade Palestinske Samouprave“, tvrdi Yigal Palmor, glasnogovornik izraelskog Ministarstva vanjskih poslova. „Hamas stvara od Gaze secesionistički teritorij i de facto državu koja raskida odnose s palestinskom državom u nastajanju. To je realnost koju se ne može ignorirati“, zaključuje Palmor.

Izraelski Židovi dugo su izbjegavali mogućnost jedinstvene binacionalne države, zbog straha da bi ona, prije ili kasnije, postala većinski arapska, što bi uništilo njihov ideal „židovske i demokratske“ države. No, izbacivanje pojasa Gaze iz buduće zajedničke države omogućilo bi Židovima da zadrže čistu većinu u stanovništvu.

No, kako pokazuje istraživanje, većina Židova u ovom trenutku nije zainteresirana za to da Palestinci u toj zajedničkoj državi dobiju jednaka prava. Osim toga, nitko o svemu ne pita Palestince na Zapadnoj obali. Teško je vjerovati da bi se ikada odrekli prava na samostalnu državu, osobito ako bi ona koja im se nudi kao alternativa – „binacionalni Izrael“ – bila utemeljena na segregaciji Arapa i protupalestinskom aparthejdu.