Ukrajinska kriza iz ljevičarske perspektive - intervju s članom Autonomnog Radničkog Sindikata: "Kako god se ovo završi, ide u korist fašista i radikalne desnice"
Situacija u Ukrajini svakako nije crno-bijela, no kao i u svakoj eskalaciji koja ima šire geopolitičke konotacije (a gotovo svaka ih ima, samo izuzetno naivni unutarnji sukob proučavaju kao isključivo rezultat unutarnjih događanja) "pojašnjenja" situacije su često izuzetno pristrana i proizvedena uz ideološku komponentu.
Stoga je izuzetno važno ovaj razvoj događaja sagledati iz svih strana. Postoje činjenice koje se ne mogu ignorirati - jedna od njih je činjenica da predsjednik Janukovič ima poprilično slabu potporu te je (s razlogom) percipiran primarno kao zaštitnik "korumpirane klase" i njihovih interesa. Kontinuirano osiromašenje građana, sve lošiji standard i zemlja na rubu bankrota, dovelo je do velikog nezadovoljstva i autentične pobune protiv njegove vlasti.
S druge strane, ta pobuna infiltrirana je gotovo od prvog dana i to iz nekoliko pravaca: u prvom redu tu je pro-EU parlamentarna opozicija koja se nametnula kao glasnogovornik svih prosvjednika na Maidanu (Trgu Nezavisnosti u centru Kijeva). Njihova uloga je što profesionalnije obaviti "posao" i vratiti Ukrajinu natrag na put Euro-Atlantskih integracija. No, izgleda kako je ukrajinski narod - poučen tzv. "Narančastom Revolucijom" od prije 10 godina - postao poprilično skeptičan te ovi lideri nemaju baš neki veliki utjecaj. Njihovi govori su često izviždani od strane okupljenih i pitanje je samo dana kada će potpuno izgubiti kontrolu.
No, ta "osviještenost" naroda je zapravo dvosjekli mač s time da je ona druga oštrica možda i kudikamo oštrija i pogubnija. Naime, Kličko i Jatsenjuk još uvijek imaju mjesto na pozornici prije svega zbog činjenica da imaju ogromnu potporu cijelog ujedinjenog Zapada - drugim riječima, iz ove dvojice čvrsto stoji i Bruxelles i Washington. Oni su izvršioci geopolitičke agende te samim time nisu nužno toliko opasni, prava opasnost krije se u daleko bolje organiziranim neo-nacističkim pokretima koji, za razliku od spomenutih, imaju sve veću i odaniju potporu prosvjednika (opširnije o ovim skupinama: Analiza: eskalacija ekstremizma u Ukrajini i sve veća opasnost od fašističke revolucije).
Bilo bi zaista pretjerano i pogrešno reći da je ovo "fašistički ustanak", jer u mržnji protiv vlasti su ujedinjene razne skupine, pa i mnogi ljevičari. No, zbog toga ne treba nipošto ignorirati činjenicu da su se ultra radikalne desničarske skupine nametnule kao glavna "borbena snaga" na terenu. Ono što je poražavajuće je to da ih mnogi - opet, ne svi, ali mnogi - na Maidanu podržavaju upravo zbog njihovog militarističkog i agresivnog nastupa. Čak i za parlamentarnu opoziciju su ovi radikali postali neophodni jer su im omogućili bolju poziciju na samom terenu - istaknuli su se u žestokim napadima na policiju kao i čvrstoj okupaciji vladinih zgrada.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
