Kosovski predsjednik Hashim Thaci zamolio je svog albanskog kolegu Ilira Metu, koji je službeno posjetio Prištinu, da Albanija kosovskim državljanima dozvoli albansko državljanstvo kako bi Kosovari mogli putovati bez viza. Thaci je rekao medijima da je s Metom razgovarao u skladu s ustavom obje zemlje, te da vjeruje kako je samo albanska volja u izdavanju državljanstva jedini način za kosovske građane u slobodnom kretanju.
Ilir Meta je odbio takav prijedlog. Odgovorio je Thaciju da se ne radi o pravom rješenju, jer je ispunjavanje kriterija za micanje viznog režima važno i potrebno za integraciju Kosova u Europsku uniju. Ova organizacija koja je ni na nebu ni na zemlji uvjetuje Kosovu ratifikaciju Sporazuma o demarkaciji granice s Crnom Gorom kako bi dobila slobodni vizni režim unutar Schengenskog prostora. Politički taj ugovor predstavlja velik problem za Prištinu, jer se radi o demarkaciji potpisanoj 2015. u kojoj Kosovo gubi osam tisuća hektara svog zemljišta. Dogovor s Podgoricom je potpisao Thaci dok je bio ministar vanjskih poslova Kosova.
Demarkacija granice Kosova i Crne Gore je trebala formalno priznati granicu dviju zemalja, baš kao što je Priština prethodno napravila isto s Makedonijom. Umjesto toga su nastale napetosti između vladajuće elite i oporbenih političara, koji smatraju da će taj sporazum dovesti do gubitka teritorija. Sada ovaj problem ostaje skoro dvije godine i zaustavlja Kosovo prema putu k punom međunarodnom priznanju. No, ovdje postoje još neke druge važne posljedice. Neizbježno će demarkacijski dogovor Kosova i Crne Gore biti presedan za moguću granicu Kosova i Srbije u budućnosti. Uspješno uspostavljanje graničnih linija je važno za europsku integraciju Kosova i liberalizaciju viznog režima. Europska Unija je zatražila demarkacijske ugovore sa svim susjednim zemaljama izuzev Srbije. Kosovski državljani trebaju vize za putovanje u većinu zemalja, a liberalizacijom režima mogli bi u sve europske države putovati do 90 dana bez vize.
Dogovor koji je Thaci potpisao uzrokovao je mjesece rasprava i prosvjeda prošle godine, a u kosovskom parlamentu je bačen i suzavac. Oporbeni političari iz stranke Vetevendosje (Samoodređenje), ali i iz Saveza za budućnost Kosova i Inicijative za Kosovo tvrde da se time gubi 8200 hektara kosovske zemlje. Veliki populistički prosvjedi zavladali su kosovskim gradovima, osobito na prošlogodišnji Dan neovisnosti. Nije slučajno da je upravo tada došlo do takvog prosvjeda, jer se htio dati jasan znak vladi o nezadovoljstvu i očaju mnogobrojnih Kosovara. Ne samo priznavanje Kosova, već i korupcija i nepotizam koji obilježavaju kosovsku politiku, zajedno s mnogobrojnim skandalima, otuđuju građane Kosova.
Kad je granica u pitanju, mnogi upozoravaju da su se upravo borili za nove granice. Oporbene skupine pokušavaju dokazati kako je Milošević 1996. pomaknuo granicu s Crnom Gorom osam kilometara u Kosovu, čime je Kosovo izgubilo 2900 hektara površine. Potom je 1999. KFOR dodatno povukao pet kilometara u Kosovu, te je izgubljeno 3700 hektara zemlje. Oporba stoga zahtijeva vraćanje granica iz jugoslavenskog ustava iz 1974., ali američki State Department tvrdi kako je demarkacijski sporazum upravo temeljen na odredbama iz tog Ustava.
Kosovo je jedino bivše jugoslavensko područje koje samo koristi katastarske podatke na koje nije imalo prava od 1989. do 2008. Većinu detaljnih katastarskih knjiga oduzela je Srbija na kraju rata 1999. Nedostatak katastarskih zapisa utjecalo je na novu državu i nemogućnost crtanja granica. Nova nezavisna komisija bi trebala pomoći određivanju zemljopisnog teritorija zemlje, iako prije toga mora uključiti i glasove ljudi koji će biti pogođeni odlukama tih dogovora. Upravo je ta odredba važna, jer se svuda oko granica Kosova nalazi albansko etničko stanovništvo. Odbacivanje kosovskog pronalaženja rješenja s Podgoricom govori ne samo o oporbenoj blokadi, već i o albanskom nacionalizmu na Kosovu. Radi se o zanimljivom slučaju transsuverenog nacionalizma.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
