Stephen Hawking je preminuo i napustio ovaj nama poznati svemir, ali njegovo znanstveno naslijeđe će nastaviti vječno postojati, a njegov posljednji znanstveni uradak dodatno će oplemeniti već bogato naslijeđe. Naime, svoje posljednje tjedne i dane genijalni fizičar i kozmolog Stephen Hawking proveo je diktirajući možda najvažniji znanstveni rad ranog 21. stoljeća. Ako je vjerovati relevantnim stručnjacima, radi se o vrlo lako intrigantnom revolucionarnom radu koji će potencijalno promijeniti tijek naše povijesti.
Hawking je sa svojim kolegom fizičarom Thomasom Hertogom sa sveučilišta Leuven u Belgiji deset dana prije svoje smrti konačno dovršio znanstveni rad A Smooth Exit from Eternal Inflation. Djelo je dano na pregled prošlog ljeta, a početkom ožujka je revidirano i trenutno ga razmatra vodeći znanstveni časopis. Trebalo bi biti u cijelosti objavljeno ove godine u nekom od vodećih svjetskih znanstvenih medija.
U znanstvenom radu, kreativnog i jednostavnog naziva Glatki izlaz iz vječnog širenja, dvojica briljantnih fizičara predstavljaju jedinstvene matematičke proračune koji objašnjavaju kako čovječanstvo može provjeriti postoje li paralelni odnosno neki drugi univerzumi osim ovog u kojem svakodnevno obitavamo. Hawking je generacijama znanstvenika koji tek dolaze želio ostaviti način odnosno upute pomoću kojih će dokazati postoje li paralelni svemiri i tako odgovoriti na jedno od ključnih pitanja današnjice. Teorija paralelnih svemira kojom se bavio Hawking govori da Veliki prasak nije stvorio samo naš svemir, već njih tisuće.
Stephen Hawking bio je sasvim jedinstvena pojava u svijetu znanosti. Od mladosti zbog dijagnosticiranog ALS-a prikovan za invalidska kolica i sa sve većim zdravstvenim problemima koji su ga udaljavali od stvarnog svijeta i otežavali mu komunikaciju. Teška bolest nije ga, ipak, spriječila da postane svojevrsni znanstveni celebrity, ali niti da objavi više revolucionarnih radova i znanstvenopopularnih bestselera. Bio je član Royal Society od 1974. i vrlo aktivan u popularizaciji znanosti. Djelovao je u području opće teorije relativnosti i kvantne fizike. Nastavljao je pokušaje stvaranja jedinstvene teorije svemira, tzv. teorije svega (Theory of everything – TOE). Poznat je po radovima u kojima obrađuje građu prostor–vremena u velikim razmjerima. Utvrdio je da crne rupe, zbog kvantnih efekata, mogu zračiti (Hawkingovo zračenje). Njegov znanstveni bestseler Kratka povijest vremena (A Brief History of Time) zauzeo je prvo mjesto na listi bestselera britanskog Sunday Timesa i tamo se zadržao rekordnih 237 tjedana.
Premda je Hawking tijekom svoga života napisao mnogobrojna znanstvena djela, ovo posljednje koje po količini pažnje u medijima već poprima mitski status. Glatki izlaz iz vječnog širenja bavi se multiverzumima/multisvemirima i teorijom koja je poznata kao kozmička inflacija. Pojavile su se teorije da je ovim radom Hawking proreknuo kraj svijeta ili otkrio paralelne svemire, ali pritom treba imati na umu da je Hawking teoretski fizičar i da su mnoge stvari kojima se bavi apstraktne. Čak i poznato Hawkingovo zračenje i dalje dijeli znanstvenike stoga je teško izvlačiti čvrste zaključke iz jednog djela. Poput mnogih polja teoretske fizike, ideje Stephena Hawkinga su bile tako radikalne i dalekosežne da će se moći testirati tek u budućnosti.
"Pokušajmo ukrotiti multiverzum", objasnio je Hertog da mu je Hawking rekao prije jednu godinu. Uslijedilo je puno dana u kojima su dvojica satima netremice promatrali svoje radne ploče, u kojima su se nebrojeno puta našli na čaju da prodiskutiraju što je koji shvatio. Čak i za najbistrije umove našeg vremena kao što su Hawking i Hertog, proračuni i predviđanja su bili iznimno teški. Dvojac fizičara opisuje svoju preliminarnu teoriju kao 'model igračke' ili kao model koji značajno pojednostavljuje stvarni svijet kako bi se lakše učinile kalkulacije. Rad se bavi i preuzima ideju multisvemira koji se sastoje od široke kolekcije svemira koji postoje istodobno, iako su rašireni toliko daleko jedni od drugih da su te udaljenosti gotovo nezamislive.
Naime, radi se o unapređivanju teorije nepostojanja granice svemira koju je Hawking osmislio 1983. s Jamesom Hartleom, a prema kojoj postoji multisvemir, to jest tvrdi se da je za nastanka Zemlje u Velikom prasku došlo do više "velikih praskova" u kojima je stvoreno više svemira. Prema teoriji, multiverzumi proizlaze iz onog što se zove inflacija/širenje svemira. U dijelu sekunde nakon što je nastao naš svemir, prostor i vrijeme proširili su se po ogromnoj stopi širenja. To je učinjeno tako da su se male kvantne fluktuacije proširile kako bi postale svojstva velikih razmjena koja čine sadašnji svemir, što nam služi kao dokaz da bi teorija mogla biti točna.
Prema vrsti teorije koju su Hawking i Hertog nazvali vječno širenje, ova inflacija se nastavlja zauvijek u većini lokacija, ali u nekim slojevima prestaje. Tamo gdje prestane, oblikuje se svemir, naš i drugi, u ponavljajućem procesu koji nikada ne završava. U ovim svemirima, zakoni fizike svi izgledaju drukčije, što znači da neke konstantne vrijednosti poput brzine svjetlosti i sl. mogu varirati od svemira do svemira. Tako se kreira beskonačni broj svemira dok se povećava prostor između njih. Beskonačan broj svemira znanstvenicima stvara probleme. Jedno od temeljnih pitanja znanosti je zašto naš svemir izgleda onako kako izgleda. Zašto brzina svjetlosti iznosi 299 792 458 ms–1? Vrlo je teško otkriti vjerojatnosti koje se tiču beskonačnosti svemira. Koristeći kompliciranu matematiku, dva znanstvenika su predložila način kako se mogu definirati granice nekih vrsta svemira koji bi mogli postojati.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
