Dobrodošli na advance.hr!
Advance.hr koristi "kolačiće" (cookies), no isključivo za funkcionalnost samih stranica (ovdje nema prikupljanja Vaših podataka za nikakve marketinške agencije). Detalje možete pročitati u sekciji: uvjeti korištenja.
Advance.hr koristi "kolačiće" (cookies), no isključivo za funkcionalnost samih stranica. Detalje možete pročitati u sekciji: uvjeti korištenja.
Slažem se s uvjetima korištenja

Slovenci na referendumu glasali protiv prava da se homoseksualcima omogući usvajanje djece

Slovenci su danas izašli na nacionalni referendum kako bi glasali o usvajanju novih obiteljskih zakona koji također sadržavaju klauzulu kojom bi se omogućilo istospolnim parovima usvajanje djece u pojedinim slučajevima.
Nacrt novog zakona donio je slovenski parlament, prema zakonu homoseksualnim parovima bi se omogućilo usvajanje djece od njihovih partnera. Zakon nije dopustio usvajanje djece od trećih strana, prenosi Associated Press.

Nakon što je prebrojano oko 80% glasova, oko 56% osoba koje su izašle na referendum odbile su novi zakon, dok je 43% podržao, objavili su večeras iz slovenske državne referendumske komisije. Izlaznost je bila niska, tek oko 26% stanovnika odazvalo se referendumu.
Odbijanje ovog zakona na referendumu znači da se zakoni neće usvojiti, a idući zakoni ove vrste mogu se ponuditi tek nakon godinu dana.

Zanimljivo kako izvještaj Associated Press također navodi "za razliku od svojih Balkanskih susjeda, Srbije i Hrvatske - gdje se homoseksualce često verbalno i fizički zlostavlja - mala alpska država i članica Europske Unije relativno je tolerantna prema homoseksualizmu. 2006. Slovenija je dopustila službenu registraciju istospolnih zajednica".

Izvori:

Associated Press | ABC News

Komentari

(47):
» Objavi komentar
Napomena: komentari čitatelja ne predstavljaju ni na bilo koji način stav uredništva portala advance.hr. Za sadržaj i točnost komentara čitatelja ne odgovaramo. Sadržaj se periodično pregledava i neprikladni komentari se uklanjaju. Advance.hr zadržava pravo brisanja komentara, kao i blokiranja korisničkog imena bez najave i bez objašnjenja.

Uvjeti komentiranja: Poštovani, pri objavi komentara molimo za kulturno izražavanje. Administrator će izbrisati sve komentare koji na bilo koji način vrijeđaju druge ili svojim sadržajem nisu na adekvatnom mjestu.
Sortiranje: | Prikaz:
  1. 0
    brunobuljubasic
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    01:54 | 29.03.2012.
    Oni bi djecu,
    a boze pa disi,aj silaz doli.
    Nije im dosta sto su sebe sad bi djecu burgijali.
    Prikaži cijeli komentar
  2. +2
    Bajka
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    20:20 | 28.03.2012.
    i sada tamo netko zato što je glasao protiv je homofob. pa to je glupost. homofobija ne postoji.
    Prikaži cijeli komentar
  3. +2
    zlatan
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    01:26 | 28.03.2012.
    Eto i malog Luku Ritza su ubili tobož normalni hetero dečki. Samo zato jer je pokojni Luka imao dugu kosu. Pa ako su spremni ubijati zbog duge kose, kamo neće zbog homoseksualizma. Ne mislim da je mali Luka bio gej, ali imao je dugu kosu, dečko je bio umjetnik. A ti divljaci umjesto da su doživotno u kavezu, eno ih šetaju i vrebaju nove žrtve. Tko moralan to može podržavati? Tko moralan može podržavati ubijanje tzv.gejova, samo zato jer su takvi rođeni. Nisu to izabrali, kao što ni ljevoruki to nisu izabrali. A nekada su ih tukli štapom od metle, po školama zbog toga. I Hitler je za Afrikance tvrdio da uopće nisu ljudi, već da su bliži majmunima.
    Prikaži cijeli komentar
  4. -1
    zlatan
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    00:58 | 28.03.2012.
    Samo ne treba se previše veseliti tom referendumu. Pa izašlo je samo 26% birača, a glas protiv je dalo samo 56%. A to je od ukupnog biračkog tijela samo 14.5%. Znači samo toliko homofoba, a ostalih 44% bili su ZA. Od ukupnog biračkog tijela, koliko je to u postocima?
    Prikaži cijeli komentar
  5. 0
    zlatan
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    00:54 | 28.03.2012.
    SRKOPRUTE, koliko poznajete gejova? Ili lezbijki? Vjerojatno ćete reći niti jednog. A ja kažem, sigurno ih poznajete, samo oni vam to neće reći. I tako možda je vaš prijatelj, ili čak sin homo, ali to ne znate. Onaj koji zna nešto o životu, zna da se 95% muških gejova ne može detektirati. To dokazuje da su golema većina njih normalni ljudi, jer da su ludi to bi se vidilo iz kozmosa. Mogu se detektirati samo oni koji su prirodno nježni, jer su takvi rođeni. Ali šta bi sa ostalima, koji obično izgledaju? I obično žive? A većina su ustvari biseksualci, moderna istraživanja su pokazala, da je i do 80% gejova u hetero-braku i imaju djecu. BIJELI LJILJANE, jednojajčani gejovi su uglavnom homići, tek da znaš. SRKOPRUTE, ama pročitao sam onaj tvoj pseudoznanstveni tekstuljak, to je poznata stvar, tako su istraživali homofobni znanstvenici. Te da tako masovno obolijevaju i umiru, pa to je pravi pećinski idiotizam. Ali to onda nije problem, jer kako tamo u tekstuljku piše, svi će gejovi umrijeti i izumrijeti. Čemu onda briga? Zatim, da su svi promiskuitetni. Ima i toga, ali ti podaci o 1000 partnera su smiješni. Gledaj, u našim malim mjestima, kako će tamo gejovi pronaći partnera. Zapravo je poznato da većina homića seksualno apstinira, jer im je teško naći partnera, to je u stručnijim krugovima poznata stvar. U tekstuljku piše da nisu skloni ekipnim sportovima. Opet glupost, jer upravo tamo ima uzajamnih dodira koliko hoćeš. Kada bi ti znao koji su poznati sportaši skloni muškarcima, pao bi na pod! Ali svi ti su službeno heteri. Neki sportovi tu prednjače, vaterpolo npr., to je u svijetu sporta javna tajna. U tekstuljku također piše o nekim seksualnim tehnikama u svijetu muškog homoseksualizma. E pa ne rade svi analni spolni odnos, to je najveća zabluda heteroseksualaca. Upravo su moderna istraživanja pokazala da to ne radi većina, jer se mnogima to gadi. Želja za bliskošću sa vlastitim spolom ne znači da mora postojati želja za analnim seksom. Moj SRKOPRUTE, život je puno složenija stvar no šta možemo i zamisliti. I da ja shvaćam opsjednutost homoseksualizmom, kod nekih heterića. Uvijek je u pitanju duboko potisnuta, nevidljiva homo sklonost. Pa se galamom samog sebe pokušava opravdati. A kažu upućeni da nema veće tragedije nego ako je neki tip homo, zato jer se tzo rađa, ali veliki vjernik, tradicionalist, itd,itd. Takvi prolupaju, jer ne mogu sami sebe prihvatiti, a odgoj iz srednjeg vijeka im je pomutio um. Na kraju opet ista stvar. Kada je bilo tko čuo da su neki gejovi namlatili neke hetero dečke, samo zato šta su heteri? Ja to nisam nikada čuo, jer to ne postoji. Ali sto puta sam čuo da su neki tobož "normalni" namlatili neke dečke za koje su doznali da su gejovi. Čak po nekim plažama ili diskaćima, znaju im se udvarati, pa odu negdje, pa iskoči banda i namlati tog jadnog geja. O tome se moglo sto puta pročitati, vidim da to nikome ovdje ne smeta. Ali ako su ti banditi toliko sigurni u svoju heteroseksualnost, zašto ih to muči? I uvijek su u muškoj grupi, loču pivo itd. Ajd, dosta je, nemam volje prosvjetljavati. Jer kao što reče pjesnik TURGENJEV: beskorisno je čovjeku sa predrasudama dokazivati neopravdanost njegovih predrasuda.
    Prikaži cijeli komentar
  6. 0
    srkoprut
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    21:59 | 27.03.2012.
    @ Zlatan
    Nemam nista protiv homoseksualaca,isto kao sto nemam nista protiv sizofrenicara, epilepticara, alkoholicara, kockara...

    Tim ljudima treba pomoc isto kao i homoseksualcima. Sad cete me jos nazvati homofobom ili primitivcem zato sto sam ovo napisao!?
    Argumntirajte svoje izjave a manje vrijedjajte....
    Prikaži cijeli komentar
  7. +4
    Varljivo_Sunce
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    14:30 | 27.03.2012.
    Činjenica da su u medijima više zastupljeni homoseksualci nego npr. nezaposleni (čije je pravo na rad ugroženo bez obzira na spol, dob, vjeru, naciju, seksualnu orijentaciju) a sve zarad nekakve demokracije, ali malo ste pretjerali s proglašavanjem homoseksualnih odnosa nenormalnima.
    Svejedno mi je hoće li biti parada u Splitu ili neće. Osobno, nepotrebna je. Što me briga tko je hetero, homo ili bi. Trebala bi biti sasvim privatna stvar.
    Komentari na advance-u su inače puno liberalniji.
    Prikaži cijeli komentar
  8. +4
    pleniglacial
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    11:40 | 27.03.2012.
    aj' dobro...ipak nisu janezi totalno prošvikali.
    Prikaži cijeli komentar
  9. +2
    suljo senior
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    11:01 | 27.03.2012.
    mislim da bi se trebalo djecu pitat hoce li imati roditelje istog spola..njih nitko ne pita a kad odrastu kasno je..bogzna kakve sve sprdnje ce ta djeca prolazit u skoli pa sve do osamostaljenja..
    Prikaži cijeli komentar
  10. 0
    gemma
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    08:15 | 27.03.2012.
    Što se same homoseksualnosti tiče, ni riječ da bih rekla. Tko je ikada pogledao "Poljubac žene pauka" znat će. Otad o homoseksualnosti nemam baš nikakvih dilema-ljubav je ljubav. Gotovo. Nema ali.
    Djeca su druga priča. Dokle god struka (psiholozi, pedagozi, defektolozi, pedijatri, biolozi, filozofi...)ne bude jedno desetak godina analizirala rezultat odrastanja djeteta u (zasad neformalnim) homoseksualnim zajednicama, pa onda još jedno desetak godina analizirala to isto.... onda bih možda, smatrala da masa, koja je, budimo iskreni, jednako infantilna kao i to dijete, može odlučivati o tome.
    Uostalom, čemu preša? Ako je dijete partnerovo (ili bilo čije, uostalom), voljet ćeš ga i odgajati zakonski i van zakona, osim.... osim ako nije riječ o nekom materijalnom, opipljivom pravu. A tu, što se mene tiče, postaje klizavo.
    Prikaži cijeli komentar
  11. -6
    zlatan
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    01:59 | 27.03.2012.
    Znanstvena istraživanja su pokazala da je većina homofoba potisnula svoje homo sklonosti duboko u sebi, pa tako izražavaju agresiju spram gejova. Tako su pred inkvizicijom žrtve priznavale da su vještice, da lete na metli i slično. Nakon mučenja, dakako. Ponegdje na sjeveru Europe bila je ovakva praksa. Tobožnju vješticu bi vezali za ruke i noge, strpali u vreću, sa jedno 100 kg kamenja i vezali, pa pod vodu. Rekli bi, ako ispliva nije vještica, ako potone vještica je. Pitanje glasi: šta mislite koliko ih je isplivalo, te dokazalo da nisu vještice? Predlažem da neki homofobi predlože takve prakse i za gejove. U vreću, vezati, sa utegom oko nogu, pa u more. Na jedno 50 metara dubine. Ako ispliva nije gej.
    Prikaži cijeli komentar
  12. -5
    zlatan
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    01:38 | 27.03.2012.
    A primitivaca, baš sam razočaran sa komentarima nekih dolje, jer na nekim drugim mjestima tako razumno komentiraju. Mene zanima ovo. Ako bi se opet uvela smrtna kazna za tzv.homoseksualizam, biste li bili sretni zbog toga? Komentari nekih na to upućuju. Takva kazna postoji u mislim sedam islamskih zemalja, Afganistan, Iran, Saud.Arabija, Sudan, Jemen, mislim još i Mauritaniji i ne znam još. Koliko vidim na referendumu nisu raspravljali o usvajanju, a mala izlaznost me raduje. Zato jer su Slovenci pokazali da je to u biti nevažna tema. Od njih 26% protiv je bilo 56%, što je svega 14.5% biračkog tijela. Znači toliko homofoba. Manje nego na splitskoj rivi. Posebno me čudi neznanje pojedinaca koji raspravljaju o temama koje ne poznaju, na zasadama srednjeg vijeka. Znate, dečki moji, kada je za vladavine franačkog kraja Karla Velikog, jedne godine bila velika suša i miševi se raskotili i pojeli ljetinu, zavladala glad, smrt. Taj Karlo Veliki optužio sodomite, tj.homiće i naredio njihovo spaljivanje na lomačama. To je koliko znam prvo ubijanje homića u europskoj povijesti. Ali taj Karlo je bio čovjek ranog srednjeg vijeka, kršćanski fanatik i nepismen, mogu ga razumjeti. I bio je kažu, nizak, zdepast i ružan kao ponoć. Ali ne mogu razumjeti da tako razmišljaju ljudi u 2012-toj godini. A šta sa biseksualcima? Šta sa aseksualcima, postoje i takve osobe. Uostalom, barem kada je riječ o muškoj homoseksualnosti, istraživanja su pokazala da je njih i do 80% u hetero braku i imaju djecu. I nisu prestali imati gejovske sklonosti. Šta sa njima? Vidim neki se pozivaju na Marxa. A znate li da je el comandante, Fidel Castro nedavno izjavio, da mu je žao što je nekada progonio neke homoseksualce. Ali zato je od toga odustao vrlo brzo, pa se i na komunističkoj Kubi razmišlja o uvođenju istospolnog partnerstva. Čak i Sj.Koreja ne proganja homiće, ali to je sasvim druga kultura, tamo to nikada nisu vidili kao problem. A agresija? Otkad su homići agresivni? Ja nikada nisam čuo da su neki homići pretukli neke dečke zato šta su heteri. Ali čuo sam sto puta da su neki divljaci pretukli neke homiće samo zato, šta su gejovi. I ne zavaravajte se, nisu svi muški gejovi nježni. Ima tu i atletski razvijenih macana, na kojima to primitivci nikada ne bi rekli. Ako slučajno doznaju, za njih je to poseban šok. Ali to uglavnom ne doznaju, jer na preko 96,97% posto gejova to nije moguće detektirati. Sve nabrojeno važi i za tzv.lezbijke, tj.ženske homoseksualke.
    Prikaži cijeli komentar
  13. +5
    J.O.K.S.
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    20:01 | 26.03.2012.
    Bravo Bosanci ne dajte se niste vi peskirici .....
    Prikaži cijeli komentar
  14. +1
    Učenik
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    19:48 | 26.03.2012.
    Homoseksualci me pomalo podsiječaju na Cioniste.
    Prikaži cijeli komentar
  15. +7
    Poltergeist
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    17:43 | 26.03.2012.
    Teror Homoseksualaca!
    O tome je riječ a ne o jadnoj ugroženoj manjini. U SAD-u gdje su se najviše raspojasali imate cijele gradove gdje su protjerali svu ostalu populaciju svojom "jadnom ugroženošču". I to ne gradiče nego San Francisko i Hawaji, dakle mjesta sa najljepšom klimom u Americi. Ako nevjerujete meni slobodno buljnite na wikipediju. I Zagreb je na dobrom putu, po nekim procjenama preko 10% muške populacije je klasa veseli šupčići. Naravno svi su oni zaposleni na raznim dobroplačenim neradničkim mjestima, public-relation-ship, glasnogovornik, umjetnici svake vrste, modni dizajner, modni kritičar i slično.
    Evo jedna slikica o njihovoj bezdušnosti - Ciganović za svoje dvominutno mišljenje u Red Carpetu o usklađenosti cipelica, haljinice i torbice neke trend-seterice naplati 5000 kuna. Krojačice za taj iznos moraju raditi dva mjeseca.
    Prikaži cijeli komentar
  16. +3
    Dragan
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    17:43 | 26.03.2012.
    Kad se nešto stavlja na referendum, to znači da vlast želi to da izglasa (iz bilo kojih razloga). Sada će ga ponovo na referendum, kroz godinu ili dve, do god se ne izglasa. Da je izglasano i da je zakon posle toga donet, nikad više ne bi bilo referenduma za ukidanje zakona. To ne važi samo za ovaj slučaj, već je univerzalan slučaj u zemljama koje raspisuju referendume. Kod nas u srbiji, za tim nema potrebe, sve što hoće vlast izglasa u parlamentu, bez referenduma.
    Prikaži cijeli komentar
  17. +4
    zlatna grana
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    16:59 | 26.03.2012.
    srkoprut, ne znam odakle si ovaj tekst skinuo, preskocicu ono o homofilima iako je to tema ovog clanka, ali ono sto pise u uvodnom delu gde se pominje komunizam i Mrx, napisano je jezikom kapitalsiticke propagande, sa izvrtanjem teza i cinjenica. Mozes da volis ili ne volis Marxa, ali on je u ekonomiji rekao da su dva plus dva cetiri i ekonomske zakonitosti koje je on formulirao niko jos nije oborio, vec je naprotiv i ova ekonomska kriza kapitalizma (koja nadam se nikada nece proci dok kapitalizam ne propadne) u potpunosti potvrdila ispravnosrt njegovog ucenja.
    Upravo je Frankfurtska skola pokazala zasto komunizam nije zaziveo u praksi onako kako je zamisljen. To jos bolje objasnjava V. Rajh u genijalnoj knjizici (koju svi treba da procitaju i pronadju se u njoj) "Cuj mali covece".
    Nasuprot marksistima, gradjanski teoreticari su izmisljali teorije u kojima su zamagljivali istinu kako bi zapadnu ekonomiju, baziranu na pljacki celog sveta, prikazali kao rezultat ispravnih ekonomskih resenja. Zato su sami sebe svake godine kitili i Nobelovim nagradama za ekonomiju i pogledaj kako su te teorije pale u blato. Odrzace se oni moguce jos neko vreme jer ne prezaju ni od cega, branice svoju poziciju i atomskim oruzjem, ali to ne znaci da su u pravu i da ce njihova goreti vecno.
    Prikaži cijeli komentar
  18. +4
    srkoprut
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    15:21 | 26.03.2012.
    Najveće kolektivno izlječenje u povijesti čovječanstva

    Stoljećima je homoseksualnost u normalnim društvima smatrana poremećajem. Ali godine 1973. homoseksualnost je uklonjena sa liste mentalnih oboljenja u SAD – u, a taj primjer slijedile su i zemlje zapadne Europe. Preko noći homoseksualci su postali 'normalni'. Homoseksualni aktivisti pozivaju se na tu odluku američkih psihijatara. Može li jedna politička odluka učiti nekoga zdravim? Poznato je da je u znanosti argument većine najslabiji argument. Tim više što je Američko udruženje psihijatara tu odluku donijelo ne samo pod pritiskom, već i sa jedva natpolovičnom većinom!1 A kako je uopće došlo do tog 'najvećeg kolektivnog ozdravljenja' u povijesti čovječanstva?

    Da bi odgovorili na to pitanje, potrebno je otići u vrijeme Prvog svjetskog rata. Komunisti su tada povjerovali da je došao njihov trenutak, diljem Europe pozvali su radnike na ustanak. Od Rusije do Njemačke podignuta je revolucija koja je neslavno završila; radnici Zapada, taj mitski proletarijat odbio je odigrati ulogu koju mu je Marx namijenio. I ne samo da su odbili odigrati tu ulogu, već su toljagama umlatili i ustrijelili Rosu Luxemburg i marksističke ustanike u Bavarskoj i srušili nakon samo nekoliko mjeseci komunistički režim Béle Kuna u Budimpešti. Čak i u Rusiji gdje su boljševici nasiljem i prevarom došli na vlast, ruski se narod nije obratio na komunizam, nego ih je mrzio. Ništa od onoga što su marksisti predvidjeli, nije se ostvarilo. Njihov trenutak je došao i prošao, a oni su ispali budale.

    Rušenje temelja društva

    Kako su marksisti reagirali? Većina se razočarala, neki su se, poput Mussolinija, okrenuli nacionalističkim idejama, a oni koji su ostali vjerni Marxu kao glavnog krivca za neuspjeh označili su kršćanstvo i tradiciju. Dok god se iz duše zapadnog čovjeka ne iskorijene tradicionalne vrijednosti i kršćanstvo, taj imunitetni sustav Zapada, revolucija će biti nemoguća. Radnici su 'izdali' revoluciju, pa su novi vojnici revolucije pronađeni među homoseksualcima, lezbijkama, feministicama…

    György Lukacs, bivši agent Béle Kuna, nakon propasti revolucije pobjegao je iz Mađarske. On je svoje ideje s pravom nazvao 'demonskima'. Promicao je razvrat među ženama i djecom2 koji je imao za cilj rušenje obitelji kao temelja zapadnog društva. Neomarksisti su se odlučili za promjenu strategije: umjesto da prvo osvoje vlast, a onda nameću kulturu, trebaju prvo promijeniti kulturu, a onda će im vlasti sama doći u ruke3. Lukacs i drugi neomarksisti osnovali su 1923. na Frankfurtskom sveučilištu 'Institut za društvena istraživanja', koji će kasnije postati poznat kao Frankfurtska škola. Desetak godina kasnije, bježeći pred nacistima, spakirali su svoju ideologiju i došli u Ameriku. U pedesetim i šezdesetim godinama proveli su tzv. kulturnu revoluciju - preuzeli gotovo cijelu industriju zabave, medije, škole, fakultete. Etiketiranje, proglašavanje protivnika fašistima i mentalno poremećenima bio je način na koji su djelovali. Svaku osudu njihovog djelovanja i iznošenje drugačijih stavova nazvali su 'govor mržnje' iako je mržnja bila ono što je isijavalo iz njihovih knjiga, pamfleta i cjelokupnog djelovanja: mržnja prema obitelji, vjeri, moralu, tradiciji…

    Znanost u službi prikrivanja seksualnih izopačenja

    U isto vrijeme djelovao je Alfred C. Kinsey, omiljeni ideolog homoseksualnih aktivista. Skrivajući se iza fasade znanstvenika, zagovarao je prihvaćanje homoseksualnosti, ali i nekrofilije, pedofilije, zoofilije... Razlozi za to bili su osobne prirode, budući da je Kinsey bolovao od čitavog niza seksualnih poremećaja i nastranosti, od homoseksualnosti i pedofilije do sado-mazohizma. Kinsey 1947. osniva 'Institut za istraživanje seksualnosti' odakle će krenuti i poznata seksualna revolucija iz šezdesetih. Umjesto da se bavi znanstvenim istraživanjima, iza zidova tog instituta odvijale su se najgore seksualne perverzije, orgije sa suradnicima i njihovim ženama, studentima… a sve uz kamere.4

    Za pokretanje seksualne revolucije bilo je potrebno više od udovoljavanja bolesnim seksualnim fantazijama u tajnosti instituta, i Kinsey je to znao. Stoga je napisao dvije knjige i u javnosti uvijek nastupao kao neutralni znanstvenik. Njegova strategija bila je u tome da seksualne devijacija proglašava čestim, a po njegovoj logici kad se nešto događa često, onda je to i normalno. Do danas se poteže njegova tvrdnja da homoseksualci čine oko 10 % populacije. No, malo je poznato da je Kinsey svoje istraživanje proveo uglavnom na zatvorenicima i to seksualnim prijestupnicima, među kojima je kao što i sam priznaje bilo nekoliko stotina muških prostitutki5. Glumeći neutralnog znanstvenika Kinsey je grčevito prikupljao podatke koji bi mu pomogli u prikrivanju vlastitih seksualnih izopačenosti. Tako gospodina X (Kinsey ga tako naziva da mu prikrije identitet) koji je prema vlastitom priznanju imao seksualne odnose sa stotinama mladića i djevojaka predadolescentne dobi opisuje ne kao seksualnog monstruma već:

    ,,Tih i miran šezdesetogodišnjak ljubazne i blage naravi – uopće jedno divno i nenametljivo čeljade.''6

    O pedofiliji Kinsey dalje piše:

    ,,Teško je shvatiti zašto bi se dijete, osim ako nije kulturalno uvjetovano, uznemirilo što mu netko dodiruje genitalije, kada vidi genitalije kod drugih ili kada doživi neki još specifičniji seksualni kontakt. ''7

    Kinseyev institut i Frankfurtska škola proveli su široku revoluciju i utjecali na milijune mladih ljudi Zapada, preko Hollywooda, medija, fakulteta, škola, knjiga… u šezdesetima se revolucija širila kao zaraza.

    Već je 1968. pod utjecajem Kinseya homoseksualnost u DSM–u (Dijagnostički i statistički priručnik mentalnih poremećaja) izbrisana sa liste sociopatskih poremećaja. Godine 1973., pod prijetnjama i zastrašivanjem homoseksualnih aktivista i drugih lobija, a na prijedlog dr. Roberta L. Spitzera (o ovom uglednom znanstveniku i liječniku, te o njegovim teškim predomišljanjima, biti će još riječi u daljnjem tekstu) homoseksualnost je političkom odlukom izbrisana s liste poremećaja.

    Dr. Charles Socarides je autor brojnih knjiga i dobitnik nagrade Distinguished Professor Award (Nagrada za istaknutog profesora), koju mu je dodijelilo udruženje britanskih psihologa i psihoanalitičara (APP). Evo kako on opisuje način na koji je američko udruženje psihijatara promijenila homoseksualnost od patološkog stanja u 'životni stil':

    ,,Homoseksualni aktivisti nisu tada napadali svećenike. Napadali su članove svjetovnog 'svećenstva', zajednicu psihijatara, i neutralizirali je radikalnim redefiniranjem same homoseksualnosti. Godine 1972. i 1973. uspjeli su pridobiti vodeće ljude u Američkom udruženju psihijatara pa su nizom poteza i izravnih obmana preko noći 'izliječili' homoseksualce – sudskim nalogom. Uspjeli su to udruženje pridobiti da izjavi kako odnos s istim spolom nije poremećaj, nego samo 'stanje' – jednako neutralno kao i ljevorukost. Mi koji se nismo suglasili sa tom novom političkom definicijom ubrzo smo ušutkani na vlastitim stručnim sastancima. Na sveučilištima su ukinuta naša predavanja, a znanstveni časopisi odbijali su nam objavljivati znanstvene radove."8

    'Poplava' homoseksualaca u medijima

    Šezdesetih i sedamdesetih su studenti Frankfurtske škole i Kinseyevog instituta (dva najpoznatija Kiseyeva studenta su Hugh Hafner, osnivač Playboya, i Harry Hay, osnivač homoseksualnog pokreta) zauzimali svoje pozicije u društvu i vrata medija i fakulteta za homoseksualne aktiviste pomalo su se otvarala. Danas homoseksualci 'preplavljuju' medije, te nastoje relativizirati svoju bolest i svesti sve pod varijantu normalnoga. Još od sedamdesetih godina populariziraju se razne serije i filmovi gdje postoje likovi homoseksualci, koji su osmišljeni kao zanimljivi i pozitivni likovi, što je u suprotnosti sa realnim životom. Dr. Socarides imao je prilike upoznati svu tragediju homoseksualnosti na primjeru vlastitog sina. Pa ipak, upravo je dr. Socarides uz dr. Annu Freud imao najveće uspjehe u liječenju. Četrdeset godina je liječio homoseksualce, te izvješćuje o ¾ uspješnih liječenja. O populariziranju homoseksualnosti u medijima od sedamdesetih na ovamo, on piše:

    ,,Televizijski i filmski redatelji počeli su snimati filmove i serije koje promiču homoseksualnost kao legitiman način života. Jedan odbor za praćenje homoseksualnosti naredio je Hollywoodu što smije, a što ne smije snimati glede homoseksualnosti. Velike nakladničke kuće odbile su objavljivati knjige koje su bile protivne homoseksualnoj revoluciji. Homoseksualci i lezbijke utjecali su na seksualni odgoj u američkim školama, a homoseksualni aktivisti su zauzeli vodeća mjesta na američkim fakultetima. Zakonodavna tijela saveznih država poništila su zakone protiv sodomije.''9

    Zadnjih godina svjedoci smo agresivne kampanje u svim hrvatskim medijima koji slijepo slijedile obrasce rada Hollywooda i MTV-a. U emisijama kao što su 'In magazin', 'Red Carpet', 'Big Brother', 'Farma'... neprestano se propagira bolesno i izopačeno ponašanje. Osobe kojima je potrebna stručna pomoć često su 'zvijezde' ili čak voditelji tih emisija. Takvi sadržaji se emitiraju u popodnevnim i ranim večernjim terminima. Što reći svojoj djeci kad na televiziji vide dva muškarca kako se ljube?! Stjepan Lice bio je član vijeća HRT- a i otvoreno je progovorio o homoseksualizaciji društva:

    ,,Homoseksualnost sve više postaje stvar pomodnosti, jer se ona postavlja kao kriterij i put u modernost. Svjedoci smo homoseksualizacije našeg društva. Ali homoseksualnost nije način života, već nesnalaženje u njemu.''10

    Treba samo pogledati modne piste. Posljednjih godina propagiraju se mršave djevojke bez grudi koje sliče na dječačiće, te ljepuškasti, njegovani i feminizirani manekeni. Trend metroseksualaca nije potrebno izričito ni naglašavati. Modna i farmaceutska industrije pune su homoseksualca. Stoga ne treba čuditi što mnogi imaju nejasne predstave o ovoj bolesti i što je sve više ljudi zbunjeno i zavedeno propagandom i stereotipima iz medija. Neki od najmonstruoznijh masovnih ubojica bili su homoseksualci (A. Cunanan, J. Dahmer, J.W. Gacy…), ali o njima nikad nećete naći ništa u medijima, jer se ne uklapaju u lažnu sliku dobroćudnih i veselih 'gejeva' kakvu nam nameću mediji, u nizu fiktivnih likova iz filmova i serija, koje u pravilu glume heteroseksualci. Zato danas mnogi ljudi kao hipnotizirani ponavljaju da homoseksualnost nije bolest nego 'stanje'. Bivši homoseksualni aktivist i izliječeni homoseksualac, Michael Glatze medije vidi kao jednog od glavnih uzročnika homoseksualnosti:

    ,,Homoseksualizam je uzeo gotovo 16 godina mog života i ispunio moj život lažima uz pomoć masovnih medija koji ciljaju na djecu i pokušavaju ih uvjeriti u to da je homoseksualizam normalan oblik ponašanja. ''11

    Ne može se svakog homoseksualca izliječiti niti se svakog heteroseksualca može učiniti homoseksualcem. No naš poznati psihijatar dr. Vladimir Gruden potvrđuje važnu ulogu medija:

    ,,Homoseksualnost čuči u mnogim ljudima, a posebno će se razviti ako se na različite načine reklamira."12

    A rabi Rosenberg iz udruge liječenih homoseksualaca i lezbijki 'Jonah' zaključuje:

    ,,Mnogi bivši homoseksualci kažu da je najdublji razlog za njihovu depresiju bio veliki pritisak kojemu su bili izloženi kako bi svoje osjećaje smatrali urođenim i nepromjenjivim."13

    U medijima se s druge strane neprestano napada Katolička crkva zbog pedofilskih skandala u njezinim redovima, ali nećete naći činjenicu da su homoseksualci prema istraživanjima znatno skloniji pedofiliji od heteroseksualaca14,15. Mediji namjerno ignoriraju činjenicu da 97% tih pedofilskih skandala datira iz vremena 1960.- 1985. kada je katolička hijerarhija u SAD i drugdje na Zapadu prešutno dozvolila ređenje homoseksualaca i da je više od 80% žrtava svećenika - pedofila dječaci. Već početkom osamdesetih Crkva je ponovno uvela zabranu ređenja homoseksualaca, što je urodilo plodom. Samo 3 posto slučaja pedofilije u Katoličkoj Crkvi u SAD-u dogodilo se nakon 1990. i ni jedan u razdoblju 2000. – 2004.16

    Vidimo da je moguće problem donekle riješiti boljim nadzorom homoseksualaca, ali je li moguće njihovo potpuno izlječenje i uspješna resocijalizacija?

    Liječenje homoseksualaca

    Spomenuti dr. Robert Spitzer, profesor psihijatrije na Sveučilištu Columbia je znanstvenik koji je potaknuo Američko udruženje psihijatara 1973. na uklanjanje homoseksualnosti kao mentalnog poremećaja iz DSM. Dr. Spitzer je s vremenom pod teretom znanstvenih činjenica promijenio stav. Godine je 2001. i 2003. objavio svoju analizu izlječenja homoseksualaca, i na temelju 200 slučajeva izliječenih homoseksualaca i lezbijki, te zatražio vraćanje homoseksualnosti na listu bolesti. O prijetnjama njegovoj obitelji, koje su tada uslijedile, nerado je govorio.17

    Dr. Spitzer nije jedini koji je promijenio mišljenje. Poznati psiholog Richard Cohen je izliječeni homoseksualac, a danas sam uspješno liječi homoseksualce. Talijanskog glazbenika Giuseppea Poviu je izliječio klinički psiholog Joseph Nicolosi, a nakon toga i dvojicu Povijinih prijatelja. Povia je svojedobno izjavio:

    ,,Ljudi nisu homoseksualci, oni postaju homoseksualci ovisno o tome s kim se druže".18

    Osnivačica lezbijskog časopisa Venus (1995) i lezbijska aktivistica, Charlene Cothran je 2006. javno obznanila da je napustila homoseksualni način života. Zanimljivo je i izlječenje vodećeg homoseksualnog aktivista, osnivača magazina Young Gay America (YGA). To je bio 'mainstream' magazin kojeg su naručivale škole, knjižnice i druge javne ustanove, a bavio se promoviranjem homoseksualizma kao načina života. Michael Glatze je prekinuo 10-godišnju vezu koju je imao sa drugim suosnivačem tog magazina, te javno objavio da više nije homoseksualac. Glatze kaže:

    ,,Iscjeljivanje rana uzrokovanih homoseksualnim ponašanjem nije jednostavno - malo je stvarne podrške. A ona koja postoji je osramoćena, ismijana i ušutkana agresivnom retorikom masovnih medija koji promoviraju homoseksualizam kao normalan oblik ponašanja ili učinjena ilegalnim izvrtanjem zakona. Morao sam proći kroz izrugivanje i 'glasove' neprihvaćanja od svih koji su za to saznali. Cilj homoseksualne agende je učiniti da ljudi prestanu uopće i postavljati pitanje napuštanja homoseksualizma, bez obzira na pitanje je li to moguće.

    Dugo vremena sam negirao istinu i još uvijek osjećam krivnju zbog toga. Kao vođa 'gay' pokreta mnogo sam puta imao priliku govoriti javnosti. Da imam priliku povući neke od stvari koje sam govorio, učinio bih to. Sada kad znam da je homoseksualnost pohota i pornografija zamotano u jedno, nikada neću dozvoliti nekome da me uvjeri u suprotno, bez obzira na to koliko fine bile njihove riječi i koliko tužna bila njihova priča. Vidio sam to, znam istinu...

    U mom iskustvu 'coming out' od utjecaja homoseksualnog mentalnog sklopa je bila posve oslobađajuća, najljepša i najnevjerojatnija stvar koju sam ikada doživio u vlastitom životu."19

    Ovo su riječi predsjednika udruge 'Exodus International' koja okuplja homoseksualce i bivše homoseksualce, Alana Chambersa:

    ,,Činjenica je da postoje deseci tisuća muškaraca i žena koji su kao i ja nadvladali homoseksualizam... mi smo živi dokaz!“

    Unatoč ovim ohrabrujućim riječima, sama pomisao na liječenje homoseksualaca kod homoseksualnih aktivista izaziva agresiju20. Znanstvene činjenice, međutim, govore drugačije od parola tih aktivista. Od onih bolesnika koji pristupe terapiji, oko 30 - 60 % bude potpuno izliječeno21. Samo zadnjih desetljeća u SAD-u i Nizozemskoj je izliječeno više od 25 000 homoseksulaca22. Uspješno su liječili i danas liječe homoseksualce G. V. Ardweg, Ch. Meves, R. Cohen, J. Nicolosi, Ch. Vonholdt, L. Payne, W. Gasser, Anna Freud, V. Frankl, Ch. Sociarides i mnogu drugi. Čak i da prihvatimo zabludu da je homoseksualnost neizlječiva, zar zato nije bolest? Mnoge bolesti su neizlječive, poput side ili shizofrenije, pa nikome ne pada na pamet da shizofreničare proglasi normalnim.

    Utemeljitelji psihijatrijske i psihonalitičke znanosti kao i psihologije bilo su po tom pitanju jednoglasni. Već je 1932. profesor Schultz-Hencke napisao da su različiti oblici homoseksualnosti, uključujući i određene karakteristike osobnosti, koje često možemo primijetiti kod homoseksualaca, psihološki poremećaji. Alfred Adler i Wilhem Stekel bili su istog mišljenja. Ni Freud nije imao dileme, za njega je homoseksualnost bila psihički poremećaj, i razrađivao je različite metode liječenja homoseksualaca. Osobito je u tome daleko otišao C. G. Jung koji je objasnio:

    ,,Homoseksualni muškarac nespoban je pronaći muškost duboko u svojoj nutrini. Stoga je pokušava naći na biološko-seksualnoj razini. "23

    Viktor Frankl, otac logoterapije, nazivao je homoseksualnost perverzijom i bolešću24. U novije vrijeme znanstvenici počinju priznavati ono što Freud, Jung, Frankl i ostali nikad nisu ni dovodili u pitanje – homoseksualnost je bolest. U posljednjih nekoliko godina izlaze znanstveni radovi mainstream znanstvenika koji dokazuju povezanost homoseksualnost i psihopatologije, poput onih dr. J. M. Baileya, dr. G. Remafedija i dr. R. Friedmana25. O radovima i studijama prema kojima se homoseksualnost može uspješno liječiti u nas je govorila dr. Verdijana Pavlović26.

    Da li se homoseksualcem rađa ili postaje?

    Često se u raspravama sa homoseksualnim aktivistima čuje fraza: ,,Mi se takvi rađamo." Je li to istina? Poznati austrijski psihijatar E. Ringel kaže:

    ,,Homoseksualnost nema nikakve veze sa nasljeđivanjem, predispozicijama ili hormonalnim poremećajem, ona je zapravo neurotski simptom, školski primjer jedne seksualne simptomatike iza koje se zapravo krije neki poremećaj osobnosti.''27

    I. Bieber ide još dalje: ,,Ne postoje homoseksualci, samo latentni heteroseksualci.''28

    A jedan izliječeni homoseksualac, C. Cook, je primijetio: ,,Naša heteroseksualnost leži zatrpana tisućama strahova. ''29

    Isto potvrđuje izliječeni homoseksualac, psiholog dr. R. Cohen: ''Nitko nije rođen kao homoseksualac.''30

    Cohen kaže da homoseksualnost nije seksualni problem, nego poremećaj u razvoju s obzirom na vlastiti identitet. Važnu ulogu u razvoju homoseksualnog poremećaja ima odnos sa ocem. Očeva muškost vrlo je važna za razvoj djeteta. To potvrđuju i istraživanja dr. Satinovera, koji je desetljećima istraživao homoseksualnost. Otkrio je da među ortodoksnim Židovima gotovo nema homoseksualaca što govori protiv teze da se homoseksualci takvi rađaju.31

    Iako su na to potrošeni milijuni, do sada nikome nije uspjelo dokazati da je homoseksualnost nasljedna. Svi takvi pokušaji su doživjeli neuspjeh, iako su homoseksualni lobiji bogato sponzorirali istraživanja. Najpoznatija takva istraživanja, ona Le Vaya iz 1991. i D. Hamera iz 1998. pokazala su da je 'gay gen' zapravo 'nepostojeći fantom'. Pretpostavimo da bi netko i uspio dokazati da se homoseksualci takvima rađaju. Što bi to promijenilo? Homoseksualnost bi i dalje ostala bolest. Ljudi se rađaju i s maničnom depresijom, shizofrenijom, Downovim sindromom i drugim bolestima.

    Homoseksualnost - zlo, a ne varijanta prirode

    Zašto je lav sa tri noge deformacija, a ne varijanta prirode? Jer su za normalno funkcioniranje i preživljavanje potrebne četiri noge. Kada bi se samo jedan posto lavova rađalo sa tri noge, ali nekom tehnikom moglo jednako dobro trčati i loviti kao lavovi sa četiri, onda bi tronogi lav bio samo varijanta prirode. No, zbog značenja koje za lava imaju četiri noge, tronogi lav je deformacija, a ne varijanta jer mu nedostaje ono što bi trebao imati. Primijenimo to na homoseksualnost. Zašto je homoseksualnost deformacija? Promatranje spolne strukture muškarca i žene, te analiza njihove svrhe pokazuje da seksualno sjedinjenje dvojice muškaraca nije moguće. Što god ta dvojica radila ostaje sterilno i ne dolazi do stvarnog sjedinjenja.

    Životinje kao uzor?

    Još jedna česta izlika homoseksualnih aktivista je da se homoseksualnost može naći među životinjama i da je homoseksualnost prema tome prirodna. Ovo je miješanje pojmova. Nije prirodno sve što je u prirodi 'uobičajeno'. Inače bi trebali jesti sirovo meso trgajući ga sa životinja. Tako se, naime, hrane zvijeri. Ali niti u prirodi homoseksualni odnos nije uobičajen, samo je defektnost prirode. Inače bi odavno i sama priroda nestala. U stvari, kada majmun siluje drugog majmuna tu se ni ne radi o homoseksualnosti, već o iskazivanju dominacije. Istu pojavu možemo uočiti i kod pasa i nekih drugih životinja. Očito se pokušava dokazati nedokazivo. Čovjek nije životinja, te se ne može pozivati na životinjske obrasce ponašanja. Dr. Toševski kaže:

    ,,Homoseksualci, biseksualci i onaj sloj iz znanstvenih krugova koji 'razumije', ili se indiferentno odnosi prema ovoj zabrinjavajućoj pojavi, nalaze opravdanje za ovu pojavu kod čovjeka u činjenici da se 'homoseksualnost' sreće kod mnogih životinja. Oni apsolutno nisu u pravu, jer ono što liči na homoseksualnost kod nesvjesnih životinja ni po trajnosti ni po štetnim efektima nije isto što i homoseksualnost svjesnog čovjeka.”32

    Suvremena ignorancija

    Nizozemski liječnik dr. Gerard J. M. van den Aardweg 35 godina istražuje homoseksualnost i ostale seksualne i neurotske poremećaje. Njegovoj individualnoj terapiji podvrgnulo se preko 300 homoseksualaca, uglavnom muškaraca, te mnogi drugi seksualni neurotičari i ljudi sa neseksualnim neurotskim poremećajima. Dr. van den Aerdweg optužuje struku, političare i vjerske vođe za politizaciju i ignoranciju:


    ,,Naša saznanja o homoseksualnosti su se u zadnjem stoljeću povećala. Unatoč razlikama u upotrebi terminologije, različiti psihološki i psihoanalitički pravci u shvaćanju i terapiji jedinstveni su glede određenih osnovnih značajki homoseksualnosti i nekih temeljnih uzroka. O tome se malo čuje jer su postojeća saznanja zbog tiranije i politizacije istjerana sa sveučilišta i iz medija, a njeguje se ignorancija.

    Predodžbe većine liječnika, psihologa, političara, novinara i vjerskih vođa uglavnom se temelje na neznanju i davno prevladanim teorijama.

    Ispravno shvaćanje o homoseksualnosti je onemogućeno jer se ona promatra kao izolirana pojava. Ona spada u veću skupinu poremećaja u kojoj su i egzibicionizam, pedofilija, auto – erotizam…''33

    A što je u stvari homoseksualnost i najvažnije kako nastaje taj psihički poremećaj?

    Homoseksualizam kao oboljenje: nastanak istospolnih seksualnih poriva

    Već iz dobro dokumentirane činjenice da imamo homoseksualce koji imaju identične blizance (tj. braću/sestre sa identičnim genskim zapisom) heteroseksualce, možemo zaključiti da homoseksualne sklonosti nisu urođene. Prikazi slučajeva često ukazuju na čimbenike vezane uz okoliš, koji objašnjavaju razvoj različitih seksualnih sklonosti kod genetski identične djece, i podupiru zaključak da je sklonost istom spolu proizvod uzajamno povezanih utjecaja iz okoliša.34

    Kod osoba koje osjećaju seksualnu sklonost prema istom spolu često nailazimo na jedno ili više od slijedećeg:

    • Odsutstvo oca, očinske figure ili otuđenje od oca u ranom djetinjstvu, jer je otac doživljen kao neprijateljski raspoložen ili nezainteresiran, nasilan ili alkoholičar;

    • Majka je bila previše zaštitnički nastrojena (kod dječaka);

    • Majka je previše tražila pomoć i bila zahtjevna (kod dječaka);

    • Majka je bila nespremna uspostaviti emocionalnu vezu (kod djevojčica);

    • Roditelji su propustili da ohrabre identifikaciju djeteta sa svojim spolom;

    • Nedostatak grublje igre (dječaci)

    • Neuspjeh u identifikaciji sa vršnjacima istog spola;

    • Nesklonost timskim sportovima (dječaci);

    • Slaba koordinacija oko/ruka i sa time povezano zadirkivanje vršnjaka (dječaci);

    • Seksualno zlostavljanje i silovanje;

    • Socijalne fobije ili ekstremna stidljivost;

    • Gubitak roditelja zbog smrti ili razvoda;

    • Odvojenost od roditelja tijekom kritičnih faza odrastanja35

    Ukoliko se na odgovarajući način odgovori na emocionalne i razvojne potrebe djeteta, razvoj sklonosti prema istom spolu je vrlo malo vjerojatan.36

    Ako se odjednom javi više gore navedenih čimbenika veća je vjerojatnost nastanka homoseksualnog poremećaja koji se usvaja još u ranom djetinstvu. U nezreloj dobi, razvoj djeteta obilježava upijanje i usvajanje obrazaca ponašanja, bez jake kontrole i filtara svijesti koji kod djeteta još nisu ni razvijeni. Zavođenje je vrlo rijetko uzrok homoseksualnosti, kod žena tek ponekad silovanje.

    Prema dr. Richardu Fitzgibbonsu, glavni čimbenici koji dovode do slabog muškog identiteta, kao preduvjeta za razvoj homoseksualizma, je slaba povezanost s vršnjacima - u Americi često uslijed zadirkivanja i odbacivanja zbog slabih sportskih sposobnosti, slaba emocionalna veza sa ocem, te nepovjerenje u žensku ljubav – često zbog iskustva izdajstva od strane majke ili pak prevelikih zahtjeva koje su majke stavljale pred sinove.37

    Homoseksualni dječaci su najčešće 'meki', prepasivni, 'dragi'… tu nije riječ o urođenim osobinama već o stečenim navikama. Ako je majka u životu dječaka imala središnju ulogu, onda on u mnogome oponaša svoju majku, njezine interese, način govora i uslijed toga se neće ponašati kao drugi dječaci, a onda će se lako osjećati 'drugačiji od drugih'. Kod žena lezbijki je čest emocionalni odmak od majke.

    Homoseksualnost je kompleks manje spolne vrijednosti. Homoseksualci imaju infantilno viđenje sebe, prisutna je tzv. lomljiva identifikacija, najčešće i loša slika oca. Sebe vide kao žrtve što im je zajedničko sa drugim ljudima s emocionalnim neurotskim problemima. Zbog zaostalost u predpubertetu i manjka muškog samopouzdanja ne mogu osjetiti pravu privlačnost prema ženama. Mladić se osjeća manje vrijedan u odnosu na svoje vršnjake, sklon se strastveno diviti i idolizirati vršnjake, a takve su čežnje u predpubertetu lagano erotizirane. Zbog zaostalosti u predpubertetu često je infantilno samosažaljenje - 'jadan ja' jer je autodramatiziranje karakteristično za egocentrično djete u predpubertetu. Jedan od faza sažaljenja obilježena je buntom, bijesom, protestom, sklonošću osveti…

    Za homoseksualni izbor partnera vrijedi pravilo 'obrnutosti': kod željenog partnera se kao privlačne vide one osobine za koje adolescent smatra da ih ne posjeduje. Tako većina muških homoseksualaca kod partnera traži 'muškost'.

    Posljedice predpubertetske emotivne fiksacije su višestruke; nagon za samosažaljenjem koji se manifestira na različite načine, zadržavanje adolescentnih emocija, razmišljanja, želja, a budući da homoseksualna želja proizlazi iz fiksirane dinamike žaljenja samog sebe nalazi kratkoročno zadovoljenje. Zato Adler homoseksualnost definira kao seksualnu neurozu ili psihički infantilizam.

    Kod žena sa lezbijskim sklonostima često nalazimo da su im očevi bili 'emocionalno intenzivni', alkoholičari ili zlostavljači. Takve žene, zbog bolnog djetinjstva i rane mladosti, imaju razloge da se plaše svoje ranjivosti u odnosu na muškarce. Također se i kod žena koje se nađu iznevjerenom od muškarca nakon dugotrajnih veza često plaše vezati s drugim muškarcima i traže izlaz kroz upuštanje u istospolne veze. Žene koje su bile seksualno zlostavljane ili silovane kao djeca ili adolescenti mogu nalaziti teškim ili skoro nemogućim da vjeruju muškarcima.

    Drugi važan razlog istospolnim sklonostima kod žena je slabo razvijen ženski spolni identitet; često iskazan u poteškoćama u odnosima s majkom – emocionalno nepristupačnom ili nesklonom da afirmira kćerinu ženskost, zatim odbacivanjem od strane vršnjaka i loše mišljenje o vlastitom tijelu.38

    Duhovna degeneracija

    Homoseksualnost je duhovna degeneracija ljudskog bića u njegovom najranijem stadiju odrastanja i usvajanja pogleda na stvarnost - a kroz nefiltrirane sadržaje svijesti - reflektiranje bolesti se ne pojavljuje odmah, nego s razvojem seksualnosti. Tek tada iskače ova teška psihička aberacija na scenu svijesti i postaje problem: asocijalno ponašanje, agresivnost i patnja i za okolinu i za bolesnika tj. bolesnicu.

    Homoseksualnost ukratko kao kompleks više psihičkih, mentalnih i socijalnih poremećaja možemo definirati kao kompleks nedozrelosti muškarca i bježanja od odgovornosti, nedozrelost, zaostalost u razvoju (infantilnost) s retrogradnim učincima faze djetinjstva od 3. do 9. godine, nemogućnost adaptacija u normalno socijalno i mentalno okruženje. Zato pokušavaju izmijeniti ne sebe, nego svoje okruženje. Time izazivaju učinak otpora i sukoba na svim nivoima.

    Definicija lezbijstva je: Seksualna praznina bez penisa i iz toga izvedeni strah i mržnja na muškarca. Mentalna nezrelost, infantilnost i kompleks zavisti prema muškarcu i kompleks krivnje prema ocu. U kompleksu zavisti prema muškarcu skriva se osjećaj niže vrijednosti zbog neposjedovanja penisa kao muškarac, a u odnosu kompleksa krivnje prema ocu - incestuidna žudnja.

    To je psihički poremećaj tzv. 'muškobanja' ili 'butch', a psihički poremećaj tzv. 'femme' lezbijki je isto to, ali uz kompleks pridodane krivnje i straha zbog nesvjesne žudnje za penisom. Sve lezbijke 'femme' se straše muškarca i mrze muškarca jer se straše sebe. Filteri svijesti ne dozvoljavaju izlazak stvarnih sadržaja van jer bi to za osobu moglo imati katastrofalne posljedice (Jung je ovo i dokazao na primjerima).

    Dakle, homoseksualnost je poremećaj mentalne zaostalosti u procesu psihičke tranzicije od djetinjstva prema seksualnom razdoblju, a poremećaj se reflektira buđenjem seksualnog kompleksa i, kasnije, sve više u obrascu asocijalnog sukoba s okolinom.

    Lezbijstvo je poremećaj zavisti na muškost i strah od muškosti u isto vrijeme, stvarajući mentalnu konfuznost i seksualnu disfunkciju u psihičkom razvoju seksualnog kompleksa u skladu s naravnim zakonom morfologije.

    Homoseksualnost nije u Sjedinjenim Američkim Državama (od strane American Psychiatric Association) formalno priznata kao mentalno oboljenje. Dio profesionalaca u oblasti mentalnog zdravlja, međutim, ne slaže se sa tim: nekoliko godina nakon uklanjanja homoseksualnosti iz „Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders“ (DSM), većina psihijatara u Americi su gledali na homoseksualnost kao na patologiju, a većina psihijatara širom svijeta i dalje nastavlja gledati na istospolne porive kao znak mentalne bolesti.39

    Priroda priznaje samo reprodukciju

    Imajući sve gore navedeno u vidu, zamislite kakve štetne posljedice može imati dijete koje odgajaju roditelji homoseksualci. Poznata sociologinja dr. Milanka Vujičić o homoseksualcima kaže:

    ,,Sa sociološke točke gledišta, za dijete, zdrav razvoj dječjeg identiteta izrazito je štetno
    da homoseksualci odgajaju dijete. Priroda priznaje samo reprodukciju, i sve ove varijetete i greške prirode moramo, htjeli - ne htjeli, odbaciti i naša planeta može opstati samo u ravnoteži između plusa i minusa... moramo biti na relaciji stroge spolne određenosti, i ja, kao sociolog i žena, smatram da je to jedini ispravan put i da se treba prema tome opredijeliti... iako je velika medijska kampanja populariziranja homoseksualnosti, i bojim se da će u skorije vrijeme biti sramota ne biti homoseksualac... tako da bi se trebalo okrenuti prirodnom ponašanju, naravno kultiviranom... ja sam za prirodne zakone."40

    'Otpadništvo najgore vrste'

    Dr. Jovan Toševski, predstojnik katedre za anatomiju na medicinskom fakultetu u Srbiji je deklarirani liberal i vodeći ekspert za pitanja ljudske seksualnosti na ovim prostorima. Kada Toševski govori, znanstvena zajednica sluša. U svojoj knjizi 'Skrivena seksualnost' piše:

    ,,Muška homoseksualnost predstavlja manjkavost bar jednog od dva glavna nagona muškarca po morfopsihološkom modelu čovjeka, prije svega nagona za seksualnim spajanjem sa ženom. Homoseksualnost je jedna od najopasnijih pojava za našu vrstu… pada u oči utjecaj žena na povećanje broja stečenih homoseksualaca muškaraca kojih je sve više posljednjih desetljeća. Mušku homoseksualnost favorizira jaka biovlast najprije majke, a zatim cijele okoline, a žrtve su one osobe muškog spola koje imaju slabu muškost po rođenju. Te jedinke lako podliježu ženskom utjecaju, preuzimajući čak ženske obrasce ponašanja.

    Homoseksualnost čovjeka koja se smatra alternativnom seksualnosti, u stvari je svjesno neopravdano usmjerenje koje se čini lakšim i različitim od obaveza koje muškost nameće. Osim toga, homoseksualnost se ne može podvesti pod kategoriju seksualnosti, jer negira osnovnu premisu seksualnosti (odnos suprotnih spolova). U tom smislu homoseksualnost predstavlja otpadništvo najgore vrste koje može biti stavljeno u grupu patoloških poremećaja i ne zaslužuje da bude stavljeno pod okrilje pojmova vezanih za termin seksualnosti, jer negira najvažniji modus žive prirode - dvospolnost. "41

    Polazište da se homoseksualnost proglasi abnormalnom jest činjenica da je čitava ljudska anatomija i psihologija oblikovana u smjeru razmnožavanja; prirodni objekt seksualnosti je dakle drugi spol. Ako se ta evidentnost izgubi iz vida ili potiskuje, javlja se znak mentalnog poremećaja.

    Destruktivni izvori zadovoljstva

    Homoseksualizam i slične pojave (lezbijstvo, biseksualizam...) su oblici destruktivnih izvora zadovoljstava koji ljude potiču na još destruktivnije i morbidnije aktivnosti. Prema istraživanjima, 83 % homoseksualnih osoba tijekom života ima seksualne odnose sa više od 50 partnera, a od njih 29 % sa više od 1000 partnera, a samo 1/16 živi sa partnerom u vezi neko vrijeme!42

    Seksualne perverzije u koje ulaze homoseksualci i njima slične osobe nadilaze najgore horore i najmorbidnije scene holivudske produkcije. Kada se vrše policijska istraživanja vrsta zločina koji se počine u različitim društvenim zajednicama, jasno se dolazi do zaključka da su ubojstva koje se počine u homoseksualnim zajednicama nešto najstravičnije, praćeno strašnim masakrima i iživljavanjima nad žrtvom. To samo dodatno oslikava stanje uma ljudi u takvim zajednicama.

    Godine 1998. objavljeni su rezultati znanstvenog istraživanja u kojemu se pokazuje da jedan od tri homoseksualca pokuša samoubojstvo.43 Studija pruža dokaz čvrste povezanosti rizika suicida i bi/homo spolne orijentacije kod muškaraca. I drugi članci govore o tome, kao onaj objavljen u časopisu Pediatrics, o rizičnim faktorima za pokušaj suicida kod homoseksualne i biseksualne mladeži (14-21 god.). Oni homoseksualci koji dožive prirodnu smrt žive u prosjeku 18 godina kraće od heteroseksualaca.44

    Homoseksualno ponašanje je samo po sebi opasno i homoseksualci (epidemiološki gledano) se zato uvijek kategoriziraju skupa sa narkomanima, prostitutkama i promiskuitetnim osobama. Homoseksualci u SAD-u imaju 44 puta veću šansu da dobiju AIDS.45 Više od pola milijuna od ukupno milijun ljudi u SAD-u koji imaju SIDU su homoseksualci.46 Homoseksualci imaju veću šansu za zarazu Hepatitisom A i B, isto je i sa sifilisom - 65% svih slučajeva zaraze sifilisom u SAD-u čine homoseksualci iako zasigurno ne čine 65% populacije.47 Homoseksualci su glavni 'prijenosnik' i razlog zašto se sifilis koji je zamalo iskorijenjen prije 10 godina opet pojavio u statistički značajnim brojevima.48 Također 15% homoseksualaca ima klamidiju.49 Pojava gonoreje 3,68 puta češća kod homoseksualaca, ujedno je 14% homoseksualaca njome i zaraženo.50 U istoj je zemlji zabilježeno da Epstein-Barr virus tip 2 ima 39% homoseksualaca. 51

    Korištenje lubrikanata 3 puta povećava vjerojatnost za nastanak rektalne spolne infekcije - lubrikant ima toksični učinak na rektalno tkivo i stanice, a koristi ga 90% homoseksualaca. Znanstvenici čak tvrde da je korištenje lubrikanta među homoseksualcima češće od korištenja sredstava za zaštitu od spolno prenosivih bolesti.52 Ali priručnik za prevenciju HIV-a kojeg je izdao 'Iskorak', a financirao grad Zagreb i Ministarstvo zdravstva preporuča upravo suprotno.53

    Da je seks kakav oni prakticiraju nezdrav jasno je iz činjenice da homoseksualci imaju 17 puta veću šansu da dobiju karcinom rektuma.54 Treba li uopće spominjati da normalna upotreba organa ne dovodi do oštećenja?! Homoseksualci imaju i 20 puta veću šansu da će konzumirati metamfetamin (sintetičku drugu) od ostatka populacije, to je pak povezano sa HIV-om; naime, 43% novozaraženih HIV-om u LA-u ujedno je bilo na metamfetaminu.55

    Homoseksualci imaju smanjenu očekivanu životnu dob za 8 do 20 godina, kronično, moguće i smrtno oboljenje jetre – zarazni hepatitis koji povećava rizik od raka jetre, oboljenje imunološkog sustava koje je gotovo uvijek smrtno – uključujući i popratna tumorna oboljenja, upala pluća, rak debelog crijeva koji je često smrtonosan, različita crijevna oboljenja i druge zarazne bolesti, daleko veći rizik od samoubojstva…56

    Infantiline metode za stvaranjem vlastite utjehe (mastrubacija, maštanje) lako dovode do psihičkog zarobljavanja. Budući da je uzrok homoseksualnosti neka neuroza, mnogi slučajevi pate od depresije, psihosomatskih teškoća, strahova, a nisu rijetke ni paranoidne tendencije. Postotak graničnih psihotika je veći nego u općoj populaciji. Česta je i ovisnost o alkoholu, drogi…. Michael Bailey, istraživač koji je na strani homoseksualnih lobija, priznaje da se oni koji žive homoseksualnim načinom života izlažu bitno većem riziku oboljenja od određenih emocionalnih problema, između ostalog i sklonosti samoubojstvu, teškim depresijama i tjeskobnim neurozama.57 Dr. Satinover zaključuje: ,,Povezanost analnog odnosa i neprestanog mijenjanja partnera najopasniji je profil ponašanja!"58

    Zbog svih ovih statističkih podataka homoseksualcima je zabranjeno donirati krv (u SAD-u od 1983.). Ne zato jer su vodeći ljudi u Zavodu za transfuziju 'homofobi' nego iz straha za one koji bi primali takvu krv. Diskriminiraju li oni na taj način neselektivno i institucionalno cijelu homoseksualnu populaciju? Pa naravno! Ali homoseksualnim aktivistima ne pada na pamet buniti se protiv toga jer bi onda liječnici iznijeli statističke podatke, a homoseksualni aktivisti ne žele da se o tome govori u javnosti.

    Umjesto zaključka

    Sveto pismo Novoga zavjeta, nastavljajući se na dosljednu starozavjetnu tradiciju naziva homoseksualne odnose 'sramotnima' i 'protunaravnim'; tako sv. Pavao u Rim 1, 26-28 piše: ,,Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima: njihove žene zamijeniše naravno općenje protunaravnim, a tako su i muškarci napustili naravno općenje sa ženom i raspalili se pohotom jedni za drugima, te muškarci s muškarcima sramotno čine i sami na sebi primaju zasluženu plaću svoga zastranjenja. I kako nisu smatrali vrijednim držati se spoznaje Boga, predade ih Bog nevaljanu umu te čine što ne dolikuje”.

    Katolička crkva ustraje kod učenja Svetog pisma i Tradicije; pozivajući vjernike da se suzdrže od nepravedne diskriminacije protiv homoseksualaca, naglašava ipak da se homoseksualni odnosi protive naravnom zakonu, te da oni u moralnom pogledu ni u kojem slučaju ne mogu biti odobreni (Katekizam Katoličke Crkve, t. 2357 – 2359).


    Učiteljstvo Katoličke crkve, međutim, daje upute o vjerskim i moralnim pitanjima. Zato ono neće ponuditi odgovor da li homoseksualizam - kao poriv i praksa koja je 'sramotna', 'protunaravna' i 'protivna naravnom zakonu' – imamo smatrati bolešću.

    Znanstveno 'učiteljstvo' je, pak, u modernom svijetu odlutalo od milenijskog konsenzusa ljudske misli da je homoseksualnost bolest: imamo jedan znatan dio liječnika i psihologa koji pružaju zdravstvenu pomoć homoseksualcima i koji će tvrditi da homoseksualnost nije bolest. U pravilu će ovi stručnjaci, doduše, također reći da homoseksualnost također nije niti 'sramotna', ni 'protunaravna', ni 'protivna naravnom zakonu'. To jest, reći će ti stručnjaci kako homoseksualizam nije u neskladu sa njihovim vjerskim i moralnim nazorima. U javnosti – koja je često orkestrirana od dobro organiziranih homoseksualnih grupa – ovakvi će stručnjaci u pravilu dobivati pozitivnu i veliku pažnju.

    Znatan dio liječnika i psihologa uopće ne želi pružati neku specifičnu psihološku pomoć homoseksualcima kao zasebnoj kategoriji: ako oni imaju problema s alkoholom, drogama, shizofrenijom – liječiti će ih kao i bilo koga drugoga. Otprilike po onoj narodnoj 'ne bi se štel mešat'.

    Imamo, naposljetku, nemali broj liječnika i psihologa (i znanstvenika u tim oblastima) koji će homoseksualnim nagnućima pristupiti kao psihičkim bolestima, i voljni su ih liječiti. Tvrde da za takvo što imaju razloga, i da su njihove terapije uspješne. Pišu o toj temi i znanstvene radove, makar najugledniji medicinski časopisi tekstove o njihovim izučavanjima – zacijelo zbog političkih obzira u 'današnjem političkom trenutku' – uglavnom odbijaju objavljivati. Do daljnjega.







    1 R.Cohen, Coming Out Straight. Understanding and Healing Homosexuality
    2 Loewy, str. 93
    3 C. A. Reich, The Grenning of America, str. 2
    4 Kinsey Jones, Kinsey str. 63
    5 Judith A. Reisman i Edward W. Eichel, Kinsey, Sex and Fraud
    6 Kinsey Jones, Kinsey str. 503
    7 A. Kinsey et al., Sexual Behavior in the human Female, str. 121
    8 C. Socarides: ‘How America Went Gay’ str 20
    9 Isto
    10 Okrugli stol o homoseksualnosti, održan pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji u studenom 2002., ika.hr/bilteni/bilten_48-2002.pdf
    11 M. Glatze, How a 'gay rights' leader became straight
    12 Okrugli stol o monoseksualnosti, održan pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji u studenom 2002., ika.hr/bilteni/bilten_48-2002.pdf
    13 jonahweb.org/index.php
    14 K. Freund i R.J.Watson, The Proportions of Heterosexual and Homosexual Pedophiles among Sex Offenders against Children: An Exporatory Study, Journal of Sex and Martial Therapy 18, No. 1, 1992, 34 – 43. str.
    15 citeulike.org/user/chainsawriot/article/4083116
    16 'John Jay' studija, 2004, Part. 4.2 usccb.org/nrb/johnjaystudy/
    17 cultureandfamily.org/articledisplay.asp?id=44&departm...
    18 Roberto Marchesini, The Ex-Gay Story in the Pop Music World
    19 M. Glatze, How a 'gay rights' leader became straight
    20 Primjer kod vrlo uglednog znanstvenika dr. Spitzera imamo u reakcijama jednog od dužnosnika njegovog vlastitog sveučilišta, koji Spitzerove spoznaje o tome da je homoseksualizam moguće liječiti naziva 'odvratnim', a dr. Spitzera osobno etiketira riječima „You are an embarrassment to the University and a disgrace to science.“, tj. karakterizira jednog od najuglednijih znanstvenika u oblasti psihoterapije kao „sramotu za Sveučilište i nesreću za znanost“. cultureandfamily.org/article ... d=cfreport
    21 G.v. Ardweg, Terapija homoseksualnosti, iskustva i učinci
    22 Narth – Bulletin 1/2000., str 1.
    23 J. Nicolosi, Identitat und Sexualitat, Brennenpunkt Seelsorge 4/1997, str. 80
    24 V.Frankl, Die Psychotherapie in der Praxis, 2. izd., str. 79.
    25 Homosexuality and Mental Illness, John Michael Bailey, Archives of General Psychiatry 1999 vol.56 (10), 883-888
    26 Okrugli stol o homoseksualnosti, održan pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji u studenom 2002.
    27 E. Ringel, Selbstschadingung durch Neurose, str. 63.
    28 J. Nicolosi, Identitat und Sexualitat, Brennenpunkt Seelsorge 4/1997, str. 80
    29 Isto
    30 Isto
    31 J. Satinover, Homosexuality and Politichs of Truth, Grand Rapidis, MI 1996, str. 213
    32 J. Toševski, Skrivena Seksualnost, Homoseksualnost muškaraca i žena, str. 100
    33 Gerard J. M. van den Aardweg, Terapija homoseksualnosti
    34 „Homosexuality and Hope“, Izjava „The Catholic Medical Association“ (CMA), 2000, dio prvi, pogl. 1
    35 op. cit., pogl. 2
    36 Isto
    37 Homosexuality and American Public Life (zbornik radova), Christopher Wolfe, Spence Publishing Company, Dallas, Texas, 1999, članak „Origins and Therapy of Same-Seks Attraction Disorder, By Richard Fitzgibbons, MD
    38 Isto
    39 Homosexuality: The Use of Scientific Research in the Church's Moral Debate, Stantol L. Jonesm Ph.D. i Mark A. Yarhouse, Psy.D. InterVarsity Press 2000, Summary (prema narth.com/docs/mentaldisorder.html)
    40 M. Vujičić, BN
    41 J. Toševski, Skrivena Seksualnost, Homoseksualnost muškaraca i žena, str. 100
    42 J. Satinover, Homosexuality and Politichs of Truth, pog. 4 bolesti
    43 American Journal of Public Health, „The relationship between suicide risk and sexual orientation: results of a population-based study“, 1998., Risk Factors for Attempted Suicide in Gay and Bisexual Youth objavljeno u američkom časopisu PEDIATRICS Vol. 87 No. 6 June 1991.
    44 J. Satinover, Homosexuality and Politichs of Truth, pog. 4
    45 Centar for Disease Control and Prevention, cdc.gov/
    46 Isto
    47 Isto
    48 Isto
    49 Isto
    50 Isto
    51 Isto
    52 centar-zdravlja.net/zanimlji ... je-hiv-om/
    53 iskorak.org/files/flash/brosura00.html
    54 cdc.gov/std/hpv/stdfact-hpv-and-men.htm
    55 articles.latimes.com/2007/apr/11/local/me-meth11
    56 J. Satinover, Homosexuality and Politichs of Truth, Grand Rapidis, MI 1996, pog.4
    57 J.M. Bailey, Homosexuality and Mental Illness, vol.56, 883-884
    58 J. Satinover, Homosexuality and Politichs of Truth, Grand Rapidis, MI 1996, pog.4
    59 Nacional, tiskano izdanje, br. 481
    Prikaži cijeli komentar
  19. +4
    gemma
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    11:27 | 26.03.2012.
    Ono što mene brine u ovome je upravo - referendum. I prilično opasni rezultati, iako je izlaznost niska.
    Istoj masi koja odlučuje o... tralala Pahoru, saboru, EU i kojekakvim igrarijama, dati da odlučuje o životu djeteta kao da je riječ o privjesku za ključeve, ozbiljno me plaši.
    Prikaži cijeli komentar
  20. +4
    Aragorn
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    11:24 | 26.03.2012.
    U načelu sam protiv. Brak da, djeca ne! Kategorički! Neka žive kako hoće kao i svi ostali, uopće me ne tangira tko će s kim, istospolno ili hetero, ako hoće neka se netko buba i s kobilom, baš me boli, njihova stvar. Ali djeca samo u hetero vezi. I gotovo. Potpuno razumijem slovenske glasače.
    Prikaži cijeli komentar
  21. +6
    zlatna grana
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    10:27 | 26.03.2012.
    Bijeli ljiljane - izvanredno objasnjeno. :-)
    Davno sam citao neke antropoloske eseje o tzv "primitivnim" narodima koji zive u drustvima koja su na nivou lovaca i sakupljaca. Veoma je bitno za ta drustva da jos nisu bila klasno podeljena, niti je bila izvrsena diferencijacija po nekom drugom principu, pa tako nije bilo ni hijerarhije vlasti (ono sa poglavicama ostavljamo i dalje za holivudske filmove). Utvrdjeno je da u takvim drustvima ne postoji homofilija i da se ona javlja u slicnim drustvima tek nakon klasne podele , a koincidira sa pojavom misionara. Misionari (idiotizam koji treba zabraniti i tretirati kao etnocid, kao kulturni, religijski, psiholoski i civilizacijski zlocin) su nasilno razdvojili muskarce od zena, nisu im dozvoljavali ni da zajedno rade, niti da ucestvuju u zajednickim ritualima, slavljima, cak ni da spavaju zajedno. Isto tako su i decu razdvojili po polnoj pripadnosti u misionarskim skolama. Znaci, nasilno je prekinut sasvim prirodan nacin zivota i nametnuta pravila dekadentnog klasnog drustva. Homofilija je samo jedan od rezultata stranputica "civilizacije"
    Prikaži cijeli komentar
  22. +5
    kompic
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    09:52 | 26.03.2012.
    Sta treba kreatori novog svjetskog poretka ,da podrze kao normalno, da bi ljudski rod dodirnuo dno dna,mozda je sljedeca pedofilija ili incest,ko zna kakve se sve bolesne ideje radjaju, u glavama tih zvijeri,na sve nacine pokusavaju nas gurnut na stranu tame,nije u ljudskoj prirodi da covjek zivi u istospolnim brakovima,a jos takvi ,da odgajaju djecu,to se kosi sa svim zakonima i Bozjim i prirodnim.
    Prikaži cijeli komentar
  23. +5
    sokolovic
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    09:38 | 26.03.2012.
    Kao zadrti heterosexualac nemam ništa protiv homoseksualnih parova i ne smatram to bolešću, iako mi je kao hetero osobi homosexualizam neka vrsta devijacije i nešto što ne mogu shvatiti a kamoli učinit. Ako sam nekoga uvrijedio, žao mi je, ali sigurno nisam homofob, mislim da se intima zove intima zato jer je intimno i ne zanima me tko što radi u svoja 4 zida.
    Kad je počela cijela ta priča o usvajanju djece od strane homosexualnih parova prvo sam razmišljao o tom djetetu koje bi bilo usvojeno i raznim psihološkim i nadasve socijalnim aspektima istog. Pitanje je kako bi u ovom okrutnom svijetu, a to se posebice reflektira na ponašanju djece, ta djeca bila diskriminirana upravo od ostale djece kojima roditelji nameću tezu o homosexualnosti kao bolesti. Isto tako postavlja se pitanje da li je istospolno okružje bez oba biološka i hetero roditelja zdravo okruženje za razvoj djeteta koje bi svakako moglo trpjeti posljedice u vrijeme formativnog razvoja i nakon toga...
    Da se mene pita, i ja sam protiv kao i većina Slovenaca. Ovdje ipak nisu prioritet LGBT prava nego prava djeteta koje ne mora po defaultu biti gay, a usvojitelji sumnjam da, makar i podsvjesno, ne bi težili tome kroz odgoj i formiranje ličnosti djeteta. Ovdje se ničim ne narušavaju niti diskriminiraju prava gay populacije, jer samim izborom ili sudbinom određeno da budu gayevi odrekli su se biološke mogućnosti da budu roditelji, pa nema logike da im jedan zakon to omogućuje.
    Prikaži cijeli komentar
  24. +10
    zlatna grana
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    08:43 | 26.03.2012.
    Nema tu sta da bude nejasno oko homofilije: to je nenormalna pojava, perverzan oblik devijacije u seksualnom ponasanju, znaci tip bolesti (od koje se istina ne umire ali stvara psiholoske probleme obolelom i okolini). Ne treba nam tu nikakav strucnjak da to proceni (nekakav poremeceni psiholog kojem i samom treba pomoc), ne treba boljeg kriterijuma od tradicionalnog suda ljudskog drustva kako je ono funkcionisalo kroz stotine hiljada godina.
    Po cemu je pederastija normalna, a recimo predofilija ili poligamija nisu? Kakvo je to objasnjenje: nismo svi isti, nekome se svidjs pop, nekome popadija? Po istom principu - nekome se svidja odrasla osoba, nekome mala deca ili stare osobe. Ako ovako nastavimo, samo je korak do davanja prava pedofilima.
    Ne kazem da homofile treba diskriminirati, treba im pomoci da se izlece, ako i ne uspe, treba sami da znaju i prihvate svoju situaciju i ne sme se dozvoliti da svojim poremecajem maltretiraju okolinu, tim pre sto to nije bolest od koje se umire.
    Vi "filozofi" koji i sami niste homofili, u velikoj zelji da nam pokazete kako ste vi valjda pametniji, znate vise i razumete ono sto obicni neuki svet ne razume, ne vidite od drveca shumu. Koja vam je to strucna argumentacija sto je neki lokalni americki lekar izjavio pre 30 godina da fomofilija nije bolest nego normalno stanje. I sad to svi nekriticki prenose, kao, medicina utvrdila. Isto kao kad bi lokalno geografsko drustvo iz Zaboka objavilo da je zemlja cetvrtasta pa to globalisti procene da im moze korisiti i pocnu da forsiraju.
    Vi ste poput "strucanjaka" tipa likovnih kriticara koji stanu ispred crteza crnog kvadrata pa nam prodaju neku, nama glupavima jos nepojmljivu, filozofiju umetnosti. Malo morgen !!
    Prikaži cijeli komentar
  25. +6
    bijeli ljiljan
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    08:43 | 26.03.2012.
    U sadašnjem vremenu nije lako ni govoriti ni raspravljati o pojavi i praksi homoseksualnosti.
    Prizivanje na toleranciju i poštivanje različnosti nije uvjerljivo dok se istodobno nastupa agresivno i provokativno. Pojedinci istospolnog usmjerenja, zahtijevajući svoja prava u ime demokracije i tolerancije, ne odlikuju se tim svojstvima, već više agresivnošću, u izboru sredstava i načina, rječnika i intonacije, diskvalifikacija, prijetnja i ironije, pojedinačno ili skupno, samo da proguraju, nametnu svoje gledište, zahtjeve. Javne ekshibicije i demonstracije idu samo u cilju samoopravdanja, ili i zavođenja, regrutiranja novih članova? Ako su agresivni pojedinci sa istospolnim sklonostima, i praksom, djelatnici formativnih profesija (učitelji, nastavnici, profesori, odgojitelji), može li se to smatrati bezazlenom okolnošću za odgoj djece i mladeži? Može li se bezobzirno prijeći preko zabrinutosti roditelja za vlastitu djecu izloženu takvim nasrtajima i usmjerenjima? Barem prema nekim zapažanjima, istospolnost je psihološko-društveno nastajnog karaktera. Do sada, unatoč glasnim najavama, nije pronađen nikakav homoseksualni gen (gay gene). Kad bi istospolna sklonost bila genetski uvjetovana, onda bi jednojajčani blizanci obadva / obadvije bili homoseksualci, a što ne odgovara stvarnosti. Budući da nitko nije sto posto jednog spola, oni pri rubu mogu lako biti povučeni u zabludu, u nastranost, umjesto da budu ohrabreni na putu izgradnje svoje autentične spolnosti.

    I dok se ističe pravo na privatnost na području spolnosti, ona se grubo iznosi u javnost, traži se legalizacija takve sklonosti, traži se pravo na ‘brak’ i na posvojenje djece, pa i sa nakaradnim dometima. Ako nema dovoljno djece za posvojenje u normalne brakove, kojim bi se pravom i u ime kojih vrednota i prednosti, dijete osudilo na odrastanje u istospolnom braku? Je li dovoljan pristanak dvije osobe, konsenzus, pa da ono što one sporazumno čine, bude proglašeno dobrim, poželjnim i potrebnim za zajedničko dobro, za humanizaciju društva? Ako li su dotični pojedinci vjernici, a što se može čuti, pitanje postaje još teže.
    Prikaži cijeli komentar
  26. +7
    Daisy
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    07:57 | 26.03.2012.
    Da je istospolna zajednica i ljubav prirodna i normalna logično bi bilo da i muškarci mogu rađati.
    Mislim da je čovjek sazdan kakav je trebao i biti - za mješovitu zajednicu i reprodukciju.
    Nemam ništa protiv istospolnih zajedica, to je njihov izbor, ali isto tako mislim da su brak i odgoj djece morali ostati u domeni muško-ženskih odnosa. Osim toga smatram da su gay ljubavi previše eksponirane i javne. Kako bi izgledalo kad bismo mi "normalni" svako malo izašli na ulicu i paradirali i pravili cirkus oko naše ljubavi.
    A dušebrižniku koji se brine za djecu u domovima: savršeno je dovoljno zainteresiranih parova (muško-žensko) za posvanje i udomljavanje, ali su procedure strahovito dugotrajne i komplicirane - šta misliš iz kojeg razloga?!
    Prikaži cijeli komentar
  27. +11
    UBERSOLDAT
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    05:54 | 26.03.2012.
    Bravo Slovenci!
    Prikaži cijeli komentar
  28. -13
    amirhasho
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    04:46 | 26.03.2012.
    Ako su homići,nisu pedofili.A dijece po domovima previše. Svi moralisti i dušebriznici mogu to lako spriječit usvajanjem sve djece iz domova. Gdje je nestala humanost i tolerancija?
    Prikaži cijeli komentar
  29. +11
    chik
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    04:33 | 26.03.2012.
    Svaka cast slovenci. Da me neko nebi pogresno shvatio, moj vjencani kum je gey(to sam znao i prije kumstva). Znaci, nemam nista protiv njih i njihovog izbora. Taj stil zivota ne podrzavam, ali i ne kritikujem. Medjutim, dat' im djecu na usvajanje, mislim da je perverzija koju sprovodi gey-lobi koji je jako uticajan u svjetskoj politici. To sto imaju uticaja, i nije toliko lose, bar sto se tice ravnopravnosti u sferama zaposljavanja i javnog izrazavanja sklonosti ka istom polu. Medjutim, ja kao roditelj smatram da djeca koja odrastaju u gey brakovima ne mogu imati zdravo djetinjstvo. Mozete me optuziti da sam homofob(iako se tako ne osjecam) ali uprkos tvrdnji svjetske zdrastvene organizacije po meni, homoseksualnost, nije bolest, ali svkako jeste poremecaj.
    Prikaži cijeli komentar
  30. +6
    Egzil
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    00:01 | 26.03.2012.
    Valter, pa kako je krenulo nije iskljuceno da ce bas tako uskoro i biti.
    Prikaži cijeli komentar
  31. +13
    kevedinka
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    00:00 | 26.03.2012.
    Jednostavno agresivno sa Zapada nametnuta tema.Ovim demokratama ne pada na pamet da raspisu referendum o zivotnim i bitnim stvarima u drustvu nego o hirovima tih nesretnika,protiv kojih inace nemam nista.Dosta im je i njihove muke,samo neka malo postede i oni ove druge.Kad pokuca glad na vrata nece nam bit do seksa,ni nama ni njima.
    Prikaži cijeli komentar
  32. +11
    Valter
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    23:56 | 25.03.2012.
    ja mislim da bi najbolje bilo ne samo da im se da pravo da usvoje djecu nego da mogu birat. na primjer kad homoseksualac hoda po cesti i vidi roditelje s djetetom, ako se homoseksualcima to dijete svidi, roditeljima treba oduzeti dijete i dati ga homoseksualcima na usvajanje. jedino to je pravedno jer što ćemo s onim homoseksualcima koji ne mogu imati djecu? oni bi bili zakinuti i patili bi.
    Prikaži cijeli komentar
  33. +11
    Gord
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    23:38 | 25.03.2012.
    Novi cionisticki pokusaj unistavanja covjecanstva i kreiranja sterilnog modernog roblja.
    Prikaži cijeli komentar
  34. +17
    astor35
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    23:19 | 25.03.2012.
    Zanimljiva mi je jedna stvar,tj zanima me jedna stvar,da li ce sada kojekakve udruge za "prava" homoseksualaca,nazvati Slovence homofobima,zatucanima....i ostalim epitetima kojima se nagradjuju svi oni koji misle drugacije.Osobno o homoseksulnoj orjentaciji ,kao i pravu na usvajanje djece homoseksulnih partnera,ne znam puno,a samim tim ne mogu iznositi cvrste stavovo,tj uvjerenja o svemu tome.Odrastao sam u "mjesanom braku" (otac musko,mater zensko),koji je bio sve samo ne savrsen(pok otac je bio onako"malo na svoju stranu zadrt")Mislim da je stvar o praviu na usvajanju djece homoseksualcima ,dosta kompleksno pitanje.Mislim da bi u danasnjem drustvu ,takva djeca bila izlozena torturi velikih razmjera od strane svojih vrsnjaka(mnoga su izvrgnuta torturi vrsnjaka i zbog banalnijih stvari),i samim tim sam protiv toga (zbog djece) ,ne zbog uskracivanja prava odredjenoj skupini ljudi.Misljenja sam da u danasnje vrjeme se vrsi velika medijska kampanja za priznavanje homoseksualnih brakova ,prava na usvajanje djece......(moje misljenje) i ta se tema stavlja ispred svih ostalih po meni mnogo bitnijih problema koji muce ovu nasu plavu planetu i civilizaciju koja na njoj obitava.Danas se drzave u kojima stanovnici zive na rubu siromastva,u depresiji,bez ikakve nade u boljitak,izmanipulirane i izvarane od politickih elita,nazivaju homofobima , zatucanima,nazadnima,nesvjesnima..... samo , zato sto im se ne svidja ideja o istospolnim brakovima,slavljenju njihove sexulne orjentacije kojekakvim paradama po gradovima,iako su svjesni da gradjani tih gradova jos nisu spremni za prihvacanje takvih manifestacija.Dok se sami problemi vecine gradjana bacaju u drugi plan,kriminal,lopovluk vladajuce kaste,nasilje,nepravda,korupcija,nepotizam......Kao sta sam i prije naveo ,prema osobama homoseksualne orjentacije sam indiferentan i ne volim se zamarat sa njima.Da li je homosexualnost nesto sasvim prirodno ili ne,ja ne znam!,unatoc mnogim medijskih propagiranja kako je to sasvim normalno.Unatoc njihovim objasnjenjima kako i dosta odredjenih zivotinjskih vrsta ima homo i bisexualne sklonosti i kako homosexualnost nije od jucer vec se pojavljuje i u povjesti...blablabla ,Da vinci je bio homic navodno,kao i neki druge povjesne licnosti .....Uglavnom,u korporativnim medijima citam samo o o tom kako je Guy ok,a tko misli drugacije homofob,zatucan.....Slicnu retoriku sam primjetio u medijima i prije izlaska na referendum o ulasku Hrvatske u Eu,istu jednostranu retoriku sam primjetio i kod raznih priprema za rat drzava "visoke tolerancije spram razlicitost i ljudski prava" spram onih koji to kao toboze nisu,iako je i pticama na grani jasno da su te drzave sve ,samo ne ono za sto se predstavljaju i za sto se navodno bore.Da su Slovenci glasali za,na ovom referendumu,siguran sam da se on ne bi ponavljao u dogledno vrjeme,isto kao sto se kod nas nece ponoviti onaj o ulasku u Eu.A znamo svi,da smo nekim slucajem glasali protiv,da su unaprjed govorili kako bi se odrzao ponovno referendum,da ne spominjem zastrasivanje tipa,necete dobiti penzije,druga opcija ne postoji(pa gdje je tu sloboda izbora i cemu referendum uopce??) Danas sutra i moje djete/(neozenjen) moze biti homoseksualac i mislim da i takveosobe imaju pravo na normalan zivot,ali sam zbog prije svega navedonog u textu,iznimno protiv kojekakve maskarade i parade i stavljanja dupeta u prvi plan,dok s druge strane nemam nista protiv recomo prosvjeda ispred institucija,za zastitu prava pojedinaca pripadnika odredjene skupine ljudi,ali Guy Pride parada po mom misljenju to nije.Osoba koja na paradi izvrjedja i nazove kojekakvim pogrdnim imenima sudionika parade,hapsi se i sudski progoni zbog vrjedjanja,dok s druge strane ako se dvije osobe na ulici posvadjaju i jedna drugu nazove pogrdnim imenom i izvrjedja ,nece biti uhapsena i sudski gonjena,osim ako druga strana ne uzme odvjetnika i tuzi prvu,mislim da to dovoljno govori.
    Prikaži cijeli komentar
  35. -38
    Floki
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    23:17 | 25.03.2012.
    Koj primitivluk među komentarima. Normalno da trebaju imati pravo na posvajanje djece, a i imat će samo što zbog nekih ovakvih primitivaca će trebati duže vremena da se to usvoji i da ljudi malo se osvjeste i unormale. Molio bih negativne bodove, jer onda ću znati da sam u pravu!
    Prikaži cijeli komentar
  36. +4
    Sh
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    23:08 | 25.03.2012.
    Imam ideju! Onaj tko ih proizveo neka im proizvede i djecu. Tehnologija je već poznata, materijala na pretek. Hoće djecu evo im za početak voštanih, plišanih, gumenih, za bogatije srebrnih, za još bogatije zlatnih, a za ljubitelje unikata po narudžbi. Bože prosti mi.
    Prikaži cijeli komentar
  37. +10
    blu
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    23:08 | 25.03.2012.
    Indijski ministar zdravstva rekao je, homoseksualizam je bolest. Valjda bolje zna jedan doktor što je zdravo a što bolesno, nego ovi izdajnički političari i mediji koji su u rukama stranog kapitala.
    Prikaži cijeli komentar
  38. 0
    Zlatna divizija
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    22:34 | 25.03.2012.
    Posvanje parova homoseksualaca djece? Nisam straučnjak za ovu temu, prije eventualne odluke za ili protiv to po meni ne može biti stavar slobodnoga izbora para nego prije svega eventualne odluke da o ovoj delikatnoj temi mora svoje stručno mišljenje i to javno iznjeti zdrastvestva struka i upoznati javnost i zakodonovna tijela da li je za psihopizički razvoj djece ovo štetno ili ne. Pošto bi djeca i njihovi interesi morali biti na prvom mjestu kod donošenja ovih odluka tako bi i zakodonostvo trebalo donositi svoje odluke. To je previše specifično pitanje da bi o njemu donosilo odluku vlast koja je sklona lijevoj ili desoj opciji, prenost treba i moraju imati potrebe djece i to mora biti prioritet u donošenju zakona koja se bave o pitanju dječije skrbi vezanih uz ovu problematiku. Političko opredjeljenje i mišljenje pojedinaca su manji bitini. Struka treba da iznese svoje jasno mišljenje o ovome i po tome donossiti zakone.
    Prikaži cijeli komentar
  39. +13
    Vladimir Muammar Al Gaddafi Nikolic
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    22:19 | 25.03.2012.
    I onda sam ja lud sto sam Jugo-nostalgicar... Sto je u ono vreme sve bilo normalno... Sto su u globalu prave vrednosti bile ono sto se ceni... Sto mrzim EU demonkratiju u paketu sa USA zionistickim pogledom na svet... Mozda sam ja lud, ali znate kako kazu lud je onaj cije ludilo se ne poklapa sa ludilom vecine...
    Prikaži cijeli komentar
  40. +13
    zlatna grana
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    22:11 | 25.03.2012.
    Narasimha, rekla si pravu sustinu problema.

    Ovo je zaista najfasistickiji napad globalistickih skotova na sve tradicionalne vrednosti covecje vrste sa ciljem da nas slome kako vise ne bismo mogli da pruzamo nikakav otpor njihovim namerama da im budemo roblje.
    Verujem da ce bioloski zakoni nadjacati ove ludosti.
    Prikaži cijeli komentar
  41. +15
    Vladimir Muammar Al Gaddafi Nikolic
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    22:00 | 25.03.2012.
    Bravo za SLO!!! To je demokratija u izvornom obliku a ne ovo sto nasi pokusavaju da proguraju u SRB!
    Prikaži cijeli komentar
  42. +19
    Sedma
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    21:59 | 25.03.2012.
    Niti ja nemam ništa protiv homoseksualaca, dapače u mojoj firmi ih ima dosta, čak imam i za susjede homoseksualce. Ali kao što je Narasimha rekao/rekla i majka i otac postoje različiti iz nekog razloga. Da je priroda htjela da homoseksualci imaju potomke, tako bi i napravila. Priroda je u svemu savršena, samo što mi mislimo da smo pametniji od nje pa se u sve miješamo. Zašto se uvijek moramo miješati u prirodu? I slažem se s onim da bi takvo dijete bilo izloženo vrijeđanju. Najjači su mi ljudi koji posprdno kažu: "Da, bolje je da djeca odrastu među hetero alkoholičarima i nasilnim roditeljima", kao da su svi homoseksualci anđeli, kao da među njima nema niti alkoholičara niti nasilnih. Svašta. Ili komentar da je bolje da su djeca posvojena i od homoseksualaca nego da žive po domovima. Kao da bi više djece bilo posvojeno. Problem posvajanja djece je u birokraciji i biloškim roditeljima koji ne dozvoljavaju posvajanje a ne u nedostatku ljudi koji ih žele posvojiti. Uostalom, zašto onda ne bi dozvolili i posvajanje samohranom roditelju?
    Onog trena kada će jedna žena drugoj napraviti dijete, ili kada će muškarac ostati trudan, ja dajem svoj glas za posvajanjem :)
    Prikaži cijeli komentar
  43. +25
    Pravda
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    21:55 | 25.03.2012.
    Apsolutno neprirodno, gadi mi se i pomisao da bi ti ljudi mogli usvojiti i odgajati djecu.
    Bravo za Slovence koji su glasali protiv prava da se homoseksualcima omogući usvajanje djece.
    Prikaži cijeli komentar
  44. +8
    autoritista
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    21:48 | 25.03.2012.
    Demokracija na djelu, to je jedini nacin da se ovakve stvari rijese.
    Prikaži cijeli komentar
  45. +21
    Narasimha
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    21:35 | 25.03.2012.
    što se mene tiče nek oni rade šta žele ali ni jedno djete nije vrijedno torture i ne svakidašnjeg načina odgoja...mama i tata postoje različiti radi nekih razloga....ono što ti pruža mama kao žena i tata kao muškarac nije isto...i svakavko bi tako dijete bilo izlozeno neprestanim vrijedanjem i izbjegavanjem drustva...to ostavlja velike posljedice na djeciju psihu...tako da to nije pametna ideja...bar ne za ovo drustvo kakvo je danas..
    Prikaži cijeli komentar
  46. +21
    GoranM.
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    21:30 | 25.03.2012.
    Jasna mi je sloboda svakog čovjeka na njegov izbor, ali to što traže je silovanje međuljudskih odnosa...
    Prikaži cijeli komentar
Želite ostaviti komentar? Postanite advance pretplatnik.