Šetnja Sunčevim Sustavom: meteori, asteroidi i kometi

Zbog meteorita koji je prije nekoliko dana pogodio Rusiju, neugodan "gost" iz svemira postao je bitna tema. Preko 1,000 ljudi ozlijeđeno je u gradu Čeljabinsk i okolici od silovite eksplozije. Prema posljednjim informacijama radi se gotovo isključivo o lakšim ozljedama od popucanog stakla, svega dvije osoba su zadobile teže ozljede.

Ipak, neočekivani udarac možda trgne svjetske državnike i dužnosnike koji još od kraja Hladnog rata sustavno zanemaruju svemirski program, naročito u SAD-u. Budžeti se smanjuju jer se, između ostaloga, izgubio "natjecateljski duh" između SAD-a i tadašnjeg Sovjetskog Saveza. Žalosno je promatrati koliki se novac, talent i kadar troši na uništavalačku tehnologiju kao što su smrtonosne bespilotne letjelice. Kada bi svo to znanje bilo usmjereno u drugom pravcu, prema "gore", vjerojatno bi i meteor iznad Čeljabinska - koji nije uočen jer današnja tehnika nije u stanju uočiti tako male komade - bio primjećen na vrijeme.

Ruski premijer Dmitri Medvedev rekao je neposredno nakon incidenta kako je ovo podsjetnik da je cijela planeta ugrožena i kako bi trebalo posvetiti više resursa promatranju neba. Potpuno je u pravu i sudeći prema nekim informacijama koje stižu ovih dana, Rusija ozbiljno razmišlja o prebacivanju većeg fokusa na ovu važnu temu. Krajnje je vrijeme da znanost postane fokus razvoja, naročito u ova vremena kada se nad njome ponovno uzdiže prijetnja nazadnosti i neargumentiranog skepticizma. Sramotno je da se svega nekoliko sati nakon pada meteora javljaju potpuni laici, neznalice i huškači te ovaj fenomen prebacuju u domenu medijskog žutila, misticizma i senzacionalizma. Tako smo mogli čitati naslove poput "Rusija u strahu od novog meteora" - kao da je "Rusija" neki zasebni planet ili kao da meteori ovih dana znaju čije granice smiju, a čije ne, pustošiti. Drugi su išli i dalje, pa je udar povezan s "Majanskim proročanstvom", čak i s ostavkom Pape Benedikta XVI. Što i očekivati kada isti munju iznad Vatikana interpretiraju kao nadnaravnu pojavu, a zbog potencijalnog "crnog Pape" spremni su na novu rundu teorija zavjere.
Ruski meteor KEF-2013 nas je podsjetio da živimo u globalnom društvu čiji dio je počeo "napredno" interpretirati kao "dosadno" i lakše mu je konzumirati šund od složene pojave. Smanjeni budžet i potiskivanje znanstvenih vijesti na marginu svakako je utjecalo na ovaj poremećaj.
Trag od ruskog meteoraVrijeme velikih svemirskih otkrića, putovanja u svemir, slijetanje na Mjesec, je iza nas. Nedostatak ovakvih uzbudljivih ekspedicija mnoge zbunjuje, čak do te mjere da su mnogi počeli sumnjati u to da li je čovjek zaista ikada sletio na Mjesec? Naravno, sklonost laganju javnosti od strane američkih vlasti (incident u zaljevu Tonkin, operacija Nortwoods itd.) nikako ne pomaže. Pravi razlog zapravo je sasvim prozaičan - grandiozno istraživanje svemira postalo je neisplativo. Naš svijet dominiran je poslovnom konkurentnošću i u nedostatku iste izostaje ambicija.

Kada se ruski i kineski svemirski program razvije do te mjere da će "konkurirati" američkom, možda tek tada ponovno budemo svjedočili ubrzanom razvoju svemirskog istraživanja, a samim time i interes javnosti bi se povećao.

Poznati američki astrofizičar, Neil DeGrasse Tyson, odlično je rekao jednom u šali: "Volio bih da Kina u javnost pusti tajni dokument, ne mora biti istina, u kojem stoji da planiraju sagraditi vojne baze na Marsu - bili bismo na Marsu u roku do 10 mjeseci!". Drugim riječima, ljepota svemirskog istraživanja danas može stići samo kao nusproizvod rivalstva velikih sila. Mnoge bi i takav scenarij zadovoljio, no on u esenciji ne bi bio potraga za znanjem, već potraga za sredstvima dominacije. Mnogi se slažu da bi se znanost puno brže - i autentičnije - razvijala unutar sistema koji nije osuđen na zgrtanje kapitala, no to je već jedna sasvim druga tema.

Prije nego kažemo nešto više o meteorima, zadržimo se još malo na najnovijem "gostu". Meteor KEF-2013 ušao je u zemljinu atmosferu 15. veljače 2013 oko 09:20 prema lokalnom vremenu te uskoro postao plamteća kugla koja se kretala oko 15 km/sec preko južnog Urala. Iznad ruske Oblasti Čeljabinsk je eksplodirao, točnije - eksplodirao je na visini između 15 i 25 kilometara. Ukupna ispuštena energija bila je ekvivalent energiji 500 kilotona TNT-a, to je više desetaka puta snažnije od atomskih bombi koje su bačene na Hirošimu i Nagasaki.
Krećući se tom ogromnom brzinom, meteor je ušao u atmosferu i od silne brzine jednostavno eksplodirao. Pri toj brzini na visini od 20-ak kilometara za meteor naša atmosfera bila je kao zid i to je dovelo do eksplozije. Snažna detonacija popraćena zvukom razbijenih stakala koju su zabilježili svojim mobitelima i kamerama stanovnici Čeljabinska proizvod je velikog otpuštanja energije. Naročito impresivna bila je sjena koju je stvarala svjetlost meteora. Svjetlost je bila dovoljno snažna da je "premještala" sjenu po gradovima unatoč tome što je sunce već "odrađivalo" taj dio posla. Ovom fenomenu su svjedočili stanovnici nekoliko gradova u okruženju. Svjedoci u Čeljabinsku ističu kako su osjetili i intenzivnu vrućinu od vatrene buktinje. Zanimljiv je i podatak kako se meteor "čuo" diljem svijeta - naime, uređaji za mjerenje niskih frekvencija, od Grenlanda, Afrike do Kamčatke, zabilježili su eksploziju iznad Rusije.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.