U kolovozu 2017. godine ruski tanker je plovio izravno od Norveške do Južne Koreje, preko Arktičkog oceana, bez potrebe pomoći ledolomca. Bio je to odlučujući trenutak otvaranja do tada zamrznutog sjevernog plovidbenog pravca, što ima goleme geopolitičke posljedice, čak više od povijesne utrke u naoružanju. Rusija je preuzela utjecaj na sjevernom krovu svijeta.
Radi se o situaciji koja nosi sa sobom poseban izazov Sjedinjenim Državama. Washington djelomično nikad nije gledao na arktički sjever kao glavni strateški prioritet svoje politike, pa je cijelo ovo područje pripalo ruskom polju interesa. No, nije Moskvi Washington glavni problem. Najveća poteškoća je interes Kine. Početkom veljače, Kina je po prvi puta izdala prvi dokument o svojoj nacionalnoj arktičkoj strategiji, u kojoj se nalaže veća i bolja suradnja s Moskvom. Osobito se to tiče stvaranja arktičkog plovidbenog puta koji je inačica 'polarnog Puta svile', odnosno kopnenog pravca 'Jedan pojas, Jedan put' kojim se Kina, preko Srednje Azije, povezuje s Europom. Kremlj i Peking naglašavaju kako su njihove ambicije komercijalne, a ne vojne, te da teže zaštiti krhkog arktičkog područja.
Amerikanci su, prirodno, sumnjičavi i svijetu predstavljaju goleme rizike za okoliš, ali time samo kupuju vrijeme dok ne izrade vlastitu arktičku strategiju. Prošlog svibnja je američki zapovjednik Obalne straže, admiral Paul Zukunft, otkrio javnosti kako Washington promišlja o postavljanju proturaketnih projektila na svojim posljednjim serijama ledolomaca, što je velik odmak od dosadašnjih plovila osposobljenih prvenstveno za istraživanje, potrage i spašavanje. Ova je izjava naišla na veliku porugu u svijetu, osobito nakon što su ruski dužnosnici ismijali američke poteze kao nelogične s obzirom da arktička regija ne predstavlja nikakav vojni izazov niti jednoj državi.
Ipak, rusko vojno širenje (po logici djelovanja ruske države) veće je od bilo koje druge države na Arktičkom krugu, pa je to dovelo do uzbune u nekim državama. Ponajviše se to tiče Norveške i Kanade, dviju zemalja koje imaju velika nenaseljena područja na svojem sjeveru, koje je ujedno bogato naftonosnim škriljevcem, plinom i mineralima. Svaki povećani interes za Arktik stoga diže napetosti u Oslu i Ottawi, pa su obje zemlje povećale svoje izdatke za obranu svojih sjevernih predjela, a ujedno su pokrenule lobističke aktivnosti da Sjedinjene Države učine isto.
Komparativno gledajući, Moskva je uložila više sredstava u vojne sposobnosti na svojem sjeveru nego ikad od proglašenja Ruske Federacije. Ponovno je otvorila šest vojnih ispostava iz vremena Sovjetskog Saveza i izgradila je tri nova i velika nuklearna ledolomca koji su pridodani arktičkoj floti od 40 plovila. Ruska je Sjeverna flota stacionirana u Murmansku, gradu koji je također dobio velik val financiranja. Flota je obogaćena s dvije korvete-ledolomca, posebno napravljenih za posljednju generaciju projektila usmjerenih prema drugim plovilima. Ruski izvori govore kako je Sjeverna flota osigurala više od 200 projektila za skoro 300 vježbi u 2017. godini, što je apsolutni rekord u vremenu nakon Hladnog rata.
Moskva promatra svoja sjeverna morska prostranstva ključnima za svoju obranu. Posebice se to tiče za pohranu i skrivanje svojih nuklearnih podmornica s balističkim projektilima, koji mogu odvraćati svaki strani napad na rusko područje. Istovremeno, Sjedinjene Države i NATO Savez pokušavaju penetrirati u te vode bez da budu primijećene. No, nikakvo površinsko plovilo ne može ući u rusko područje ukoliko dođe do sukoba na sjevernim morima.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
