Rat u Ukrajini i elitni klub UN Vijeća sigurnosti: Može li opstati u ovakvom formatu?

Iako se mnogi pitaju koja je uopće funkcija UN-a kad nije u stanju zaustaviti ratove čim ih započinju velike sile kao što je slučaj SAD-a u Libiji, Iraku i Afganistanu ili pak sad Rusije u Ukrajini, unatoč svim kritikama, UN je i dalje relevantan, a naročito njegovo najmoćnije tijelo, UN Vijeće sigurnosti. Neki će cinično reći da je to i jedino relevantno tijelo, a čak ne i cijelo, već samo stroga elita koja se nalazi na vrhu UNVS-a.

Podsjetimo, UN Vijeće sigurnosti ima 15 članica, ali stvarno bitne su samo njih 5, odnosno stalne članice, a one su: SAD, Britanija, Francuska, Rusija i Kina. Zašto su one najbitnije? Zato što imaju pravo veta. Drugim riječima, što god cijelo vijeće odlučilo, svaka od ovih pet članica može uvijek uložiti veto i spriječiti tu odluku.

Poprilično je zanimljivo da se sastav stalnih članica UN Vijeća sigurnosti nije promijenio još od 1965. godine iako postoje zemlje koje svakako smatraju da svojim utjecajem zaslužuju biti među elitnom skupinom. Obično to ne govore na način da kažu "mi želimo biti dio kluba" već se to najčešće radi kritiziranjem trenutačnog poretka gdje samo 5 zemalja ima pravo veta.

I koje su to zemlje koje smatraju da i njima pripada veto? Ima ih više. To su zemlje poput Indije, Pakistana, Meksika, Brazila, Turske... Neke od njih argumentiraju da im to mjesto pripada jer trenutačno u UN Vijeću sigurnosti nema jednake zastupljenosti u geografskom smislu, odnosno sve zemlje stalne članice Vijeća sigurnosti su iz sjeverne hemisfere. No, Povelja UN-a ističe kako je regionalni paritet tek "sekundarno pitanje" dok je prvo "mogućnost zagovaranja i obrane međunarodnog mira i sigurnosti".

Imajući pak u vidu kako su šanse najveće da će najveće sile započeti nove ratove, mogli bismo reći da je Povelja UN-a od početka pogrešna, čak i naivna.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.