Stoljećima je islam u Aziji bio poznat po svojoj prilagodbi lokalnim običajima i po toleranciji prema drugim religijama. Međutim, u posljednja tri desetljeća, fundamentalisti su pokušali homogenizirati islam, uvodeći nove napetosti. Više nego bilo koji drugi čimbenik, vehabizam je utjecao na sukobe i podijelio muslimane i ostale u inače tolerantnim i harmoničnim pluralnim društvima Azije. Od sinkretičkog i inkluzivnog islama dolazi do transformacije u puritanski i ekskluzivni pod utjecajem ideja, norma, običaja i financija s Arabijskog poluotoka. Islam pustinje je tako ušao u sasvim drugačija područja Azije.
Sve je započelo borbom afganistanskih mudžahedina protiv sovjetske okupacije, poticanom američkim utjecajem i financijski potpomognutom iz Rijada. A upravo je Saudijska Arabija uvela vehabitsku školu u proces rađanja militantnog islama u cijeloj regiji. Saudijci su financirali velike programe pomoći afganistanskim mudžahedinima u suradnji s pakistanskom obavještajnom zajednicom ISI i s američkom CIA-om. Uz to su financirali radikaliziranje medresa za širenje neovehabitske ideologije i literature u mnogobrojnim afganistanskim izbjegličkim kampovima u Pakistanu. Mnogi dobrovoljci iz Saudijske Arabije i ostatka arapskog svijeta krenuli su putem Afganistana, a zajedno s militantnim vehabitskim podučavateljima oni su stvorili okosnicu al-Kaide, pod ideološkim utjecajem Abdulaha Azama i Sajida Kutba, te radikalnim koracima Osame bin Ladena.
Takvi radikalni pokreti promišljaju svoje zasluženo mjesto u svojim društvima, razvijaju transnacionalne poveznice, neprijateljski su raspoloženi prema Zapadu i politici SAD-a, prema Izraelu i Palestini, optužuju zapadne zemlje za okupaciju Iraka, te prijete sigurnosti i stabilnosti vlasti u zemljama od Pakistana i Bangladeša pa sve do Indonezije, odnosno u zemljama gdje se islam premrežio lokalnim uvjerenjima te stoljećima živio uz hinduističke i budističke tradicije.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.