Psihološko ratovanje i propaganda u kontekstu sirijskog sukoba: kako biti šampion demokracije i pomagati ekstremistima bez posljedica

U kontekstu sirijskog sukoba u zadnje vrijeme SAD je napravio možda i jedini potez koji se može okarakterizirati kao pozitivan - nakon što su radikalni Islamisti doslovno pregazili uporišta tzv. Slobodne Sirijske Vojske (FSA) na sjeveru Sirije, preuzevši kontrolu nad njihovim bazama i skladištima oružja, SAD su donijeli odluku o prekidanju dostave tzv. "nesmrtonosne" opreme za opoziciju.

To je zvučalo kao jedan od prvih logičnih poteza američke administracije od početka ovog sukoba. Zapravo, to je bio i jedini mogući potez - koliko god je Obamina administracija usredotočena na rušenje vlasti u Damasku, ipak si ne mogu dopustiti situaciju da ih se na tako eksplicitan način dovede u poziciju "saveznika" s radikalnim islamističkim skupinama.

Neposredno nakon pada FSA baza prošle godine na sjeveru Sirije, dostava opreme je obustavljena. Neki su tada isticali kako je teško povjerovati da bi se SAD tek tako olako potpuno povukao iz ovog sukoba - izgleda kako su bili u pravu. Naime, nakon što je postalo potpuno jasno da je "umjereni" segment sirijske opozicije na terenu u Siriji trajno eliminiran - mnogi će konstatirati kako već dugo ne postoji ili pak nikada nije ni postojao (vidi: Stručnjak za Bliski Istok po povratku iz Sirije: "Umjerena opozicije je fantomska, nema nikakav utjecaj na terenu") - počelo se s opsežnim, primarno medijskim, djelovanjem koje je za cilj imalo vratiti SAD natrag na "šahovsku ploču" Sirije.

Izveden je, propagandano gledano, vrhunski manevar - Zapadni mediji su prihvatili činjenično stanje koje je na snazi već godinama, da borbu predvode radikalni islamistički militanti, no sada je pokrenut jedan poseban proces kroz koji se nastojalo diferencirati militante na terenu pa smo tako imali prilike čitati u nekim od najutjecajnijih medija na svijetu kako borci u Siriji prelaze iz ISIL-a u Al-Nusra Front jer je ISIL, tobože, "radikalniji" od ove druge skupine - a obje su ogranci Al-Qaede koji se nameću za dominacijom.

Da ne bi bilo zabune, nema ništa sporno u tome da se objektivno novinarski obrade "prakse" ove dvije skupine te dođe do zaključka kako ISIL uistinu i jest "radikalnija" frakcija. No, kada se to radi na takav način da se drugu stranu prikazuje kao "ne tako lošu", to više nije objektivnost već čista propagandna manipulacija.

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.