Prošlo je 7 godina otkako je izvedena drska NATO vojna agresija na Libiju. Zemlja je bombardirana mjesecima udruženim američkim, francuskim, britanskim zračnim snagama, a i tko god je bio voljan "pripomoći". Nakon agresije, koja je potrajala do kraja godine, ostala je srušena zemlja i srušen sistem, a čovjek koji je taj sistem gradio desetljećima, pukovnik Muammar Gaddafi, ubijen je. Ubijen je kako gotovo nijedan državnik novijeg doba nije ubijen - "uživo" pred kamerama od strane islamističkih ekstremista nakon Bitke za grad Sirte gdje su on i njegovi lojalisti pružali zadnji odlučujući otpor.
Neposredno nakon njegove smrti zarobljen je njegov sin, Saif Al-Islam Gaddafi, koji je pokušao napustiti zemlju bijegom prema Nigeru. I dok je Muammar bio živ Saif je bio "čovjek broj 2" te je vodio obranu glavnog grada Tripolija. Dok se još vodila bitka za Tripoli i dok se grad nalazio na stalnoj meti NATO zrakoplovstva, Saif je dao koliko se moglo dati, a u više navrata viđen je i na samim ulicama grada s borcima.
Također važan akter u obrani, odnosno pokušaju obrane, Libije bio je Saifov mlađi brat Khamis koji je pak vodio elitnu vojnu jedinicu poznatu pod nazivom "Khamisova brigada". Njegova sudbina do dana današnjeg ostala je misterija, a u nekoliko navrata proglašavan je mrtav da bi se njegova smrt demantirala.
Saif je, kako smo i spomenuli, nakon pada Tripolija i Sirta pokušao pobjeći iz zemlje, no u pustinji su ga zarobili militanti te je prebačen u zatvor u Zintan. Dugo vremena se spekuliralo tko su zapravo militanti koji su ga zarobili, što za libijske prilike nije čudno - naime, u zemlji djeluju razna plemena, a nakon smrti Muammara Gaddafija raspao se i sustav koji ih je ujedinio te je na snagu stupio "svako za svakoga" model.
Sve u svemu, nove islamističke vlasti u Tripoliju krenule su sa smrtnim kaznama za bivše visoke dužnosnike u Gaddafijevoj Vladi, a o poštenom pravosuđu jednostavno nije moguće govoriti. Ove likvidacije događale su se dok je Zapad polako počeo već vraćati svoje ambasadore natrag u Tripoli što pokazuje sve licemjerje istih, no nije čudno imajući u vidu kako su Zapadne zemlje naoružale, financirale i omogućile islamističkim militantima da preuzmu zemlju.
No, koliko god su iz Tripolija tražili od militanata u Zintanu da im izruče Saifa, ovi su to uporno odbijali učiniti. Prvo su rekli kako će mu oni suditi, a kasnije su na snagu stupila i druga odugovlačenja. Sve u svemu, čini se kako je Saif preživio zahvaljujući onima koji su ga zarobili, a isti su očito bili svjesni da ne bi bilo pametno pogubiti čovjeka koji bi jednog dana, iako je tada situacija bila daleko od takve, mogao ponovno vladati Libijom.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
