Progon Židova je povijesni niz događaja dug 3000 godina. Od neprijateljstva u grčko-rimsko doba, preko kršćanskih progona Srednjeg vijeka pa sve do nacizma i Novog antisemitizma nakon Drugog svjetskog rata, Židovi su tijekom povijesti sustavno bili predmet napada, neprijateljstva i izgona. Postavlja se pitanje koji su uzroci antisemitizma, kako su se razvijali i kako je došlo do toga su Židovi postali najprogonjeniji narod u povijesti čovječanstva.
Povijest antisemitizma i njegove preteče anti-judaizma kao neprijateljskog odnosa prema Židovima je duga preko 3000 godina te je kroz stoljeća poprimala različite oblike koje se mogu podijeliti u nekoliko kategorija:
1.U starom Rimu i Grčkoj, radilo se o etničko motiviranim progonima
2.Kršćanski anti-judaizam Srednjega vijeka kada se Židove optuživalo da su ubili Isusa
3.Anti-judaizam za vrijeme Prosvjetiteljstva koji je udario temelje rasnog antisemitizma
4.Rasni antisemitizam nastao u 19. stoljeću koji je kulminirao nacizmom
5. Moderni antisemitizam nakon Drugog svjetskog rata kojeg se često naziva Novim antisemitizmom.
Antičko doba i etno-politički anti-judaizam
Židovi su u doba antičkog Rima i Grčke često bili meta progona. Naime, Helenistička kraljevstva nastala nakon smrti Aleksandra Velikog te kasnije Rimsko Carstvo su bili poznati po svojoj multikulturi i politeizmu. Budući da su se Židovi isticali vjerskim tradicijama i običajima poput obrezivanja, monoteizma, pravila u prehrani itd, često su se sukobljavali s grčko-rimskom kulturom što je postao uzrok etno-kulturološkog anti-judaizma. Uz to je potrebno dodati židovske političke težnje za ponovnom uspostavom Izraelskog kraljevstva koje su rezultirale nizom pobuna protiv Rimskog Carstva. Jedna od tih pobuna je 70 godina poslije Krista rezultirala rimskim osvajanjem Jeruzalema, izgonom Židova iz Judeje te uništenjem Salomonova hrama. Od hrama je danas ostao očuvan samo jedan dio poznat kao Zid Plača, sveto molitveno okupljalište za brojne Židove.
Kršćanski antijudaizam
S padom Rimskog Carstva i ulaskom u Srednji vijek, kršćanstvo je počelo politički, vjerski i kulturološki dominirati Europom te je anti-judaizam uz etno-političku, dobio i vjersku dimenziju. Židove se počelo smatrati odgovornima za smrt Isusa Krista što je otvorilo put za različite optužbe i predrasude; od ubijanja kršćanske djece, preko ispijanja njihove krvi pa sve do prakticiranja magijskih rituala. Vjerski antisemitizam je doživio neke od svojih najtragičnijih vrhunaca u Srednjem vijeku s Križarskim ratovima u XI. stoljeću kada su se židovske zajednice u Francuskoj, Njemačkoj, Austriji i Engleskoj našle na meti križara koji su putovali u Svetu Zemlju, što je rezultiralo pljačkama, stradavanjima i protjerivanjem tisuća Židova.
Potom, kada je 1346. kuga poznata kao Crna smrt počela harati Europom i usmrtila između 75 do 200 milijuna ljudi, Židovi su (zajedno sa vješticama) bili optuženi za izazivanje epidemije, jednim dijelom i zbog činjenice da su bili manje pogođeni istom. Iako razlog zbog kojeg su manje oboljevali od kuge leži u činjenici da su živjeli u odvojenim naseljima i da su zbog vjerskih pravila više držali do osobne higijene, optužbe su rezultirale dodatnim progonima, među kojima je i masakr u Strasbourgu, današnjem sjedištu Vijeća Europe i raznih međunarodnih organizacija za ljudska prava, kada je 900 Židova živo spaljeno na lomači.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
