Prošlog utorka na središnjem gradskom trgu u Pjongjangu održalo se veličanstveno okupljanje i parada kako bi se obilježilo okončanje 7. kongresa Korejske radničke partije. Događaj je, doduše, imao civilni karakter, ali koreografiju koja je prikazana obilježavale su vojne karakteristike: kartonski napravljene makete projektila i svemirskih letjelica.
Mnogi mediji ističu kako je održavanjem partijskog kongresa, prvog nakon 36 godina, Kim Jong-un konsolidirao svoju vlast te potvrdio Demokratsku Narodnu Republiku Koreju kao nuklearnu silu. To je samo djelomično točno. Kongres iz svibnja 2016. svakako jest prvoklasni politički događaj ali iz drugih razloga.
Ovim događajem završeno je jedno poglavlje u najzatvorenijoj zemlji svijeta. Kim Jong-un je učinio potez nakon kojeg nema povratka natrag. Vrhovni vođa je najavio ekonomske reforme koje će, ako uspiju, dovesti do ozdravljenja, jačanja i stabilizacije DNR Koreje na dugi rok, a u slučaju neuspjeha reformi ubrzat će se dezintegracija i kolaps države.
Ovisno o ishodu nove politike Byongjin (istovremeno traženje nuklearnog i ekonomskog razvitka), mladi Kim bi u sretnom scenariju do kraja života mogao ostati u komfornoj ulozi diktatora, a u nesretnom scenariju ostatak života mogao bi provesti u egzilu, zatvoru ili bi mogao biti smaknut od vlastitog naroda. No, krenimo redom.
Premda je prošlo 36 godina od 6. kongresa Korejske Radničke Partije, mnogi zaboravljaju kako je upravo u rujnu 2010. održana partijska konferencija - prva takvog tipa nakon Kongresa iz 1980. Upravo je na toj konferenciji Kim Jong-un promoviran u rang generala sa četiri zvjezdice. Kratko vrijeme budućeg nasljednika se nazivalo 'četvero zvjezdanim generalom'. Na istoj konferenciji Kim Jong-un je imenovan zamjenikom predsjednika Centralnog vojnog komiteta Partije. Službena promocija mladog Kima u Vrhovnog vođu i Maršala trebala se održati u travnju 2012. ali to se nije dogodilo zbog preuranjene smrti njegovog oca Kim Jong-ila.
Vrhovni vođa nije tek sada, 7. partijskim kongresom, počeo određivati novi kurs svoje zemlje već se to počelo događati prvih mjeseci njegove vladavine kada se odlučio obračunati sa suradnicima svoga oca. Pet do sedam vojnih i civilnih dužnosnika koji su zajedno s Kim Jong-unom ispratili lijes Kim Jong-ila na sprovodu u prosincu 2011. bili su obuhvaćeni čistkama u roku naredne dvije godine. Neki su nestali, neki su degradirani, a neki smaknuti.
Kim Jong-un se u nešto više od četiri godine profilirao kao diktator koji planira ostati na čelu svoje države do svoje smrti, a ne kao netko tko će biti zapamćen kao onaj koji je upropastio djelo svoga djeda Kim Il-sunga. To je pokazao kroz čistke, ograničenu ekonomsku liberalizaciju, kreiranje maksimalne krize na Korejskom polutoku u proljeće 2013., ali i razvojem i testiranjem hidrogenske bombe i interkontinentalnih balističkih projektila. 7. kongres Korejske radničke partije samo je kulminacija te politike. A i više od toga – točka nakon koje nema povratka.
Mladi Kim je iskoristio partijski kongres kako bi prisvojio titulu predsjednika Korejske radničke partije. Svoju sestru Kim Yo Jong je promovirao u Centralni komitet partije. Partiji je vraćen važan status koji je izgubila za vrijeme vladavine Kim Il-sunga koji je proklamirao politiku 'vojske na prvom mjestu'. Na kongresu je proklamirana politika Byongjin koja podrazumijeva istodobno forsiranje nuklearnog i ekonomskog napretka.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
