Savezna Republika Njemačka ima status jedne od ekonomski najuspješnijih i najpoželjnijih zemalja za život na planetu. Stoga nije ništa čudno što je Njemačka glavna destinacija za imigrante s Bliskog istoka i sjeverne Afrike kao i za imigrante koji dolaze iz istočnih zemalja Europske unije. Nijemci dobro žive i imaju malu nezaposlenost te razvijenu socijalnu državu koja daje primanja socijalno ugroženima. Uostalom, Njemačka je pokretač industrijskog, tehnološkog i općeg ekonomskog razvitka čitavog Starog kontinenta. Međutim, postoji i druga strana priče, ona o siromaštvu koje se nemilosrdno širi Njemačkom iz godine u godinu.
Tijekom posljednjih desetljeća povećava se broj osoba koje žive u siromaštvu. Godine 2015. siromaštvo u Njemačkoj bilo je najveće od njemačkog ujedinjenja 1990. Podaci njemačke vlade otkrivaju da se rizik siromaštva popeo s 12% 1995. na oko 16% 2014. Prema izvještaju "Ljudsko dostojanstvo je ljudsko pravo" saveza neovisnih organizacija Paritätische Gesamtverband 2015. stopa siromaštva u Njemačkoj iznosila je rekordnih 15.7%. To jest, 12.5 milijuna Nijemaca označeno je siromašnima. Njemački Savezni statistički ured utvrdio je da je 2016. udio Nijemaca koji su bili izloženi riziku siromaštva i društvenog isključenja iznosio 19.7% iliti 16 milijuna ljudi. Rizik siromaštva se javlja ako je ispunjen barem jedan od tri osnovna uvjeta: niski prihodi, kućanstvo trpi materijalnu oskudicu ili niska stopa radnog intenziteta.
Prema njemačkom statističkom uredu i nevladinim organizacijama (sukladno EU pravilima), siromašna osoba je netko tko zarađuje 60% ili manje od prosječnog državnog dohotka. Sukladno toj računici, granica siromaštva za pojedinačnu osobu iznosi 1064 €, a za obitelj s dvoje male djece do 14 godina iznosi 2234 € mjesečno. I socijalna nejednakost sve je veća. Bogati postaju sve bogatiji a siromašni sve siromašniji. Između 1995. i 2015. 40% radne snage s najnižim primanjima doživjelo je smanjenje satnice između 4 i 7% u realnim terminima. Ali zato 60% radne snage s najvišim primanjima doživjelo je povećanje satnice između 1 i 10% u istom razdoblju. RWI Leibniz institut za ekonomsko istraživanje početkom 2017. objavio je da je jedan od osam Nijemaca na slabo plaćenim poslovima (a takvih je u Njemačkoj 7.5 milijuna) zarađivao manje od minimalne plaće propisane zakonom od 8.5 eura na sat. Više od dvije trećine zaposlenih koji rade u restoranima, frizerskim salonima i na privremenim poslovima sada zarađuju niske plaće usprkos poslovima punog radnog vremena.
Također i imovina je nejednako raspoređena. Najbogatijih 10% stanovništva posjeduje 60% imovine. Najsiromašnijih 50% stanovništva posjeduje samo 2.4% imovine. Još je i živa podjela na zapadnu i istočnu Njemačku. Istočnonjemačka kućanstva posjeduju samo 50% imovine koju posjeduju kućanstva na zapadu Njemačke.
Siromaštvo je najviše poraslo u Berlinu gdje se povećalo s 20 na 22.4%. Najviša stopa zabilježena je u Bremenu gdje je skoro svaki četvrti građanin siromašan. Ukupno, postotak stanovništva koji je živio u siromaštvu 2015. povećao se u 11 od 16 saveznih pokrajina u usporedbi s 2014. U svim istočnim pokrajinama stope siromaštva su ili malo ispod ili iznad 20%.
Prema socijalnoj organizaciji Paritätische Wohlfahrtsverband, tijekom 10-godišnjeg perioda siromaštvo se najviše uzdiglo u Sjevernoj Rajnoj - Vestfaliji s 14.4% 2005. na 17.5% 2015. Gradovi s najvećim postotkom nalaze se u ruhrskoj regiji u kojoj se siromaštvo povećalo s 16.2% 2005. na 20.2% 2015. Tijekom istog razdoblja u Dortmundu siromaštvo je naraslo s 18.6% na 25.7%, u Duisburgu s 17 na 26.6% te se čak siromaštvo povećalo u Düsseldorfu s 13.8 na 18.3%. Berlin i Ruhrska regija označeni su problemima njemačku politiku.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
