Pobuna protiv ISIL-a dok se omča oko grada steže: Stanovnici Mosula napali zatvorski kompleks, oslobodili zatvorenike i pobili ISIL-ove čuvare

Al koji 'masterplan'..oni podupre siite da mogu 'lakse' srusiti Sadama, onda preko sunita naprave Daes da onda mogu zaratiti i sunite i siite. Tkome odgovara klanje muslimana(medjusobno ili kako vec)?

Velike gradove je teško kontrolisati, jer se lako skupi gomila onih koji ipak misle drugačije. Bilo bi bolje za sve da su to spriječili od početka, ali u početku se možda nije znalo šta je ISIL i neki američki ljudi su otvorili vrata.
Dio članka o tome:
"Stav američke vojske bio je agresivniji u većinski sunitskim područjima, a iračke snage sigurnosti surađivale su sa šiitskim odredima smrti u podmukloj protupobunjeničkoj strategiji koja je stvarala gomile tijela u očišćenim četvrtima. Iračani su masovno patili od kolektivne traume za koje će trebati desetljeća da se oporave. Ali tvrdolinijaški suniti odbacivači (rejectionists = osobe koje odbacuju predloženu politiku) i njihovi zapadni pristaše tvrde da ako suniti nisu "ovlašteni", onda nemaju druge alternative osim ISIL-a. Kada su ga zapadnjaci usvojili, činilo se da taj argument podržava sunite, ali zapravo ima vrlo loše mišljenje o njima, jer smatra da suniti zahtijevaju nerazmjernu političku moć kako bi se izbjeglo da postanu teroristi. Od 2003. godine, sunitski odbacivači guraju ovu priču da drže Irak kao taoca, ucjenjujući Bagdad i njegove saveznike poput gangstera u zaštitnom reketarenju.

Ako sunitski čelnici nisu primili vladinu poziciju ili ugovor o poslu koji su htjeli, oni bi onda tvrdili o progonu zbog svog sunitskog identiteta, mijenjali stranu, okupljali svoje rođake, i koristili nasilje. Primjeri ovog fenomena od početka 2013. godine su:
Rafi al Essawi, bivši ministar financija i zamjenik premijera, koji se tereti da je dozvolio sunitskim ekstremistima ulazak u pokrajinu Anbar;
Rafi al Mishhin, sin plemenskog vođe Jumaila i bivšeg lidera SAD-om uspostavljenih "Grupa za buđenje" (Awakening groups);
Ali Hatem Sulejmana, plemenski šeik iz Anbara koji je radio za Amerikance koji se kasnije pridružio demonstracijama koje su dale dobrodošlicu Al Qaedi (i budućim članovima ISIL-a) u svoje redove i pozvale na napade na iračku vojsku (ali ne i iračku policiju, jer oni mogu biti lokalni suniti);
I Khamis Al-handžar, utjecajni poslovni čovjek iz Falluje je financirao te iste demonstracije i opisao početni ISIL-ov napad kao plemensku revoluciju.
Ipak, Zapad je pritiskao iračku vladu kako bi se omogućilo da u svoje redove prime sunitske predstavnike kao ove gore, koji se protive samoj legitimnosti vlade i ideji o šija vladaru. Nije bilo šija u Anbaru ili Ninawa provincijama da prijete sunitima. U najboljem slučaju, oni su politički nezadovoljni, što je nedovoljan razlog da prihvate svjetsku najopakiju terorističku organizaciju.
Kad su sunitski prosvjednici u 2012. i 2013. punili trgove u Ramadi, Mosulu, Hawija, Falluji i drugdje i skandirali "qadimun ya Bagdad" ( "Mi dolazimo, Bagdad"), teško je bilo za vladu i obične građane u Bagdadu ne interpretirati to kao prijetnju iz različitih sunitski većinskih gradova. To nisu bili prodemokratske demonstracije. Oni su odbijali novi poredak - izabranu vladu - i pozivali na rušenje.

Vođe sunitskih odbacivača pokrenuli su taj val podrške i postali ključni faktor u tome kako je lako ISIL kasnije zaplijenio veći dio zemlje. Prema iračkim pobunjenicima sa kojima sam razgovarao, čelnici ISIL-a su u početku mislili da će morati ovisiti o bivšim pobunjenicima, uključujući Baathiste, kao pokriće za dobijanje podrške. Dok su ISIL džihadisti prvotno surađivali ​​s nekim od ovih skupina, to nije trajalo dok ISIL nije otkrio da ih ne treba i istrijebio ih sa svojih nedavno uzetih teritorija. Mnogi vođe sunitskih odbacivača, sada shvatajući užas kojem su pomogli da se oslobodi, zatim su pobjegli, ostavljajući njihovu populaciju raseljenu, uništenu i podijeljenu."
arontherocks.com/2016/08/washingtons-sunni-myth-and-the-...

Konačno jedan veliki uspjeh protiv terora!

Bravo