Parlamentarni izbori u Italiji bit će jedan od najvažnijih političkih događaja u Europskoj uniji ove godine. Talijanski glasači birat će svoje zastupnike 4. ožujka, ali će na birališta izaći većinom nezadovoljni trenutačnim vodstvom i stanjem gospodarstva. U ponudi je mnoštvo protusustavnih stranaka i političara, među njima i Pokret pet zvijezda, koji je već debelo poremetio očekivanja tradicionalnih talijanskih političkih stranaka. Njihov utjecaj je povećao populističke i euroskeptične poglede tih stranaka, kako one ne bi izgubile glasove. Desno orijentirana Sjeverna liga, primjerice, poziva na jaču kontrolu imigracije i predlaže referendum o talijanskom članstvu u eurozoni. Stranka desnog centra Forza Italia, koja je i stranka bivšeg karizmatičnog premijera Silvija Berlusconija, predložila je paralelnu valutu koja bi postojala uz euro i ignoriranje europskih pravila koja ograničavaju državnu intervenciju u spašavanju banaka. Čak i lijevo orijentirana Demokratska stranka, koja se smatra proeuropskom, kritizira Bruxelles zbog politika štednje. S obzirom na veličinu talijanskoga gospodarstva, probleme talijanskog bankarskog sektora i količinu talijanskog duga međunarodnim bankama, povlačenje Italije iz eurozone bio bi i kraj te monetarne unije. No, sudbina te valute nije jedina stvar o kojoj se raspravlja na ovim izborima. Italija bi svojim biranjem mogla destabilizirati savez Francuske i Njemačke, te zaustaviti proces reforme Europske Unije.
Talijani očekuju rast BDP-a ove godine za 1,5 posto, no taj očekivani gospodarski rast neće zaustaviti ekonomsko nazadovanje. Talijanski BDP je stagnirao između 2010. i 2017. godine, najviše zbog visokih poreza, rigidnih zakona o radu, vladine korupcije i sve starijem stanovništvu. Sporno je koliko je članstvo Italije u eurozoni doprinijelo ovom padu, ali je zajednička valuta svakako spriječila tradicionalno funkcioniranje talijanske monetarne politike. Naime, prije uvođenja eura, Talijani su spretno devalvirali liru kako bi se nosili s financijskim krizama, no s eurom moraju slušati svoje njemačke susjede koji su daleko motiviraniji, discipliniraniji i stroži sa sjeverne strane Alpa. Stoga je Rim morao zaustaviti trošenja i povećati poreze. Nepopularne mjere navele su Talijane na borbu protiv 'gulikoža' na uobičajeni način: prosvjedima i rušenjima vlada.
Kako ne bi bili dio klana gulikoža, političke stranke su odlučile progovoriti protueuropskom retorikom, ali Italexit iz eurozone nije vjerojatan. Referendum o članstvu u eurozoni zahtijevao bi promjene u talijanskom Ustavu koje idući parlament teško može napraviti s obzirom da niti jedna stranka vjerojatno neće dobiti većinu, te će morati stvarati kompromise za koalicijsku vladu. Poznajući talijansku strast u političkim pitanjima, koalicijski razgovori se mogu vući mjesecima iza izbora, a moguće i do novih izbora ako se tvrde glave ne mogu složiti. S druge strane, niti jedna stranka koja izlaže ideju o izlasku iz eurozone zapravo ne misli to napraviti, ili barem nema nikakvog konkretnog plana za taj čin. I većina Talijana ne želi napustiti euro; možda im se eurozona ne sviđa, ali razumiju rizik povlačenja iz nje.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.