Nakon što je otvoren uski kopneni koridor koji je povezao Lenjingrad s maticom zemljom Rusijom, građani opkoljenog grada još uvijek nisu mogli odahnuti jer su se Nijemci nalazili i dalje blizu, tj. Lenjingrad je i dalje držan pod opsadom. Maršal Timošenko je bio zapovjednik Sjeverozapadnog Fronta i sada kada su se Lenjingradski i Volhov frontovi spojili južno od grada, trebao je osmisliti operaciju koja bi širokim lukom odbacila trupe Wehrmachta što dalje od grada. Operacija je nazvana Polarna Zvijezda što je bilo u skladu s tadašnjom sovjetskom astronomskom terminologijom (Operacije Mars, Uran i Mali Saturn). Polarna zvijezda je zamišljala dvostruko okruživanje njemačkih snaga.
Međutim, operacija je bila neuspješna. Sovjetska 55. Armija je napala u okolici Lenjingrada 10. veljače 1943. i u jednoj od kozmopolitskih epizoda rata susrela se sa španjolskom 250. Plavom divizijom koja je sastojala od dragovoljaca iz Francove Španjolske koja je formalno bila neutralna u ratu. Španjolci nisu imali tenkova za razliku od Rusa koji su imali tenkove i bili su sedam puta brojniji, no španjolske trupe su uspjele zaustaviti Ruse duž rijeke Ižora i zadržati ih do dolaska njemačkih pojačanja. Iako je usko okruženje neuspjelo, sovjetski napad je dovoljno odvratio Nijemce pa je Žukov mogao pokrenuti veću ofenzivu 15. veljače koja također nije bila uspješna. 27. veljače Staljin je zaustavio napade. Sve gora situacija oko Kurska zahtijevala je pažnju Stavke. Pokazalo se još jednom da zima ne mora nužno pomagati Crvenoj armiji i da nije zima bila ključni čimbenik u bitkama.
Stanje u Lenjingradu 1943.
22. veljače 1943. obroci hrane su povećani na relativno velikodušnih 700 grama kruha dnevno za radnike u teškoj industriji, 600 g za druge radnike, 500 g za uredske radnike, 400 za izdržavane i djecu. Kasnije tijekom godine 1943. počele su se pojavljivati američke isporuke hrane sukladno Zakonu o zajmu i najmu (Lend-lease). Konzervirano meso (svinjetina i šunka), konzervirani maslac, mlijeko u prahu, jaja i šećer. Lenjingrađani su bili zahvalni. Ali iznenadno i dramatično poboljšanje životnih prilika probijanjem uskog kopnenog koridora nije se dogodilo. Njemačko zračno i artiljerijsko bombardiranje se i dalje nastavljalo. U srpnju 1943. 210 ljudi je ubijeno, a 921 osoba je ranjena. U rujnu žrtve su iznosile 124 ubijenih i 468 ranjenih. Kontinuirano artiljerijsko bombardiranje postalo je glavna briga, a postojali su dokazi koji su upućivali na to da njemački špijuni u gradu dojavljuju topnicima gdje gađati.
Lov na njemačke špijune, agente i sabotere u blokiranom gradu se nastavljao. Dok su Wehrmacht i Crvena armija vodili divovske konvencionalne vojne borbe, u isto vrijeme su Abwehr i NKVD vodili drukčiji rat kako bi nadmudrili jedni druge. Postojali su špijuni i dvostruki špijuni kao i kompleksne zakulisne igre koje, iako nisu bile na stupnju kao u zapadnoj Europi, bile su značajno sredstvo prikupljanja informacija.
U jesen 1943. (kako svjedoči slavni novinar Alexander Werth koji je jedan od rijetkih dopisnika kojemu je bilo dozvoljeno posjetiti grad) njemački su postavi bili još uvijek udaljeni samo tri kilometra od Kirovskih zavoda na južnoj periferiji grada. Broj stanovnika se smanjio na oko 600 tisuća i grad je, prekrasan kao i uvijek, unatoč znatnoj šteti od granata, bombi i požara, izgledao neobično, napola napušten. Bio je to grad prve crte bojišta i velik dio njegovih stanovnika bio je u vojnoj odori. Skoro pa više nije bilo bombardiranja, ali su topovske granate često padale i sijale smrt. Prouzročile su velike štete na kućama, osobito u modernim južnim dijelovima Lenjingrada. Mnogi su se ljudi sjećali užasnih nesreća kad je granata pogodila ljude što su stajali u redu na tramvajskoj stanici ili pak prepuni tramvaj. Takve nesreće su se još uvijek događale.
Međutim, činilo se da se život vratio gotovo u normalnu kolotečinu. Veći dio grada izgledao je napušteno, a ipak, u kasno poslijepodne kada nisu padale granate, mnoštvo ljudi šetalo je na 'sigurnoj' strani Nevskog prospekta (granate su obično padale na drugu stranu). Prodavali su se i mali luksuzni predmeti poput bočica parfema izgrađenih u Lenjingradu koji se u to vrijeme nisu mogli dobiti u Moskvi. 'Knjižara pisaca' u blizini mosta Aničkov na Nevskom prospektu pravila je dobar posao prodajom polovnih knjiga. Za vrijeme zimske gladi u Lenjingradu je kao gorivo spaljeno na milijune knjiga. Ipak su mnogi ljudi preminuli prije no što su imali vremena da spale svoje knjige. Koje li okrutnosti, sada se moglo kupiti divnih knjiga po povoljnoj cijeni. Kazališta i kina su bila otvorena, iako su smjesta evakuirana kad god bi počele padati topovske granate. Na Marsovom polju i u Ljetnom vrtu, čiji su mramorni kipovi grčkih bogova i boginja izrađenih u 18. stoljeću bili uklonjeni na sigurno mjesto, uzgajalo se povrće, a nekoliko je ljudi u loncima uzgajalo kupus i krumpir. Oko brončanog konjanika pokrivenog vrećama pijeska bilo je također i gredica kupusa.
Front oko Lenjingrada se u to vrijeme stabilizirao i blokirani grad je s povjerenjem promatrao potpuno povlačenje Nijemaca duž većeg dijela rusko-njemačkog fronta i čekao je da na njega dođe red da bude konačno oslobođen. Iako više nije bilo gladi, život je za mnoge ljude bio još uvijek očajno težak, a naročito za radnice i radnike Kirovskih zavoda koji su bili gotovo na liniji bojišta.
Opća situacija na njemačko-sovjetskom bojištu i pitanje Lenjingrada
Opsada Lenjingrada zrcalila je stanje na cjelokupnom Istočnom bojištu. Iako je uža opsada grada probijena u siječnju 1943., sve dok Rusi u srpnju nakon Bitke kod Kurska nisu preuzeli inicijativu, nije moglo biti planova o razbijanju cjelokupne opsade Lenjingrada. Glavni njemački napad 1942. bio je usmjeren prema Volgi odnosno Staljingradu i Kavkazu i tamo je bilo glavno poprište sukoba. Dok su Nijemci imali stratešku inicijativu Lenjingrad je za njih imao drugorazredni prioritet. I Rusi su na jednak način htjeli-ne htjeli morali tretirati južni i sjeverni dio Istočnoga fronta. Međutim, potkraj 1943. Stavka je bila u poziciji da razmišlja i priprema izbacivanje njemačkih i drugih nacifašističkih snaga s cijelog teritorija SSSR-a. Tada je Lenjingrad koji je bio ruski grad, naravno, imao prioritet.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
