Sirijski ministar vanjskih poslova Valid Moalem posjetio je nedavno Oman, što pokazuje povećani interes Damaska da završi građanski rat koji traje četiri i pol godine. To zanimanje je utoliko veće što sirijska vojska doživljava povećane gubitke na terenu. Moalem je početkom kolovoza otputovao u Muscat i susreo se s omanskim ministrom vanjskih poslova Yusufom bin Alavijem, kako bi raspravljali o konstruktivnim naporima prema završetku sirijske krize.
Sirijska državna novinska agencija objavila je da su se dva šefa diplomacije dogovorila o nastavku suradnje i koordinaciji za ostvarivanje zajedničkih ciljeva svojih vlada i državljana. Moalem je u Oman stigao na poziv Muscata, a radi se o prvom takvom putovanju u neku zemlju članicu Zaljevskog vijeća za suradnju (Gulf Cooperation Council, GCC) otkad je započeo sirijski sukob 2011. Ali, Oman je članica GCC-a kao nijedna druga.
Svima je već poznato da se radi o jedinoj zemlji GCC-a koja ne sudjeluje slijepo u napadu na susjedni Jemen, i koja je svoju karijeru pod sultanom Kabusom bin Saidom ostvarila u vidu najjače diplomatske sile arapskog svijeta. Već 2011. sultan Kabus je u Omanu ugostio tajne američke i iranske pregovarače koji su postavili čvrste temelje za već povijesni nuklearni dogovor. Kako su šest svjetskih sila potpisale dogovor s Teheranom, njihov interes se okrenuo prema diplomatskom rješenju sirijske krize i zajedničkom otporu terorističkoj takfirističkoj skupini Daeš (ISIL).
Iako je sirijska kriza počela kao dio tzv. Arapskog proljeća i kao otpor središnjoj vlasti u Damasku, sukob je uskoro okrenut namjerno prema viziji da su žrtve Bašara al-Asada suniti i druge vjerske manjine koje se ne slažu s njim. Vanjski čimbenici nadalje su naglašavali bliskoistočne geopolitičke, ideološke i vjerske razlike, pri čemu su sunitske zaljevske kraljevine i Turska poduprijeli pobunjenike, dok su Iran, Irak i šijitski čimbenici podupirali vlast.
Oman nije ni sunitski niti šijitski, već ibadijski, kao jedna manja denominacija islama. Zbog toga nije imao interesa da zauzme stranu u sukobu. U listopadu 2012. Alavi je rekao i sirijskog vladi i Sirijskom nacionalnom vijeću da je potrebno da promisle svoja stajališta jer je ubijanje, uništavanje i premještanje sirijskih građana neprihvatljivo, te da će omanska uloga u sirijskom sukobu biti ograničena na davanje humanitarne pomoći, a ne na naoružavanju skupina – u jasnoj opreci prema drugim članicama GCC-a.
Sultan Kabus je posrednik od povjerenja, koji je uspio ostvariti nevjerojatne diplomatske kontakte u procesima pomirenja Irana i Egipta, kao i Irana, Saudijske Arabije i Velike Britanije. Muscat je pomogao da se oslobode zatočeni Amerikanci i Britanci u Iranu, kao i zapadnjaci koje su zarobile oružane skupine u Jemenu. U svibnju je Oman ugostio pregovore između američkih dužnosnika i predstavnika jemenskih hutijevskih pobunjenika kako bi se razgovaralo o primirju i političkom dogovoru u Jemenu, zemlji gdje samo Oman ne sudjeluje u ratnim zbivanjima od GCC zemalja. U središtu ove vanjskopolitičke strategije, u kojoj Oman služi kao politički most između Irana i sunitskih arapskih zemalja je percepcija Irana u Muscatu.
Iako ostale GCC članice smatraju da je Iran najveća prijetnja njihovoj stabilnosti, te optužuju Teheran da izaziva denominacijske nemire u monarhijama Perzijskog zaljeva, Oman smatra da Iran nije prijetnja, te da je potrebno sve probleme u arapsko-iranskim odnosima riješiti unutar otvorene suradnje i partnerstva. U Muscatu se smatra da je napuštanje diplomatskih odnosa s Iranom neučinkovit način rješavanja trenutačnog problema, posebno za one države koje su povezane snažnom vjerom, blizinom i zajedničkim interesima.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
