Nakon velike Staljingradske bitke i najvećeg njemačkog poraza na Istočnom bojištu početkom 1943. situacija u njemačko-sovjetskom ratu se promijenila. Prethodne 1942. godine, Sovjetski Savez je bio na rubu poraza jer su najnapredniji zapadni krajevi zemlje bili pod njemačkom okupacijom što je Sovjetima uskraćivalo ključne resurse, a uz to ruski i ostali sovjetski građani su trpjeli ogromne muke i oskudice zbog ratnih prilika. Činilo se da Nijemci pobjeđuju i nezadrživo napreduju prema Kavkazu i dalje prema jugu, ali staljingradska katastrofa zajedno s operacijama Uran i Mali Saturn na južnom dijelu Istočnog fronta sve je promijenila.
U proljeće 1943. rat je bio daleko od svog kraja i obje strane su morale odlučiti kako i što dalje. Nijemci su i dalje imali stratešku inicijativu, ali to se moglo lako promijeniti. Nakon što se snijeg počeo topiti i nailaskom prvih kiša u ožujku 1943. i Nijemci i Sovjeti smanjili su intenzitet borbi da bi njihovi vojni i politički lideri razmislili koje su strateške opcije u godini 1943. Adolf Hitler je bio namršteniji nego godinu prije kad se razmišljalo o njemačkim ratnim perspektivama i poput Josifa Staljina dao je svojim ratnim zapovjednicima veću slobodu i opseg u definiranju i planiranju operacija.
Zašto je došlo do bitke?
Nacistički vođa je bio svjestan da je potpunu vojnu pobjedu protiv Sovjetskog Saveza nemoguće ostvariti. Međutim, Hitler je htio izvesti još jednu veliku ofenzivu djelomično kako bi uvjerio svoje saveznike u snagu njemačkog oružja, a dijelom kako bi nastavio diplomatske napore. Njemački agenti su prišli ruskim predstavnicima u Švedskoj zbog toga jer su željeli razgovarati o mogućem separatnom miru sa SSSR-om, a osim toga kontaktirali su i Britance i Amerikance. Prva polovica 1943. je bila prepuna diplomatskih tenzija. Tu treba spomenuti da su u travnju Nijemci objavili da su pronašli masovne grobnice poljskih časnika u Katinskoj šumi što je poremetilo odnose Moskve s poljskom vladom u izbjeglištvu u Londonu, ali i odnose s Londonom i Washingtonom.
Hitler je već u veljači, odmah nakon Staljingrada, najavio da je osnovno da njemačka vojska "ljeti nadoknadi ono što je izgubila zimi". To nije bilo lako jer su Nijemci i njihovi osovinski saveznici izgubili preko pola milijuna ljudi. Prema njemačkim izvorima, usprkos totalnoj mobilizaciji što je provedena u Njemačkoj, do početka ljetnih bitaka moglo se popuniti samo oko polovice gubitaka. Hitlerov ugled je zbog Staljingrada bio poljuljan, a ponovno zauzimanje Harkova u ožujku 1943. mu nije pomoglo da ga učvrsti. Poraz Nijemaca i Talijana u sjevernoj Africi i izgledi za skoru invaziju na Italiju, s nepredvidivim političkim posljedicama samo su pospješili Hitlerov sve lošiji položaj u globalnom ratu. Rat u Rusiji gotovo i više nije mogao dobiti. Hitleru je trebala spektakularna vojna pobjeda slična ruskoj pobjedi kod Staljingrada. Kurska izbočina između Orela na sjeveru i Belgoroda na jugu činila se najpogodnijim mjestom da se Rusima nanese senzacionalan poraz.
Rusi su kursku izbočinu smatrali odskočnom daskom za ponovno osvajanje orelskog i brianskog područja na zapadu Rusije i istočnoj Ukrajini. Još od ožujka sovjetske vlasti su utvrđivale kurski klin s tisućama kilometara rovova, topovskih postolja itd. Prema njemačkim izvorima, Hitler je u proljeće 1943. iz političkih i ekonomskih razloga odlučio držati bojište od Finskog zaljeva do Azovskog mora i u kurskoj izbočini Operacijom Citadela nanijeti Sovjetima spektakularan poraz. Uhvatiti tamo u stupicu mnoštvo Rusa u velikoj bi mjeri izmijenilo strateški položaj u prilog Nijemaca pa bi čak omogućilo novu ofenzivu na Moskvu.
Operacija Citadela
Feldmaršal Erich von Manstein formulirao je plan kojemu je dao kodni naziv Citadela. Operacija je ciljala na veliki sovjetski klin oko grada Kurska u zapadnoj Rusiji. Kurska izbočina je bila 190 km duboka i 96 km dugačka. Tu su bile koncentrirane glavne snage Crvene armije. Manstein je planirao zatvoriti klin putem oklopnih kliješta koja bi presjekla klin sa sjevera i juga. Cilj je bio opkoliti i uništiti velik dio formacija Crvene armije na kritičnoj točki bojišta, omogućujući snagama Wehrmachta ili da ponovno stave pod kontrolu južno područje ili da krenu sjeveroistočno prema Moskvi.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
