Pobjeda Emmanuela Macrona na francuskim predsjedničkim izborima označila je za mnoge spas Europe i odmazdu nacionalističkim populistima, te očekivanje da će francusko-njemački tandem ojačati Europsku uniju. No, kada se dođe do specifičnih pitanja odnos Macrona i njemačke kancelarke Angele Merkel neće biti posve jednostavan. U sunčanom Berlinu Merkel je dočekala četvrtog francuskog predsjednika u vrijeme njezinog mandata, ujedno četvrtog političara koji najavljuje reformu Francuske i jaču suradnju s Njemačkom. Šarmantan Jacques Chirac, brzi Nicolas Sarkozy i strahovito dosadan François Hollande hodočastili su u njemačku prijestolnicu pokloniti se vrhovnoj zapovjednici eurobirokracije i eurofinancija, svi s velikim porukama, ali s malo djelovanja. Macronu ta očekivanja nisu nepoznata – ta već je 2012. kao savjetnik Hollandea došao u Berlin s obećanjima reorijentacije Europe. Ali Nijemci se samo smješkaju – očekuju ozbiljne gospodarske promjene u Francuskoj.
Po tom pitanju je Macron osoba koja je napisala mnoštvo planova i dokumenata. Tako je 2013. bio jedan od autora Francusko-njemačkog memoranduma o namjeri, koji na 11 stranica obećava više francuskih reformi kao dio većeg njemačkog javnog ulaganja u stimuliranje paneuropskog rasta i produbljivanja integracije eurozone. Taj je plan nestao u bespućima eurokrize. Godinu dana potom je Macron predložio novi plan u kojemu obećava da će Francuska uštedjeti 50 milijardi eura u javnim trošenjima ako Njemačka potroši isti iznos, čime bi Pariz smanjio visoki trgovački deficit. Njemački ministar financija Wolfgang Schäuble je samo zakolutao očima, a Merkel je vrlo hladno primila dokument k znanju.
U Njemačkoj nikad nije bilo bolje nego danas. Nakon oporavka eura, njemačko gospodarstvo je krenulo snažno naprijed, gradi se na sve strane, poslovi niču iza ugla. Nikome u Berlinu ne pada na pamet da umjetno zaustave konkurentnost njemačke privrede, već poručuju Macronu i sličnima da im se valja potruditi i slijediti putanju koju je Njemačka prošla kroz disciplinirane socijalne i ekonomske reforme. Blaženo Nijemcima! Njihova politička kultura je doista disciplinirana i dok se Nijemce pritišće, oni su poslušni. Zluradost bi rekla, dok su slobodni, postaju autoritarni.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.