Izraelska policija je, nakon istraživanja dojave o korupciji, predložila glavnom tužitelju zemlje da pokrene postupak opoziva premijera Benjamina Netanyahua. Premijer odbacuje ove optužbe. Vođe političkih stranaka koje su u koalicijskoj vladi podupiru premijera i ne žele poduzimati nikakav korak koji bi vodio rušenju koalicije. Međutim, rezultati istraživanja i javni pritisak mogu imati velik učinak na vladinu stabilnost i ubrzati izbore za novi Knesset. U vrijeme velikih napetosti na Bliskom istoku, ova odluka bi mogla imati velike posljedice i za izraelsku vanjsku politiku.
Nakon dvije odvojene i neovisne istrage, Netanyahu je optužen za masovnu korupciju i flagrantnu zloupotrebu ovlasti. Izraelska je policija zaključila kako je premijer primio darove poput cigara i šampanjaca u vrijednosti nekoliko stotina tisuća dolara od izraelskih i stranih poduzetnika u zamjenu za bolje uvjete poslovanja u zemlji. Ljubitelj skupih pića i cigara je potom shvatio kako mu je potrebna malo bolja medijska pažnja, pa je stavio pritisak na Arnona Mozesa, izdavača drugog najvećeg izraelskog lista Yedioth Aheronot. U zamjenu je Netanyahu predložio djelovanja koja bi oslabila poziciju glavnog konkurenta Mozesa, izraelskog najvećeg lista Israel Hayom.
Nije Netanyahu sam pio sve te konjake i viskije. Među ostalim je u ekipi i njegov odvjetnik David Shimron, kojega se tereti za pokušaj podmićivanja dužnosnika u Ministarstvu obrane za povoljne poslove u kupnji podmornica za izraelsku ratnu mornaricu. Potom je kabinet donio odluke koje privilegiraju telekomunikacijsku kompaniju Bezeq. Dodatno istraživanje obuhvaća i Netanyahuovu ženu Saru, koju se tereti za trošenje javnih financijskih sredstava u premijerovoj rezidenciji. Vjerojatno je i ona pušila kubanke i pila francuske konjake. Unutar nekoliko mjeseci, javno tužiteljstvo je pregledavalo dokaze i treba odlučiti hoće li optužiti premijera i izvesti ga na sud. Ukoliko dođe do takve odluke, to ne znači automatski da će se Netanyahu morati maknuti s mjesta premijera; to je nužnost samo ukoliko bude i osuđen. Netanyahu spremno odbacuje sve optužbe i rekao je u nekoliko navrata kako neće dati ostavku. U nizu izjava optužuje medije, oporbu i policiju za pokušaj prevrata i rušenja vlade. Premijera podupire njegova stranka Likud i koalicijski čelnici.
Podupire ga i cjelokupna politička baza. Likud je i dalje vrlo popularan u Izraelu uslijed dobre gospodarske slike i jakog vođe. U ispitivanjima javnog mnijenja najveća skupina ljudi, njih 33 posto, smatraju da je Netanyahu najsposobniji političar za premijersku poziciju u ovo vrijeme. Ipak, njegovi problemi sa zakonom sve je veći izazov Likudu. Imidž stranke je narušen korupcijskim skandalima i drugih stranačkih čelnika, kao što je bivši predsjedatelj koalicije David Bitan i ministar rada i socijalne skrbi Haim Katz. Likudovi poslušnici su pokušali izglasati zakone kojima bi se spriječili ili zabranili istraživački procesi protiv Netanyahua. Unutar Likuda sada jača kritika protiv premijera. Predsjednik Knesseta Yuli Edelstein je negativno obilježio Netanyahua, a napeti su i odnosi s predsjednikom države Reubenom Rivlinom. Idući izbori su planirani za studeni 2019. godine i to je prilika Likudu za promjenu vodstva, no do tada stranka shvaća politički prioritet za održavanje premijera i sadašnje vlade.
Važna je i koalicija. Izraelska vlada se sastoji od niza stranaka: osim Likuda, ovdje su Yisrael Beiteinu (pod vodstvom Avigdora Libermana), Židovski dom (pod vodstvom Naftalija Bennetta), Kulanu (vodi ga Moshe Kahlon), Shas i Ujedinjeno židovstvo Tore, dvije ultrakonzervativne religijske stranke. Ova desno-krajnje desna koalicija bi, prema ispitivanjima javnog mnijenja, mogla ostati na vlasti, ali će sve političke stranke u njoj, uključujući Likud, vjerojatno izgubiti mjesta u parlamentu. Stoga koalicija želi održati status quo koliko je god to moguće, te snažno okupljaju potporu u svojim glasačkim bazama. Zbog toga izraelska vlada mora prihvatiti niz kontroverznih i nepopularnih zakona kao što je zakonsko ograničavanje rada trgovina na šabat, povećanje ovlasti vojnih sudova u izricanju smrtne kazne u terorističkim slučajevima, te ostale zakone koje koalicija donosi u ime koalicijske stabilnosti. Prema svim ovim zakonima i zakonskim prijedlozima, Likud paradoksalno postaje stranka desnog centra i dobiva široko polje glasača koji se smatraju pobornicima političkog centra.
Izraelska je oporba slaba. Stranka liberala Yesh Atid, koju vodi Yair Lapid) i politički savez ljevice Cionistička unija, u kojoj je najveća zvijezda šef Radničke stranke Avi Gabbay, nisu toliko omiljeni u narodu. Ispitivanja javnog mnijenja pokazuju kako ovakva koalicija ne može dobiti dovoljan broj glasova za stvaranje vlade. Gabbay je sada još više propao jer se pojavio kao svjedok u jednom procesu protiv Netanyahua, što premijer dobro koristi za ukazivanje pristranosti u istraživačkom procesu.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
