Rog Afrike je zemljopisni pojam koji obuhvaća suvremene države Etiopiju, Eritreju, Džibuti i Somaliju, koja je sama podijeljena na središnji dio i Somaliland, de facto neovisni entitet na sjeveru Somalije. Ove zemlje su u posljednje vrijeme područje pozornosti dvije bliskoistočne sile, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Turske. Abu Dabi i Ankara su odlučili zacementirati svoje prisustvo na Rogu Afrike kroz izgradnju vojnih i pomorskih baza u tim državama. Emirati svoje vojno prisustvo imaju u Eritreji i Somalilandu, a izgleda da će taj put slijediti i Saudijska Arabija i Egipat. S druge strane Turska širi svoju političku, gospodarsku i vojnu prisutnost u Somaliji i na crvenomorskim obalama Sudana. Rivalstvo ova dva bloka je dovelo do dinamičnih odnosa i između spomenutih afričkih država.
Rog Afrike i afrička crvenomorska obala su strateški locirani na najvažnijem plovidbenom putu između Europe i Azije. Golem broj svjetskog pomorskog prometa prolazi kroz tjesnac Bab el Mandeb na svom putu kroz Crveno more i prema Sueskom kanalu. U 2000.-ima je širenje somalijskog piratstva u Adenskom zaljevu dovelo do povećane međunarodne vojne prisutnosti, prvo zbog zaštite trgovačkih brodova i tankera, ali potom i za šire geopolitičke interese. Stoga je Europska Unija 2008. godine započela vojnu akciju Atalanta, ali svoje ratno brodovlje su u ovo područje poslali i Kina, Pakistan, Saudijska Arabija, Iran, Rusija, Japan, Južna Koreja i Tajland. Njihove vojne i političke strategije vodile su povećanju značaja Roga Afrike u međunarodnim političkim odnosima.
Malena država Džibuti je postala voljenom lokacijom za izgradnju vojnih baza. Nekadašnja francuska kolonija je održala francusku vojnu prisutnost od 1977. godine, a Amerikanci su stigli 2001. godine. U Džibutiju također svoju vojnu bazu imaju Talijani od 2013. godine. U francuskoj bazi također su stacionirani njemački i talijanski vojnici. Japan je otvorio svoju bazu 2011. a Kina 2016. godine, i to su prve vojne baze na stranom teritoriju za obje zemlje. Katar je poslao svoje vojnike u Džibuti 2017. godine, Saudijci će poslati uskoro, a Turci su u pregovorima.
Turska smatra ovo područje posebno važnim, ne samo zbog širenja svog utjecaja u Africi. Naime, Osmansko Carstvo je svoje najdalje teritorije imalo upravo u Sudanu i na Rogu Afrike. Arabijske zemlje su također zainteresirane za ovo područje jer uvoze hranu s Roga Afrike, a osobito se povećao značaj regije nakon što je započeo rat u Jemenu 2015. godine i nakon što je došlo do diplomatske blokade Katara 2017. Katar i Turska su stoga postali zanimljivim saveznicima na Rogu Afrike. U međuvremenu, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati žele da većina zemalja regije prekinu svoje poveznice s Iranom i podupru saudijsku koaliciju u Jemenu, čime bi Rijad dobio blokadu hutijevih boraca u Jemenu i njihovu nemogućnost snabdijevanja oružjem i potrepštinama.
Najočitiji sraz ove dvije ideje jest tursko-emiratsko natjecanje u vojnoj prisutnosti. Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan je 2011. godine posjetio Mogadishu i sa somalijskim političkim vrhom napravio povijesne dogovore s obzirom da je bio prvi neafrički čelnik države koji je došao u Somaliju nakon 1991. godine. Taj iskorak donio je Turskoj golem utjecaj u Somaliji. Ankara je bila prva koja je reagirala na širenje gladi u Somaliji 2011., te je organizirala svoju humanitarnu pomoć kao i mnogih drugih muslimanskih zemalja. Somalijci su počeli dobivati školarine za obrazovanje u Turskoj, a Turkish Airlines je postao prvom većom svjetskom zrakoplovnom kompanijom koja je povezala Mogadishu sa svijetom preko Istanbula. Turska je 2016. godine u Mogadishuu otvorila svoje najveće veleposlanstvo u svijetu, a iduće godine već drugu vojnu bazu u inozemstvu, nakon one u Kataru.
Emirati su u Somaliju poslali 2014. godine svoje vojne instruktore, ali je to postalo politički osjetljivo pitanje za somalijske vlasti, kao i za Tursku. Nakon što je Somalija ostala čvrsto u rukama Turske, Ankara se okrenula Sudanu. Do kraja prošle godine, Sudan i Turska su pregovarali i složili se oko iznajmljivanja crvenomorskog otoka Suakin, nekadašnje strateški važne povijesne osmanske luke, Turskoj na korištenje na 99 godina. Turska tamo planira obnoviti povijesne spomenike i razviti ovdje važno stajalište za afričke muslimanske hodočasnike na putu prema Meki. Suakin će također postati baza turskog brodovlja čime će Turska moći sposobnije nadzirati Crveno more.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
