Nije pitanje kada će se dogoditi novi teroristički napad na tlu Europske unije, već gdje. Priroda modernog terorizma jest takva da nije potrebno veliko ljudstvo ili veliki financijski sustavi, da bi se izveli napadi velikog intenziteta i s velikom štetom. Kao međunarodni subjekt, Europska unija je područje velikog rizika od terorističkog napada. To se godinama potvrđuje, od napada u Londonu i Madridu, sve do onih u Bruxellesu i Parizu. Promatrajući te napade, primjećuje se da su transportni sustavi iznimno ranjivi, kao što su željezničke postaje ili stanice podzemne željeznice.
Javno, manje poznato, osoblje i zgrade Europske unije, kao i diplomatska predstavništva u svijetu, također su važne potencijalne mete terorističkog napada. Prošle godine je 99 od 139 predstavništva SAD-a u svijetu doživjelo sigurnosni incident. Od 2012. ta se opasnost svake godine povećava. Većinom se radi o općenitom padu razine sigurnosti, što je dovelo do situacije da se mora evakuirati cjelokupno predstavništvo, kao u Libiji ili u Srednjoafričkoj republici. Trenutačno se otvaraju delegacije EU u Somaliji i ponovno u Libiji, što znači da će njihovi zaposlenici i imovina biti u visokorizičnoj sredini.
Ta predstavništva su često mjesto političkih prosvjeda, što je nakon velikih sila Sjedinjenih Američkih Država i Rusije sljedeća meta demonstracija, pokazujući time da raste uloga EU kao važnog subjekta međunarodnih odnosa. EU poslanstva i dalje nisu početna točka tih prosvjeda, ali se ljutnja prosvjednika često prelijeva na EU zgrade i automobile, posebice u onim područjima svijeta gdje je vidljiv utjecaj Unije, kao što je Istočna Europa i Bliski istok. U tim područjima svijeta same nekretnine EU su simbol europskih politika i aktivnosti, pa je napad na njih puno vjerojatniji nego na EU zgrade u samoj Europi.
Napadi u Bruxellesu pokazuju upravo taj fenomen: teroristi gotovo uopće nisu zainteresirani za ciljanje zgrada Europske unije ili izazivanje terorističkih napada u bloku eurobirokrata. Ovdje su te zgrade doslovno zgrade, za koje ne postoji smisao za širenje terora. U Europi su teroristi Daeša ponajviše zainteresirani za urbano ratovanje čije žrtve će biti sami ljudi, te bi time postigli cilj terorista - širenje posvemašnjeg straha i bespomoćnosti. Snažno štićene zgrade Europske unije teško bi stoga mogle doći na listu frontalnih napada.
Europska unija je kompliciran, a ponekad i zbunjujući čimbenik međunarodnih odnosa i stoga je i procjenjivanje rizika nestalno. Isprva se može misliti da je složenost neki oblik zaštite, jer može zbuniti potencijalne napadače oko pitanja što jest prava meta. Međutim, upravo bi zbunjenost mogla navesti potencijalne napadače da procijene kako je neka odluka Europske unije protiv njihovih interesa i u skladu s time djelovati. Stoga je Europska unija povećala sve razine sigurnosti u poljima komunikacija, prijevoza, zdravstva i financija, čime upravlja više resora unutar Europske komisije. Međutim, Europska unija je slijepa. Kad govori o zaštiti europske kritične infrastrukture nije izrazila što je to kritično Europi – da li se radi o bombaškom napadu na željezničku stanicu ili cyber napadima na vladine sustave.
Komisija je godine potrošila na učenje iz američkih, kanadskih i australskih nacionalnih modela zaštite kritične infrastrukture. Ali, kako Europska unija nije nacionalna država, tako ni nacionalni modeli nisu dostatni za zaštitu europske kritične infrastrukture. Oni, po samoj definiciji, moraju biti nadnacionalni i izvaneuropski. Primjerice, ako se ugrozi plinovodna infrastruktura Alžira, EU istog časa može ostati bez važnog izvora plina.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
