Aktualna kriza odnosa prema Turskoj dovodi Europsku uniju pred gotovo nerješiv problem, a kako to nekom čudnom igrom sudbine u životu često biva, nerješivi problemi vole pristizati upravo u trenucima interne nestabilnosti. Ili možda ipak nije riječ o sudbini, tek o takvoj percepciji, možda je ipak riječ o tome da interna nestabilnost širom otvara vrata za vanjske krize koje se pokreću upravo zbog činjenice da ih interna nestabilnost na neki način priziva.
Turska ne samo da Europu "časti" pridjevima kao što su "fašistička" i "nacistička" već otvoreno dovodi u pitanje suverenitet pojedinih njenih članica, a to može - i dozvoljava si - upravo zbog nestabilnosti unutar Europe.
Kada govorimo o suverenitetu, onda govorimo i o pravu svake države da dozvoli, ili da zabrani, održavanje političkih skupova i mitinga, bez obzira kakav bio njihov kontekst jer to je, ponovno naglašavamo, njeno suvereno pravo.
Turski predsjednik Erdogan koristi se terminima kao što su demokracija i ljudska prava kao kakvim političkim oružjem kojim nastoji ucijeniti protivnika. To mu ne polazi za rukom jer takvu taktiku mogu koristiti samo one države gdje postoji percepcija da su upravo te vrednote održavane na visokoj razini. Dakako, 'percepcija' je ovdje ključna riječ što znači da stvarnost ne mora nužno biti jednaka njoj. No, Turska svakako nije zemlja koje se percipira kao čuvar demokracije i ljudskih prava te zbog toga Erdoganove riječi neće imati velikog učinka, naglasimo to jasno - u Europi.
No, kako i znamo, Europa nije cijeli svijet i ta ista Europa, koja se nalazi ispred Turske, često zaboravlja da se i iza Turske nalazi nešto, a nalazi se nešto jako veliko - cijeli muslimanski svijet. U tom kontekstu treba gledati i na Erdoganove izjave. On svojim izjavama, kada zbog zabrane turskih pro-vladinih političkih mitinga u Njemačkoj i Nizozemskoj Europu naziva prostorom gdje se ponovno javlja fašizam, ne želi posramiti Europu - jer Europa zna da ovdje nije riječ o nikakvom fašizmu već o njenom suverenom pravu - ne, on se u isto vrijeme obraća i širem muslimanskom svijetu koji ima jednu sasvim drugu percepciju Turske.
Za širi muslimanski svijet Turska je ekonomska lokomotiva, ali često i simbol 'demokracije i ljudskih prava' - zbog činjenice da su te vrednote, koje narodi nedvojbeno cijene, u Turskoj ipak znatno zastupljenije nego u nekim drugim muslimanskim zemljama.
Kada Erdogan poručuje da želi 'dići svijet na noge' protiv Europe i njenog navodno drskog ponašanja, zna se kojem svijetu se zapravo obraća.
Prije nego nastavimo, spomenimo ukratko pozadinu ove situacije koja je, kako ćemo uskoro vidjeti, uvelike proizašla zbog europskog, ne endemičnog, ali svakako vrlo tipičnog, licemjerja.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
