Dobrodošli na advance.hr!
Advance.hr koristi "kolačiće" (cookies), no isključivo za funkcionalnost samih stranica (ovdje nema prikupljanja Vaših podataka za nikakve marketinške agencije). Detalje možete pročitati u sekciji: uvjeti korištenja.
Advance.hr koristi "kolačiće" (cookies), no isključivo za funkcionalnost samih stranica. Detalje možete pročitati u sekciji: uvjeti korištenja.
Slažem se s uvjetima korištenja

Kongo: demokratski izbori ili noćna mora nacije

Posljednjeg dana predizborne kampanje u Demokratskoj Republici Kongo izbili su sukobi navijačkih skupina oporbenih stranaka u glavnom gradu Kinshasi.
Izvješća govore o dvoje mrtvih u subotu i više ozlijeđenih.
Policija je ispalila suzavac na mnoštvo kako bi ih rastjerala.
Guverner Andre Kimbuta je rekao da "zbog eskalacije nasilja u Kinshasi, svi javni skupovi i drugi politički sastanci su otkazani".
"Krajnji rezultat demokratskih izbora trebao bi biti rješavanje sukoba. Umjesto toga, mi idemo u izbore koji će po svojoj naravi pogoršati sukob", rekao je Jerome Bonso, koordinator Koalicije za mirne i transparentne izbore.

Nakon posljednjih izbora, u 2006, tjednima su bjesnile ulične borbe na čelu s pristašama kandidata koji su izgubili, piše BBC
Policija u Kongu blokirala je u zračnoj luci Kinshasa, glavnog oporbenog suparnika aktualnog predsjednika Josepha Kabila, kako bi mu onemogućila predizborni skup nakon porasta nasilja u glavnom gradu Konga i diljem države.
Deseci tisuća ljudi hodali su prema zračnoj luci predvečer, a većina njih identificirana je kao pristaše Etienne Tshisekedija, koji je ostao blokiran u zračnoj luci. Neki su uzvikivali njegovo ime, dok su drugi trgali plakate Kabila i njegovih saveznika.
Dva dana prije predsjedničkih i parlamentarnih izbora, izbio je sukob suparničkih frakcija koji su bacali kamenje jedni na druge, a pucnjava se čula preko cijelog grada, izvještava Reuters

Put do zračne luke nije protekao bez incidenata. Nekoliko guma zapaljeno je uz rub ceste, a jedan civil je pravio red vitlajući automatskim oružjem na prolaznike. Čula se i pucnjava.
Na hitnoj pomoći devet muškaraca došlo je s ozlijedama, uključujući tri s prostrijelnim ranama i jednog kojem je rasječena glava mačetom, javlja Bloomberg.
Službenici interventne policije s maskama na licu, kacigama i kalašnjikovima stražare na ulicama.
Teško naoružani kamioni patroliraju kroz grad, uperujući cijevi na stanovništvo. To je zadnja linija obrane, crvenih-beretki i mnogi se boje Republikanske garde - predsjednikovih najbližih ljudi.
U ponedjeljak, Kongo će održati predsjedničke i parlamentarne izbore.
I nitko se ne nada da će proći glatko.
Bilo je kašnjenja, mnoštvo logističkih problema, a rastu i optužbe o prijevari.
Već je nekoliko ljudi ubijeno na političkim skupovima. Posljednje žrtve su dva muškarca koji su ubijeni kamenjem u subotu.
Mnogi analitičari kažu da je prilično teško očekivati kako bi Kabila mogao pobijediti na ovim izborima. Tshisekedijeva popularnost u Kinshasi je vrlo velika.
Aktualni predsjednik Kabila, nikad nije bio dobro dočekan u Kinshasi, gdje su ga mnogi ljudi smatrali "autsajderom", piše New York Times.

Demokratska Republika Kongo je ogromna država koja pokriva 2.344.858 kvadratnih kilometara zemljišta u središtu Afrike.
Prema popisu 2011., populacija Konga: 71,712,867 stanovnika.

Iz povijesti Konga

Teška povijest Konga pamti okrutno kolonijalno izrabljivanje stanovništva pod pokroviteljstvom belgijskog kralja Leopolda II.
U razdoblju od 1885-1908, milijuni ljudi u Kongu umrli su od posljedica eksploatacije, iscrpljenosti i bolesti, nakon što je Konferencijom u Berlinu u 1885, stvoren Kongo Free State (Slobodna država Kongo)koji je postao privatno vlasništvo belgijskog kralja.

kralj Leopold II
Okrutne akcije Free State administracije izazvale su međunarodne prosvjede na čelu s britanskim novinarom Edmund Dene Morelom, a poznati pisci kao što su Mark Twain i Arthur Conan Doyle također su prosvjedovali. Novela Joseph Conrada "Srce tame" napisana je o Kongu Free State.

U svibnju 1960, raste nacionalistički pokret. Mouvement National Congolais ili MNC stranka, na čelu s Patrice Lumumbom, nakon osvojenih parlamentarnih izbora imenovala ga je premijerom, dok je predsjednik postao Kasavubu, lider stranke Savez des Bakongo.
Većina Europljana, njih oko 100.000 koji su ostali iza nakon stjecanja neovisnosti napustili su zemlju, otvarajući tako put domaćim liderima, koji će imati šanse unaprijediti državu nakon eksploatatorske europske vojne i upravne elite.
No, već 5. rujna 1960, Kasavubu je smijenio s dužnosti premijera Lumumba. Lumumba je proglasio Kasavubuine akcije "neustavnim" i dolazi do uzastopnih kriza između dvojice čelnika države.
Joseph Mobutu načelnik Glavnog stožera nove kongoanske vojske, Armée Nationale Congolaise (ANC), iskoristio je krizu između Kasavubua i Lumumbaa, te je uz financijsku potporu iz SAD-a i Belgije, Mobutu izveo vojni udar.
Prvog premijera Konga Patrice Lumumba uz sudjelovanje belgijskih snaga i prešutni pristanak SAD-a ubili su separatisti nakon što je primio sovjetsku pomoć.
Nesklonost zapadnih sila za komunizam i ljevičarske ideologije kongoanskih političara, utjecalo je na njihovu odluku za financiranje Mobutua i za održavanje "reda" u novoj državi neutraliziranjem Kasavubu i Lumumbaa s "jednim udarcem" njihovog vojnog saveznika.
1965. novi predsjednik Mobutu Sese Seko imao je punu potporu Sjedinjenih Američkih Država zbog svog protivljenja komunizmu, a Zapadne sile su njegovom vladavinom ujedno blokirale sve komunističke sheme u Africi.
Tako je i Demokratska Republika Kongo dobila novi naziv - Zair.
Za vrijeme Mombutuovog šefovanja državom on je povremeno dozvolio da se održavaju izbori na kojima je bio jedini kandidat.
Relativna mir i stabilnost su postignuti, međutim, Mobutu vlada je kriva za teška kršenja ljudskih prava, teške političke represije i korupcije.
Korupcija je postala toliko rasprostranjena da je pojam "Le mal Zairois", postao sinonim za korupciju.
Do 1984, Mobutu je imao 4 milijarde dolara (USD) deponiranih na osobnom švicarskom bankovnom računu, koliko je otprilike iznosio nacionalni dug zemlje, koji je stvoren od međunarodne pomoći koja je najčešće bila u u obliku kredita, dok su Mobutu i njegovi suradnici pronevjerili državne fondove.


Tijekom 1970-ih i 1980-ih, Mobutu je bio rado viđen gost u Sjedinjenim Američkim Državama, te se u nekoliko navrata sastao s američkim predsjednicima Richard Nixonom, Ronald Reaganom i George H. W. Bushom.
Međutim, nakon raspada Sovjetskog Saveza, američki odnosi sa Mobutuom su zahlađeni, jer SAD više nije smatrao da im treba kao saveznik u Hladnom ratu.
Tako je narod opet dobio šansu, te je 1997. narod odlučio vratiti svojoj državi ime Demokratske Republike Kongo, a Mobutu je bio prisiljen pobjeći iz Zaira.

Na čelo države je došao Laurent-Désiré Kabila, te zahvalio na pomoći vojnim snagama Ruande i Ugande u svrgavanju Mobutua i tražio od njih da povuču svoje trupe.
Međutim, ovaj potez nije se sviđao čelnicima susjednih država, te su poticali stvaranje pobunjeničkog pokreta protiv Kabile. Na čelu pobunjenika bio je sin kongaonskog milijardera Bemba Saolonae.
Kabila je ubijen u 2001. pod sumnjivim okolnostima, a njega je naslijedio njegov sin Joseph, koji je u zemlju doveo Mirovne snage UN-a.
Na izborima 2006. Joseph Kabila osvojio je je 45% glasova, a njegov protivnik, Jean-Pierre Bemba 20%.
Bemba je osporio Kabili rezultate izbora, što je rezultiralo u sveopću bitku između pristaša dviju stranaka na ulicama glavnog grada, Kinshasa, 20-22 kolovoza 2006, kad je 16 osoba poginulo a više stotina ozlijeđeno.

Na novim izborima održanim 3 mjeseca kasnije Kabila je pobijedio sa 70 % glasova.
Krhkost državne uprave omogućila je nastavak sukoba i kršenja ljudskih prava.
Ruanda i dalje podržava buntovnike protiv Kinshase, što je rezultiralo njihovom velikom ofenzivom 2008. i izazvalo veliku izbjegličku krizu.
Procjena broja ljudi koji su umrli zbog dugogodišnjih i brutalnih sukoba u Kongu kreće se i do 5.4 milijuna ljudi, uključujući bolesti i glad kao direktnu posljedicu.
Dugogodišnji sukob u Kongu je izazvao velike patnje civila, s procjenama milijuna mrtvih, izravno ili neizravno kao posljedica borbe - od ubijanja civila, uništavanja imovine i raširenog seksualnog nasilja.
Odgovor međunarodne zajednice je nesrazmjeran s razmjerom katastrofe koja proizlazi iz sukoba u Kongu.

Vijeće sigurnosti UN i glavni tajnik UN-a često su osuđivali kršenja ljudskih prava i ukazivali na humanitarnu katastrofu lokalnog stanovništva.
Ali, oni su pokazali malo spremnosti za rješavanje i sprječavanje zločina koji se odvijaju na područjima pod njihovom kontrolom. Upravo područja pod kontrolom UN-a ocijenjena su kao područja s najvećom stopom nasilja u zemlji.
Kršćanstvo je većinska religija u Demokratskoj Republici Kongo, koju slijedi oko 96% stanovništva. Najbrojnije etničke skupine su Kongo, Luba i Mongo.

Izvori:

Reuters, BBC, New York Times, Wikipedia

Komentari

(4):
» Objavi komentar
Napomena: komentari čitatelja ne predstavljaju ni na bilo koji način stav uredništva portala advance.hr. Za sadržaj i točnost komentara čitatelja ne odgovaramo. Sadržaj se periodično pregledava i neprikladni komentari se uklanjaju. Advance.hr zadržava pravo brisanja komentara, kao i blokiranja korisničkog imena bez najave i bez objašnjenja.

Uvjeti komentiranja: Poštovani, pri objavi komentara molimo za kulturno izražavanje. Administrator će izbrisati sve komentare koji na bilo koji način vrijeđaju druge ili svojim sadržajem nisu na adekvatnom mjestu.
Sortiranje: | Prikaz:
  1. +3
    venSla
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    09:18 | 28.11.2011.
    Nikome ne treba Gadaffi ili Obama.
    Problem je što su ti ljudi neobrazovani i nemaju razvijenu građansku svijest. Za što su krivi ljudi koji su ih držali u opresiji svih ovih godina (Belgija, SAD), iskorištavali njihove resurse i održavali stanje anarhije i kaosa.
    Prikaži cijeli komentar
  2. +1
    t.jeff.
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    00:12 | 28.11.2011.
    nikad od njih gospodara ni vladara
    Prikaži cijeli komentar
  3. -3
    ante292124
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    00:09 | 28.11.2011.
    @Busola svim narodima ocigledno treba čvrsta, poštena i dlučna ruka. Slažeš li se?
    Prikaži cijeli komentar
  4. +3
    Busola
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    20:29 | 27.11.2011.
    Za te ljude nisu izbori, jedini izbor su im ljudi ko Gaddafi...

    Zašto, jednostavo oni su toliko još u glavama u plemenskim previranjima i korupciji (što su vidjeli sa Zapada...)da samo čvrsta, poštena i dlučna ruka nešto može napraviti...

    Nažalost po njih takvi ko Gadaffi se rijetko rađaju, a mogli bi itekako dobro živjeti od svojih prirodnih bogastava kojih su puni..
    Prikaži cijeli komentar
Želite ostaviti komentar? Postanite advance pretplatnik.