Kako se brane strojevi, vlastita egzistencija i dostojanstvo
Zbog vremenske distance, da bi događaj o kojemu je riječ bio razumljiv današnjim generacijama, potrebno je navesti nekoliko uvodnih detalja.
Iako su jedinice Jugoslavenske armije JA pred kraj II sv. rata oslobodile Istru sa Pulom i Slovensko primorje sa Trstom, na zahtjev Velike Britanije i SAD uspostavljena je na tom području saveznička vojna uprava, do rješenja razgraničenja između Italije i Jugoslavije. Sporazumom potpisanim u Beogradu 1945. godine teritorij je podijeljen na Zonu A i Zonu B.
Zona B potpala je pod vojnu upravu Jugoslavenske armije, a Zona A u koju je spadala Pula sa užom okolicom, odakle su se jedinice JA morale povući, pod savezničku vojnu upravu. Diplomatske aktivnosti koje su trebale iznaći rješenje za razgraničenje između dviju država Italije i Jugoslavije, trajale su nešto manje od dvije godine, kada su 10. II 1947. godine Pariškim ugovorom ukinute Zona A i Zona B, čime su Pula sa okolicom pripali Jugoslaviji.
Indikativno je da je saveznička vojna uprava u Puli uvela zakonodavstvo i upravu prema stanju prije kapitulacije Italije 9. IX 1943. godine. To je imalo direktne implikacije na događaj koji slijedi. Kada se krajem 1946. i početkom 1947. godine dalo naslutit da bi Pariškim sporazumom Pula sa okolicom mogla pripasti Jugoslaviji, započeta je pod okriljem savezničke vojne uprave masovna demontaža strojeva i opreme i njihovo odvoženje u Italiju
Danas 3. siječnja navršava se 66 godina od događaja, kada su radnici Pule izašli pred tadašnji elektromlin «Sansa» na Vodnjanskoj cesti, odlučni da spriječe odvoženje strojeva u pulsku luku, odakle bi bili prevezeni u Italiju. U namjeri su uspjeli, tog dana strojevi nisu odvezeni ali tom je prilikom u sukobu sa policijom troje radnika poginulo i to Mario Lussi i Antonio Salgari na poprištu sukoba, a Lino Mariani u bolnici od zadobivenih rana. Osim trojice poginulih ranjeno je još osam radnika među kojima i jedna žena.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.