Kad je venezuelanski predsjednik Nicolas Maduro na povratku s državnog posjeta Bliskom istoku krajem listopada prošle godine iznenada zastao u Vatikanu i susreo se s papom Franjom, član venezuelanske oporbe je upozorio pontifa Rimske crkve da se suočava s đavlom. Papa se tada susreo s Madurom kako bi ga nagovorio na mirni dijalog između vlade i oporbe u cilju rješavanja trenutačne političke i gospodarske krize u Venezueli. Napetosti u zemlji počele su nakon što su izborna tijela suspendirala referendum 20. listopada prošle godine kojim je narod htio maknuti Madura s vlasti usred ekonomske krize koja je dovela tisuće ljudi na rub gladi i neimaštine. Vatikan je tada uskočio sa željom da se postavi kao medijator u razgovoru između vlasti i oporbe. Švicarski nadbiskup Emil Paul Tscherrig, apostolski nuncij u Argentini, postao je papinski poslanik za venezuelanske razgovore, te je najavio u Caracasu da će formalni razgovori dviju strana započeti 30. listopada na Isli Margariti, u organizaciji Unije južnoameričkih zemalja, te u prisustvu trojice čelnika država i vlada; Jose Luis Rodriguez Zapatero iz Španjolske, Martin Torrijos iz Paname, te Leonel Fernandez iz Dominikanske republike.
Sada je kraj lipnja, a rješenje još nije postignuto. Henrique Capriles, koji je 2013. izgubio za iznimno malen broj glasova od socijalističkog predsjednika Madura, je sredinom ožujka upozorio da se Vatikan čini dalekim za teškoće običnih Venezuelanaca, te da Venezuela mora biti prioritet papinske politike. Nakon što je pobijedila na izborima za Nacionalnu skupštinu 2015. oporba je pozvala papu Franju da vodi pregovore s Madurom i završi političku zavrzlamu u zemlji gdje je pokojni predsjednik Hugo Chavez prije 14 godina započeo Bolivarsku revoluciju i doveo snažan socijalni populizam na krilima visokih cijena nafte. Kada su cijene pale, propao je i Chavezov sustav. Maduro je naslijedio složenu situaciju i nije se snašao kao predsjednik; nedostaje mu i karizme kao i takta i poštivanja ljudskih prava. Iako socijalistički orijentirana, Venezuela je dubinski katolička nacija u kojoj i socijalisti poštuju Katoličku crkvu te ju smatraju legitimnim dionikom političkog sustava.
Papa je za glavnog pregovarača odredio vatikanskog diplomata nadbiskupa Claudija Mariju Cellija, ali već u prosincu su ti pregovori propali. Tog mjeseca je vatikanski državni tajnik kardinal Pietro Parolin, koji je služio kao papinski predstavnik u Venezueli od 2009. do 2013, poslao Maduru pismo u kojemu je detaljizirao zabrinutosti Svete stolice. Parolin je tom prilikom naveo četiri pitanja koja se moraju odgovoriti kako bi se nastavio razgovor: rješavanje krize nestašice hrane i lijekova, dogovor oko vremena izbora, jamstvo ustavne vlasti Nacionalne skupštine i puštanje na slobodu političkih zatvorenika. Niti jedno od tih pitanja nije riješeno, a oporba se odbija vratiti pregovaračkom stolu dok vlada ne ispuni svoja obećanja. Unatoč Parolinovom pismu, Vatikan nije još službeno prihvatio svoju ulogu medijatora, što sprječava druge međunarodne aktere da ispune taj prostor. Stoga je Capriles, navodeći veliko poštovanje i privrženost papi Franji i nadbiskupu Celliju, pitao gdje je papa i zašto se Vatikan ne uključuje čvršće u rješavanje venezuelanske krize. Kako bi iskazali svoju težnju za papinom pomoći, supruge nekolicine venezuelanskih zatvorenih oporbenjaka vezalo se lancima na trgu Svetog Petra, tražeći akciju pape.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.