Predsjednik Europske komisije Jean-Paul Juncker predstavio je Europskom parlamentu Bijelu knjigu o budućnosti Europe, čime se određuju glavni uspjesi Europske unije. Prvenstveno je to mir koji se održao sedam desetljeća te povećanje Unije na oko 500 milijuna građana koji žive slobodno u jednoj od najuspješnijih svjetskih gospodarskih sila. Bijela knjiga ujedno predstavlja izazove s kojima se Europa susreće te pet scenarija kako bi se EU trebala razvijati do 2025., ovisno kojim putem će krenuti. Pompozno najavljeno, svi koji očekuju da će Bijela knjiga doista odgovoriti na brojna pitanja postavljena pred Bruxelles, bit će razočarani. Ništa osim mogućih opcija ne postoji nakon što 2019. Velika Britanija napusti EU. Brexit je i te kako potresao eurobirokraciju, a izbori u Nizozemskoj, Francuskoj i Njemačkoj će pokazati koliko je uvjerenje u jedinstvenu Europu i dalje čvrsto.
Sporo i europski sivo, Juncker je čekao da se prvo dobrano pogleda preko kanala La Manche i Atlantskog oceana, potom na nizozemske i francuske populiste, da bi se najzad usred rastućeg nezadovoljstva, umora od Europe i izazovnog geopolitičkog okruženja Europska komisija sučelila sa stvarnošću kako EU nije samorazumljiva zajednica. Komisija pokazuje da je čula poziv na alarm. Budućnost europske ideje je sada na ivici provalije, pa se mogu promišljati i nekonvencionalne ideje za Bruxelles. Stoga je pravilno i dobro da je Komisija predstavila više scenarija, među kojima su i oni koji pozivaju na manje Europe. Time se eurobirokracija više ne postavlja kao vladar života i smrti pod nebom, već poziva na raspravu unutar političkih stranaka, parlamenta i građanskog društva zemalja članica o tome u kakvoj Europi žele živjeti.
Junckerova administracija priznaje da su mnoge dubinske transformacije Europe neodgodive i ne mogu se poništiti. Druge je teško predvidjeti i dolaze neočekivano. Europljani bi trebali pronaći put i odlučiti hoće li pratiti te događaje ili će ih oblikovati. Pet scenarija za EU27 su ukratko opisani ovako... Prvi scenarij je da se nastavi kako EU djeluje danas. Unija bi ovdje nastavila implementirati mjere iz dokumenta Komisije 'Novi start za Europu' donesen 2014. kojega su sve članice prihvatile u Bratislavi 2016. To znači da bi do 2025. Unija bila usredotočena na radna mjesta, gospodarski rast i ulaganja jačanjem jedinstvenog tržišta i povećanjem ulaganja u digitalnu, transportnu i energetsku infrastrukturu. Vezano je i za uspjeh eurozone, što znači da bi Europska središnja banka ojačala financijski nazor , osigurala održivost javnih financija i razvila tržišta kapitala za financiranje realne ekonomije. Ojačala bi se obrambena suradnja i vojne te protuterorističke sposobnosti, a u vanjskoj politici bi se tražio jedinstven stav i glas. Upravo je ovakva Unija i dovela do krize o kojoj danas govorimo, jer se odluke u europskim institucijama donose s potpuno krivom percepcijom života i stvarnosti u raznim zemljama članicama i putem javnih ili polutajnih lobiranja koje idu na ruku velikim kompanijama i nauštrb srednje klase.
Drugi je scenarij potpuno suprotan prvome i zagovara samo jedinstveno tržište. Ako se europska 27-orica ne mogu složiti u mnogim područjima, onda bi se EU usredotočila na produbljivanje ključnih aspekata jedinstvenog tržišta. Istovremeno otpada suradnja u područjima migracija, sigurnosti i obrane. U tom slučaju Unija kakvu danas poznajemo nestaje, te se suradnje u pojedinim pitanjima rješavaju bilateralno. Zajedničko tržište bi time postalo glavni razlog Unije, kao bescarinske zone slobodnog kretanja kapitala i roba. Snažno bi se smanjila regulacija na razini EU, te bi svakako došlo do razlika u standardima potrošača, društva i okruženja. Slobodno kretanje ljudi, radnika i usluga u tom slučaju ne mogu biti jamčeni. Euro kao zajednička valuta je također upitna. I u vanjskoj politici bi se države većinom osamostalile. Takav scenarij, dakle, u potpunosti ruši Maastrichtsku viziju Europe te se vraća ideji Europe nacija koja je povezana gospodarskim interesima.
Treći scenarij predviđa da EU dopusti više djelovanja onim državama članicama koje žele raditi više u pojedinim područjima. Ta 'koalicija voljnih' može uključivati pojedine države koje se vide kao sposobne ili ključne u pojedinim područjima, npr. u obrani, sigurnosti, oporezivanju ili socijalnim pitanjima. Njima bi se omogućili specifični legalni i proračunski aranžmani kako bi produbili svoju suradnju, a to bi izgledalo otprilike kako djeluje Schengen unutar EU. Takva mreža bi uključivala snažno zajedničko istraživanje i industrijsku bazu, zajedničko djelovanje, integrirane sposobnosti i povećane vojne spremnosti za djelovanje unutar i izvan Unije. One zemlje koje će se baviti sigurnošću će ojačati suradnju između policijskih snaga i obavještajnog sektora. Zajedno bi istraživali prijevare, pranje novca, krijumčarenje droga i oružja; alternativno druge zemlje harmoniziraju porezne sustave i sankcioniraju izbjegavanje plaćanja poreza, te uspostavljaju socijalne standarde za poslovanje i poboljšavaju uvjete rada. Nije teško pogoditi da se ovdje kriju interesi velikih država koje bi uspostavile takve uvjete da će učinkovito kontrolirati pojedinim skupinama i cijelom Unijom, baš kao što danas financijsku strukturu EU kontrolira Njemačka.
Četvrti scenarij je da se smanji djelovanje EU, ali da se u odabranim područjima cijeni učinkovitost. Time bi EU bila sposobna brže i odlučnije reagirati u ključnim područjima, stvoriti jasne i snažne načine i metode za izravnu implementaciju kolektivnih dogovora. Posebno se to odnosi na područja inovacija, trgovine, sigurnosti, migracija, upravljanja granicama i obrane. Tu se razvijaju nova pravila jedinstvenog tržišta unutar kojih se stvaraju centri odličnosti, istraživanja i razvoja, high-tech klasteri, regionalna energetska središta, svemirski program, uz potporu dekarbonizaciji i digitalizaciji svih zemalja članica. Stvaraju se mehanizmi za brze rasprave i dogovore o trgovini. Nastaje Europska protuteroristička agencija, a Europska pogranična i obalna straža preuzima upravu nad vanjskim granicama gdje se u potpunosti provodi program azila Europske agencije za azil. Istovremeno, EU smanjuje svoje djelovanje ondje gdje ima ograničenu dodanu vrijednost i gdje ne može održati obećanja, a to se tiče regionalnog razvoja, javnog zdravstva, te područja vezana za zapošljavanje i socijalne politike koji se izravno ne tiču djelovanja jedinstvenog tržišta. Takva se područja daju u ovlast nacionalnim državama. Ovaj scenarij je korak iznad drugog scenarija, koji omogućuje čvrsti okvir djelovanja za jačanje Unije u cjelini kao političke, gospodarske i obrambene sile, ali ne jamči pojedinačne uspjehe zemalja.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
