Preko deset milijuna Iračana glasovalo je na prvim izborima održanim nakon poraza terorističke organizacije Daeš /ISIL. Prema prijevremenim izbornim rezultatima, Iračani su izabrali sadrističke i proiranske stranke za svoju buduću vlast i time izazvali veliko iznenađenje. Izbori su održani 13. svibnja, ali izlaznost je bila vrlo malena. Tek 44,52 posto građana izašlo je na birališta, što je najmanji broj od rušenja diktature Sadama Huseina 2003. godine. Niska izlaznost je najvjerojatnije znak javnog nezadovoljstva cjelokupnom političkom elitom, s obzirom da narod više ne vjeruje stalnim obećanjima političke i gospodarske reforme. Izbori su prošli mirno, unatoč nekim nemirima u Sulajmanije i Kirkuku.
Odmah nakon izbora nastale su prepirke između političkih stranaka, pa je tako Pokret Gorran (Promjena) snažno prosvjedovao protiv kršenja predizbornih pravila Kurdistanske demokratske stranke i Domoljubne unije Kurdistana. Sunitska Koalicija Al-Vatanija, koju vodi Ijad Alavi, pozvala je iračku vladu na ponavljanje izbora zbog iračke apstinencije te navodnog nasilja i prijevara na biralištima.
Izborno povjerenstvo potvrdilo je premoćno vodstvo Saveza Sajrun, koju čini Sadristički pokret i Komunistička partija, a potom slijede Savez Fatah koji uključuje proiranske Narodne mobilizacijske jedinice, i koju vodi Hadi al-Amiri. Koalicija Al-Nasr, koju vodi irački premijer Hajde ral-Abadi, je na trećem mjestu. Da bi ostao na vlasti, Abadi sada mora napraviti koaliciju koja bi uključivala njegov savez, ali i Sajrun, kurdsku oporbu, Pokret za pravdu i demokraciju, te jednu ili obje sunitske stranke, Iračka odluka i Al-Vatanija. Kako bi spasio svoju poziciju, Abadi je prije izbora posjetio Sulajmanije u iračkom Kurdistanu, sjedištu kurdistanske oporbe vlasti u Erbilu, a kasnije je posjetio i sam Erbil, grad koji je postao simbolom kurdistanskog referenduma o neovisnosti i bastionom separatističkog pokreta. Abadi je također posjetio Kirkuk, grad koji su iračke snage preuzele od kurdskih pešmerga prije samog referenduma, a koji Kurdi žele nazad pod svojom kontrolom.
Abadi je prvi irački premijer koji je posjetio glavni grad autonomnog Kurdistana, ali i Sulajmanije i Kirkuk kao dio izborne kampanje. Niti jedan prethodni irački premijer nije to učinio, što pokazuje hrabar iskorak Abadija, osobito stoga što se izbori održavaju samo nekoliko mjeseci nakon referenduma o neovisnosti. Čini se da je Abadi računao na glasove građana koji kontinuirano održavaju prosvjede protiv vlade u Erbilu zbog suspendiranih plaća i pitanja političkih i građanskih sloboda, zbog čega mnogi Kurdi jednostavno nisu htjeli glasovati za ijednu glavnu političku stranku kurdistanske regije. Time Abadi šalje poruku domaćoj i međunarodnoj zajednici kako stoji iza ideje ujedinjenog Iraka, ali potajno se nadao većoj potpori koja bi osnažila njegovu vlast u Bagdadu. U tome nije potpuno uspio, jer Abadi nema jaku potporu u Kurdistanu. Tako je propala mogućnost stvaranja nacionalnog bloka.
Za dobivanje potpore Abadi je ujedno posjetio sunitska područja, što je također prvi takav korak iračkog premijera. Posjetio je većinski sunitske provincije Anbar i Dijala, gdje nije nastupao u predizbornom svojstvu već kao premijer, pregledavajući razvoj javnih usluga i posjećujući razne zajednice, no i ovdje nije uspio dobiti mnogo sunitskih glasova. Abadi je nastojao dobiti glasove sunitske zajednice nakon što nije uspio napraviti predizborne saveze s popularnim strankama i pokretima u središnjem i južnom Iraku. Osobito se to odnosi na nemogućnost uspostavljanja saveza s Narodnim mobilizacijskim jedinicama koje su značajno pridonijele oslobađanju Iraka od terorističkog zahvata Daeša.
Pitanje je, međutim, što je Abadi htio time postići, jer bi suradnjom s Kurdima i sa sunitima mogao doći u izborni sraz s velikim šijitskim strankama. Navodno je Abadi htio stvoriti veliku nacionalnu koaliciju koja se neće temeljiti na nacionalizmu ili denominacijama. Na taj način bi Abadi mogao dobiti potporu u kurdskim i sunitskim područjima.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
