Dobrodošli na advance.hr!
Advance.hr koristi "kolačiće" (cookies), no isključivo za funkcionalnost samih stranica (ovdje nema prikupljanja Vaših podataka za nikakve marketinške agencije). Detalje možete pročitati u sekciji: uvjeti korištenja.
Advance.hr koristi "kolačiće" (cookies), no isključivo za funkcionalnost samih stranica. Detalje možete pročitati u sekciji: uvjeti korištenja.
Slažem se s uvjetima korištenja

Iračka vojska pokreće veliku ofenzivu protiv ostataka ISIL-a: Ovog puta uz njih borit će se i kurdske Pešmerge, je li to potvrda normalizacije odnosa između Bagdada i Kurda nakon propalog pokušaja odcjepljenja?

Iračka vojska pokreće veliku ofenzivu protiv ostataka ISIL-a: Ovog puta uz njih borit će se i kurdske Pešmerge, je li to potvrda normalizacije odnosa između Bagdada i Kurda nakon propalog pokušaja odcjepljenja?

Iračka vojska pokrenula je veliku ofenzivu protiv ostatka ISIL-a na svom teritoriju. Podsjetimo, iako je irački premijer Haider al-Abadi još u prosincu proglasio pobjedu nad ovom terorističkom skupinom - koja je u jednom trenutku kontrolirala velike dijelove Iraka i susjedne Sirije - činjenica je da ISIL još uvijek nije u potpunosti poražen, kako u Iraku tako ni u Siriji.

Nova ofenziva pokrenuta je nakon gnjevne reakcije javnosti na novu otmicu i ubojstva od strane ISIL-a. Naime, tijela osmero otetih civila pronađena su uz prometnicu sjeverno od Bagdada - isti civili ranije su se pojavili na ISIL-ovoj snimci kao taoci.

Bagdad je sada pokrenuo ofenzivu pod nazivom "Osveta za mučenike", a zanimljivo je istaknuti kako će u istoj sudjelovati i kurdske Pešmerga snage što pak ukazuje na normalizaciju odnosa između Bagdada i Iračkog Kurdistana - naime, odnosi su se bili poprilično srozali nakon što je Irački Kurdistan organizirao referendum i pokušao proglasiti neovisnost od Iraka (taj pokušaj je propao jer nijedna zemlja nije htjela priznati neovisni Irački Kurdistan, drugim riječima Kurdi su se preračunali po pitanju svojih saveznika).

Izvori:

al-Arabiya

Komentari

(1):
» Objavi komentar
Napomena: komentari čitatelja ne predstavljaju ni na bilo koji način stav uredništva portala advance.hr. Za sadržaj i točnost komentara čitatelja ne odgovaramo. Sadržaj se periodično pregledava i neprikladni komentari se uklanjaju. Advance.hr zadržava pravo brisanja komentara, kao i blokiranja korisničkog imena bez najave i bez objašnjenja.

Uvjeti komentiranja: Poštovani, pri objavi komentara molimo za kulturno izražavanje. Administrator će izbrisati sve komentare koji na bilo koji način vrijeđaju druge ili svojim sadržajem nisu na adekvatnom mjestu.
Sortiranje: | Prikaz:
  1. +4
    Makistar
    pozitivna ocjena
    negativna ocjena
    odgovor na komentar
    13:11 | 5.07.2018.
    Zajedno su jači. Otcijepiti se i onda ovisiti o stranim silama i nije neka neovisnost. Međutim, često se u politici radi o manjim grupama koje se bore za moć, kontrolu, novac, predstavljajući svoje interese kao interes većine, što je osnovni recept u kontroli mase. Ako neko procijeni da ne može da se visoko popne preko jedne šire grupe, onda se fokusira na manji dio te šire grupe i tako izolira dio žestoke konkurencije, i tako često funkcioniraju nacionalističke stranke, a unutar jedne nacije se dalje radi podjela npr. na lijeve i desne, vladajuće i oporbu itd. Oporba npr. može da kritikuje čak i poteze vlade koji su dugoročno dobri, a kratkoročno neugodni, a mnogima je sama promjena neugodna, npr. da mora ustati sa jedne stolice da pređe na drugu nekom može biti neugodno, i tako da skupljaju poene kod naroda. Interes naroda se ne mora sasvim poklapati sa interesima jedne političke elite. Ako je nekom interes osobno bogaćenje, onda se ostali mogu žrtvovati za njega - s njegove tačke gledišta. Sa cjepkanjem se ispoljava jedna ranjivost na vanjske sile, pošto se cjepka i snaga, pa mora brzo da udobrovolji nekoj drugoj većoj sili da ih zaštiti, obično od lokalnih sila koje žele da vrate/sačuvaju utjecaj i kontrolu, i na kraju narod u cjelini ništa ne dobije s tim, nego često izgubi kroz te političke i društvene potrese, čak i ratove, da bi dobila jedna politička grupa koja trguje sa interesima i dobrima naroda primačinjući sebi med na usta.
    Dakle, s tog spekta više cijenim političare koji uspiju da ujedine narod nego da ga podijele, jer podjelom sami priznaju niži kalibar i stavljaju narod pod strani utjecaj i smanjuju mu vlastiti utjecaj, a neovisnost je takva samo ako se lokalno promatra - od neke političke grupe pod čijom kontrolom su bili prije, a ovisnost općenito ostaje ista ili još veća. Postoje naravno očigledni izuzeci, kao kada neki narod traži neovisnost od stranog kolonizatora.
    Dakle, ako bi neka strana sila htjela da poveća utjecaj nad nekim narodom, onda će oni kao jednu od metoda imati da ojačaju do tad možda potisnute političare koji žele da se popnu u hijerarhiji, koji žele da veću cjelinu podijele i naprave ovisnijim o stranim silama. Kad se to jednom desi, metode kontrole i pritiska postaju raznoliki, pošto se odnose na omanje korumpirane dijelove.
    Ako je neka neželjena država višenacionalna, može se koristiti nacionalizam za podjele. Ali kada se jednom dobije željena višenacionalna cjelina, kao što je EU, nacionalizam postaje opasnost i prijetnja - isti faktor koji se ponekad koristi kao rješenje, postaje problem za istu elitu. I kako se onda oni rješavaju nacionalizma? Pokušavajući napraviti novi mix naroda, od raznih rasa, religija, kultura, jačanjem feminizma, novim gledištima kao što je rodna ideologija, napadom na bijelog muškarca možda jer ga vide kao glavnu prijetnju, napadom na muškarce općenito (kako ugrožavaju žene i slično), slabljenjem religije koja je u današnjim uvjetima isprepletena sa nacionalizmom što ima dobre i loše strane, slabljenjem familije jer familija je zadnja linija odbrane tradicije koja okoštava društvo i čini ga manje fleksibilnim za promjene/manipulacije (npr. kamen u odnosu na glinu).
    Prikaži cijeli komentar
Želite ostaviti komentar? Postanite advance pretplatnik.