Trideset i sedmi summit Vijeća za zaljevsku suradnju (GCC) započeo je u Bahreinu 6. prosinca. Poglavari Saudijske Arabije, Bahreina, Kuvajta, Omana, Katara i Ujedinjenih arapskih emirata okupili su se u vrijeme velikih izazova za ovu međunarodnu organizaciju, sa zanimljivim prijedlozima o budućnosti Vijeća. Kuvajtski emir Šajh Sabah al-Ahmad al-Sabah rekao je prije početka sastanka da se GCC suočava s ozbiljnim izazovima, prije svega ekonomskim, vezanim za oscilacije cijena nafte. Ujedno je naglasio da su 'međunarodne promjene' primorale šest zemalja da se trajno konzultiraju i koordiniraju te je zbog toga potreban sastanak u Manami. Prije samog susreta, saudijski je kralj napravio turneju po GCC zemljama, nadajući se da će pridobiti što više simpatija za čvršći i bliskiji GCC.
Bahreinski premijer princ Halifa bin Salman al-Halifa je zbog sigurnosnih problema, ekonomskih izazova i drugih ozbiljnih pitanja u regiji predložio transformaciju GCC-a u uniju. Nije ova ideja prvi puta iskazana. Saudijska Arabija i Bahrein su 2013. pozvali na stvaranje unije na summitu koji se također održao u Manami. No, omanski ministar vanjskih poslova Jusuf bin Alavi bin Abdulah je rekao da Muscat neće podržati takve planove, a Omanu su se pridružili u mišljenju Kuvajt, Katar i UAE. Oman je najnezavisnija članica GCC-a, ali je bahreinski ministar za parlamentarna pitanja Ganem al-Buainian potvrdio da izuzev Muscata postoji veliki entuzijazam za unijom među drugim članicama Vijeća. Mnogi ne-Saudijci u GCC-u smatraju da je Saudijska Arabija važan saveznik, ali ujedno vide naftom bogatu kraljevinu kao prevelikog susjeda koji ne poštuje uvijek suverenitet manjih zemalja na arabijskoj strani Perzijskog zaljeva.
Argumenti koje Saudijci i Bahreinci postavljaju za stvaranje unije jesu sve veća nestabilnost Bliskog istoka i značajna sigurnosna kriza koja GCC-u donosi potrebu kolektivnog pristupa u odbijanju vanjskih prijetnji. No, uvjeriti Kuvajćane, Katarce i Emirate da je vrijeme za uniju nije toliko lako, posebice jer bi vladari malenih monarhija morali ukalkulirati smanjenje političkog liberalizma, prihvaćanje manje nezavisnosti spram Rijada i posebice napuštanje planova oko konkurencije prema Saudijskoj Arabiji za regionalni utjecaj.
Kuvajt je zemlja koja ima najslobodniji politički život i demokratske institucije. Oporba uniji u Kuvajtu najviše proizlazi iz zabrinutosti o kolektivnim sigurnosnim akcijama koje bi GCC poduzimao, a koje bi mogle imati posljedicu u utišavanju oporbe i aktivizma u Kuvajtu. Prošlog mjeseca su održani izvanredni izbori u Kuvajtu koji će u parlament dovesti nove zastupnike iz oporbe, većinom liberale i islamiste, kojima druge GCC zemlje ne bi dozvolile ni primicanje političkom sustavu a kamoli sudjelovanje u političkim institucijama. Mnogi Kuvajćani su stoga ponosni na svoju poludemokraciju, relativnu transparentnost i otvorenost, pa koncept unije doživljava otpor sa svih strana političkog spektra.
Katar je jedan od najvećih izvoznika ukapljenog plina i ima najveći BDP među zemljama GCC-a. Ideja o uniji, gdje bi se redistribuiralo bogatstvo iz bogatijih arabijskih zemalja prema siromašnijim područjima je ključna katarska zabrinutost. Uz to, Doha je tijekom prošlog desetljeća stvorila solidne poveznice s islamističkim frakcijama u cijeloj bliskoistočnoj regiji, te je dala azil mnogim pripadnicima Muslimanskog bratstva, što je urađeno nauštrb dobrih veza s ostalim članicama Vijeća. Primjerice, Muslimansko bratstvo je na listi terorističkih organizacija u UAE, pa je pitanje kako bi Katar odustao od svoje uloge islamističkog predvodnika i oporbe utjecaju Rijada, te kakva bi bila budućnost poznatih islamista koji sada žive u Dohi? Ujedinjeni arapski emirati se također opiru planovima transformacije GCC-a u uniju, jer se Emirati vide kao protivnik dominantnoj ulozi Saudijske Arabije u regionalnim financijskim pitanjima, pa Abu Dhabi ne želi dati potporu Zaljevskoj središnjoj banci koja se nalazi u Rijadu. I iako UAE istjeruje, progoni i zatvara islamiste, postoje snažna uvjerenja da Saudijska Arabija i Katar osiguravaju djelovanje Muslimanskog bratstva u Emiratima kako bi se oslabio emiratski nacionalni suverenitet i nezavisnost.
Oman je, za razliku od svih drugih država u GCC-u, snažno zainteresiran za produbljenje poveznica u trgovačkom, diplomatskom, energetskom i sigurnosnom smislu s Islamskom republikom , glavnim protivnikom svih drugih monarhija. Taj prijateljski odnos s Iranom je glavna omanska oporba uniji, jer bi pristanak Omana imao negativne posljedice za odnose sultanata s Teheranom. Uostalom, ibadijski Oman se vidi kao zemlja smislene diplomacije i često je igrao iznimno važnu ulogu u sprječavanju sukoba i stvaranju dijaloga, posebice prema i od Irana.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
