Visoka razina suradnje među arktičkim zemljama održavala se većim dijelom proteklog desetljeća, te je arktičko područje posljedično bila najstabilnija regija svijeta. Zajednički interes arktičkih zemalja oko uspostavljanja zajedničkog suvereniteta nad arktičkim teritorijem, razvio je pravila igre o budućoj eksploataciji resursa u regiji i rastućih sigurnosnih izazova. Ali, rastuće napetosti između Rusije i euroatlantske zajednice o nizu međunarodnih sigurnosnih pitanja postavlja upitnike i nad budućom suradnjom na Arktiku.
Otkako je završio Hladni rat, Arktik nije bio u središtu zanimanja međunarodne sigurnosti. Kriza u Ukrajini, međutim, pokazala je jasne podjele između Rusije i ostatka arktičkih zemalja. Svi ruski arktički susjedi uveli su ekonomske sankcije i restriktivne mjere protiv Rusije. Vojna suradnja je prekinuta.
Iako su prijepori između Rusije i drugih zemalja vezani za vanarktička područja, sada anglo-skandinavski talasokracijski savez kreće u ukazivanje moguće militarizacije arktičke regije. Naime, Rusija je posljednjih nekoliko godina jačala svoje vojne i civilne snage za hitne slučajeve na Arktiku, kao dio šireg programa vojne modernizacije. Tada se nitko nije bunio zbog snažnog usredotočenja ruske vlade na razvoj energetskih resursa i brodskog prometa preko Arktika. U tom razdoblju Rusija je smanjila sigurnosnu retoriku i krenula u suradnju s drugim zemljama.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.