Nešto više od godinu dana, svjedoci smo poboljšanja i normalizacije diplomatskih odnosa Sjedinjenih Američkih Država i Republike Kube. Malo je u povijesti tako dugih i kontinuiranih sukoba poput američko-kubanskog. Ovaj sukob je nadmašio američko-sovjetski hladni rat. Kuba se pokazala kao pravi komunistički bastion koji je nadživio glavnog sponzora i državu maticu: Sovjetski Savez.
Uz Kinu, Vijetnam, Laos (plus Sjevernu Koreju koja je odbacila sve komunističke poveznice, ali je zadržala komunistička obilježja u praksi), Kuba je jedina preostala komunističko-socijalistička država na svijetu. Fidel Castro se pokazao sposoban vođa koja je odolio svim vanjskim i unutarnjim izazovima koji nisu bili laki. Opstalo je socijalističko uređenje otoka koji je udaljen samo 90 milja (145 km) od američke obale.
Hladni rat između SAD-a i Kube najduži je od svih: 54 godine hladnih, tj. zaleđenih diplomatskih odnosa, neprijateljstava, smicalica, prijetnji, pokušaja jedne strane da nadigra drugu. Zaokret i promjena politike Baracka Obame prema Kubi je neizravno priznanje da su svi američki predsjednici od Eisenhowera do Busha bili u krivu. Ustvari, njihova politika prema Kubi jest bila pogrešna. Razumljivo je da su odnosi između dvije države bili hladni i ne baš najbolji dok je postojao Sovjetski Savez, no i onda nije imalo nekog smisla prekidati diplomatske odnose. Pogotovo nije imalo smisla da Amerikanci nastave takvu antikubansku politiku nakon kolapsa socijalističkog lagera 1989.-1991.
'Nitko ne očekuje da se Kuba transformira preko noći, ali vjerujem kako američki angažman kroz naše veleposlanstvo, naše poslove i ponajviše kroz naše ljude je naš najbolji način da unaprijedimo naše interese i potporu za demokraciju i ljudska prava' – izjavio je to Barack Obama prilikom otvaranja veleposlanstava u dvije zemlje. Politika Baracka Obame prema Kubi može se definirati i tumačiti na više različitih načina. Neki analitičari ju bezuvjetno hvale, drugi apsolutno kritiziraju, treći nisu sigurni. Svaka politika se može tumačiti na bezbroj načina no trebalo bi na umu imati činjenice, a ne ishitrenu premisu prema kojoj je nešto apsolutno dobro ili loše.
Ako gledamo činjenice onda vidimo da je Obama i prije nego što je postao predsjednik u izbornoj kampanji najavljivao svoju promjenu politike prema Kubi. Doduše, kritičari će reći: 'Najavljivao je promjenu politike i u unutarnjoj i vanjskoj politici pa nije bilo ništa od toga'. Istina je da se od najavljenih promjena većinom nije dogodilo ništa, ili su išle na gore kao što je pojava ISIL-a. No, prema Kubi Obama je uvijek imao prepoznatljivu politiku. Možda je jedan od uzroka tome što je imao veliku potporu na izborima među američkim Kubancima.
Na izborima 2008. Obama je dobio skoro polovicu kubanskih glasova. Tijekom svoje prve godine mandata, u ožujku 2009., potpisao je zakon koji je ublažio ekonomske sankcije prema Kubi i ublažio ograničenja putovanja američkim Kubancima na Kubu. U travnju iste godine dodatno je smanjio ograničenja za putovanja na Kubu te je olabavljeno telekomunikacijsko ograničenje prema Kubi, što je Kubancima omogućilo brži internet. Istog mjeseca na Petom summitu Amerika u Trinidadu i Tobagu, Obama je javno proklamirao politiku promjene politike prema Kubi: 'SAD traži novi početak s Kubom. Znam da moramo proći duže putovanje kako bi nadvladali desetljeća nepovjerenja, ali kritične korake moramo proći prema novom danu.' Takvi javno izneseni Obamini stavovi označili su promjenu. Dakle, promjena američke politike prema Kubi se dogodila u proljeće 2009. a ne tek u prosincu 2014. kako bi se činilo.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
