Razdoblje Srednjeg vijeka prepoznatljivo je prvenstveno po gubljenju veza, kako onih fizičkih (propadaju rimske ceste – simbol povezanosti Carstva), tako i onih dubljih poput gubitka zajedničkog, latinskog jezika, zatvaranje u sve manje zajednice, prekid kontakata između udaljenih područja. To je razdoblje rijetkih naseljenih mjesta, putovanja su opasna, a putnici izloženi milosti i nemilosti razbojnika protiv kojih je vlast bila nemoćna. Život je tegoban, kratkotrajan, uvijek u opasnosti od napada ili gladi, a sjaj antičke znanosti i kulture čuva se u tragovima samo u rijetkim samostanskim zajednicama.
Osnovni pokazatelj propadanja civilizacije jest gubitak zajedničkih, općeprihvaćenih vrijednosti. Javlja se sumnja u donedavno općeprihvaćena vjerovanja. Ne postoje više duhovna ni kulturna središta iz kojih bi takve vrijednosti zračile, a čovjek stvara osobni svjetonazor „sabiranjem“ iz onog što mu je dostupno. Tako svatko ima svoj svjetonazor, a gube se kulturne poveznice među ljudima i narodima.
Nakon mračnog razdoblja Srednjeg vijeka uslijedilo je razdoblje koje se javlja kao antiteza svim negativnim aspektima Srednjega vijeka, uslijedilo je razdoblje renesanse. Ovo razdoblje preporoda po mnogima je do danas ostao nepremašeni pravac u umjetnosti koji je dao velike umjetnike, genije, bez kojih mi danas sasvim sigurno ne bismo uživali u mnogim remek-djelima. Razdoblje renesanse bilo je vječita inspiracija i nepresušni izvor ideja svim nadolazećim pravcima.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.