Poznati autor i novinar, Christopher Lynn Hedges, u svojem tekstu iznosi žestoku i buntovnu kritiku aktualnog društva. Pritom svoj centralni simbol otpora pronalazi u legendarnom indijanskom poglavici.
Chris Hedges je svjetski priznati autor i iza sebe ima desetak važnih knjiga, no, za razliku od mnogih iz njegova ranga, Hedges ni ne pomišlja na konformizam. Štoviše, kako vrijeme prolazi, njegovi tekstovi su sve direktniji i sve puniji žara i revolucionarnog prkosa. Svi koji su upoznati s radom i pisanjem Chrisa Hedgesa znaju kako snaga njegove kritike ne leži u ponudi odgovora na goruće pitanje "što nam je činiti?", već u žestini kojom uvjerava čitatelja da valja nikada ne odlutati od tog pitanja.
Za Hedgesa simbolika "otpora" nije samo poluga kojom se može mijenjati ekonomsko-društveni model, već i iskonska vrijednost pravih, borbenih i revolucionarnih ljudskih bića koja mogu postojati i osjećati se živima samo dok se bore protiv nametnutog izrabljivanja i nepravde.
Hedges je konstatirao kako "oni koji se predaju" prvi će i nestati, dok oni koji se bore - makar znali da je poraz vjerojatno neizbježan - jedino oni mogu sačuvati nadu od gašenja.
Unatoč prezentiranju slika naše svakodnevnice bez imalo uljepšanja, Hedges ne šalje poruku defetizma, upravo suprotno, za njega je sama borba neuništiva i kao takva, prije ili kasnije, mora i trijumfirati.
Chris Hedges: lekcije kojima nas uči indijanski poglavica Ludi Konj
Otpor američkih Indijanaca protiv europskih ekspanzionista došao je u dvije forme. Jedna je bila nasilje. Druga je bila pokoravanje. Nijedna nije uspjela. Zemlja im je ukradena, društva su im desetkovana, njihove žene i djeca poubijana, a okolina uništena.
Nije bilo nikakvog pravnog postupka. Nije bilo pravda. Nikada je niti nema za potlačene. I sada kada smo suočeni sa sličnom snagom grabežljive, neobuzdane korporativne moći koja se namjerila na naše nemilosrdno izrabljivanje i oduzimanje naših pravnih i fizičkih zaštita, moramo odlučiti kako ćemo mi reagirati.
Ideologija gramzivog kapitalizma, kao članovi kakvog primitivnog kulta, uzvikuju lažnu mantru kako su prirodnu resursi i ekspanzija beskonačni. Odbijaju pozive na pravičnu preraspodjelu. Govore nam kako će uskoro svi uživati u "ekspandirajućem" bogatstvu, koje se zapravo stalno smanjuje. I dok se cijeli ovaj luđački projekt raspada, elite bježe kao žohari u svoja utočišta. U konačnici sve će se urušiti kao kula od karata.
Civilizacije u zadnjoj fazi raspadanja su dominirane od strane elita koje su izgubile svaki doticaj sa stvarnošću. Zajednice se upiru sve žešće i žešće kako bi osigurale dekadentno izobilje vladajuće klase, čak i kada se u tom procesu uništavaju same osnove za proizvodnju bilo kakvog bogatstva. Karl Marx je bio u pravu kada je neregulirani kapitalizam nazvao "strojem koji razbija ograničenja". Nemogućnost da se uspostave ograničenja dovodi do kanibalizacije prirodnih resursa i ljudskih zajednica.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
