Kako se približavaju lipanjski predsjednički i parlamentarni izbori u Turskoj, tako raste pritisak na Recepa Tayyipa Erdogana za oslobađanje kurdskog političara Selahattina Demirtasa iz zatvora. Tom se pozivu nedavno priključila i glavna Erdoganova suparnica s desnice Meral Aksener, koja se nada postati prvom turskom predsjednicom. Demirtas je bivši čelnik prokurdske liberalne Narodne demokratske stranke (HDP), koji se nalazi u zatvoru već 17 mjeseci. Pozivu za njegovo oslobađanje pridružili su se i drugi kandidati, Muharrem Ince iz Republikanske narodne stranke (CHP, kemalisti) i Temel Karamollaouglu iz malene stranke Saadet. Aksener je u tom smislu zanimljiva jer se obraća nacionalističkom izbornom tijelu koje gleda na Demirtasa i HDP s velikim skepticizmom. No, Kurdi broje 20 posto glasačkog tijela i stoga je važno okrenuti se i toj populaciji. Čak je i parlamentarni zastupnik vladajuće Stranke pravde i razvoja (AKP) Aziz Babuscu rekao kako bi Demirtas trebao biti oslobođen, što je među tvrdolinijašima u stranci izazvalo bijes i pozive na njegovo izbacivanje iz stranke.
Sam Demirtas je već podnio pravnu peticiju za svoje oslobađanje, tvrdeći kako njegovo zatočeništvo krši jamstvo turskog Ustava na slobodne i poštene izbore. Njegovi odvjetnici smatraju kako će uskoro biti oslobođen. Čini se da je Demirtas nenadano postao simbolom ujedinjenja turske oporbe pred naglo najavljenim prijevremenim izborima. Oporba se okupila u jedinstven blok, ali u njemu nema HDP-a, druge najveće oporbene skupine u parlamentu, koja se često gleda sa sumnjom zbog nastavka nasilja naoružane Kurdistanske radničke partije (PKK). Tri desetljeća kampanje za autonomiju ili osamostaljenje turskog Kurdistana i više od četrdeset tisuća mrtvih teško je zaboraviti u redovima turskih nacionalista. HDP sada vodi Pervin Buldan, koja upozorava na razočarenje stranke zbog nepozivanja u oporbeni blok, a Aksenerine komentare smatra ciničnim planom za dobivanje kurdskih glasova.
Erdogan je godinama privlačio barem polovicu kurdskih glasova u Turskoj, oslanjajući se na islamističke poruke i socijalni populizam. Nakon pokušaja vojnog prevrata 2016. godine, međutim, Kurdi sve manje žele glasovati za AKP. Vojna kampanja protiv sirijskih Kurda u provinciji Afrin i jačanje turskog nacionalizma ostavlja mnoge Kurde razočaranima. Potom je Erdogan proglasio Demirtasa teroristom i suradnikom zabranjene PKK, što Demirtas odbacuje, a ukoliko bude osuđen može dobiti zatvorsku kaznu u iznosu od 142 godine. Zapravo, ovaj nekadašnji odvjetnik za ljudska prava u najvećem kurdskom gradu Diyarbakiru, bio je ključna poveznica za završetak sukoba s PKK-om u skoro trogodišnjem mirovnom procesu. No, pregovori su propali 2015. godine, te su započele najgore borbe u dva desetljeća u kojima je poginulo oko 3500 ljudi. Istovremeno, Demirtas je bio jedan od glavnih Erdoganovih kritičara, te mu se suprotstavio neuspješno na predsjedničkim izborima 2014. godine, a 2015. je uveo HDP na rekordno treće mjesto po broju zastupnika u turskom parlamentu. Taj rezultat je po prvi puta srušio AKP-ovu vlast kao vlade jedne stranke i Erdogan se morao približiti nacionalistima za stvaranje koalicijske potpore.
Otkako su Kurdi Male Azije postali dio Republike Turske 1923. godine pojavljuju se politički vođe koji zagovaraju kurdski separatizam i stvaranje zajedničke države s Kurdima koji žive u Iraku, Iranu i Siriji na kontinuirano naseljenom području. Takav transsuvereni nacionalizam ima svoje poteškoće, osobito zbog generacija koje nisu stvorile zajednički kurdski identitet. Demirtas je posljednji u nizu takvih političara, iako je on pokušao osvojiti glasove i dobiti potporu nekurdskih glasača, većinom lijevog političkog spektra, studenata i srednje klase. Britak i s dobrom komunikacijom, mladog političara kamere vole, što on dobrano koristi. Kao vrstan odvjetnik, sustavno dekonstruira proces koji država vodi protiv njega, a ujedno pokušava dokazati kako u zemlji više ne djeluje demokratska trodioba vlasti jer sudstvo nije neovisno o vladi. Naravno, turski tisak, pod kontrolom vlasti, ga ignorira ili vrijeđa.
S obzirom da u Turskoj i dalje vlada izvanredno stanje, a deseci tisuća Erdoganovih protivnika su u zatvoru, stotine medija i organizacija civilnog društva zabranjeni, predviđena pobjeda AKP-a i Erdogana bit će propitivana sa stajališta legitimnosti. A ukoliko Demirtas ne bude oslobođen, Erdogan bi mogao stvarati novog Ocalana ili, kako ga već svjetski mediji nazivaju, kurdskog Nelsona Mandelu. Demirtas još nije osuđen, pa može pokretati kampanju iz zatvora, no sasvim je sigurno da će njegove veze s HDP-om biti ograničene sve dok je zatočen.
Uostalom, cijela ta predizborna mašinerija možda nije toliko poznata Demirtasu s obzirom da se u zatvoru nalazi trećina svih članova HDP-a. No, teško bi se Demirtas mogao uspoređivati s Ocalanom s obzirom da je mladi kurdski političar njegov protivnik i bori se za kurdsko-tursku suradnju i suživot. S mudrošću je pristupio stvaranju nove stranke, nastojeći izbjeći kurdsko ime. Ipak, Kurdi su mu glavni glasači, ali i među njima ima razlike; konzervativni Kurdi i kurdski vjernici uobičajeno glasuju za AKP. Ali s napadom na Kurde u zemlji i bliskom inozemstvu, i ovi Kurdi bi mogli glasovati za njima neprirodan politički izbor.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
