Italija kao super razvijena europska država simbol je uspjeha na mnogim poljima. Talijansko gospodarstvo je treće po veličini u Europi i osmo najveće na svijetu. Zemlja na Apeninskom poluotoku ima vrlo visoku razinu ljudskog napretka, a njeni građani spadaju među najdugovječnije na svijetu. Politički, Italija je moćna sila u Europskoj uniji, ali i na globalnoj razini. No, Italija ima i svoje jedinstvenosti koji proistječu iz specifičnog povijesnog, kulturnog, ekonomskog i političkog razvoja.
Jedna od najvećih talijanskih osobitosti su svakako razlike između sjevera i juga zemlje. Razlike u bogatstvu, infrastrukturi, načinu i filozofiji života su fenomen koji dovodi do toga da mnogi smatraju da zapravo postoje dvije Italije: bogati Sjever i siromašni Jug.
Povijesni izvori podjela su duboki i neiscrpni. Najbitnije je spomenuti da je Italija konačno ujedinjena 1861. trijumfom Risorgimenta. Države i kraljevstva koja su postajala prije ujedinjenja bila su toliko različita da su Talijanima trebala desetljeća da se unificiraju kulturološki, jezično, politički i ekonomski. Krajem 19. i početkom 20. stoljeća sjeverna Italija se brzo industrijalizirala (posebice trokut Milano-Genova-Torino) i zemlja je doživjela svoje prvo 'ekonomsko čudo'. No, južna Italija ostala je i dalje značajno neindustrijalizirana, osiromašena i popunjavala je redove talijanske emigracije.
Prije uspostave Mussolinijevog fašističkog režima Italija je još uvijek bila toliko raznolika da većina Talijana čak nije bila sposobna čitati ni pisati standardnim talijanskim jezikom. Narod je pričao svojim lokalnim dijalektima. Fašističke politike ciljale su uspostaviti nacionalno jedinstvo kako bi se narodne mase mogle identificirati s Italijom, a ne samo sa svojim gradom ili regijom. U tome su fašisti imali stanovitog uspjeha, ali ekonomski nisu uspjeli deklasirati ekonomske razlike.
Nakon 1945. Italija je doživjela drugo 'ekonomsko čudo' ali se ono opet odnosilo na sjever. No ovaj put jug se uspio industrijalizirati. Hladni rat je imao veliki utjecaj na unutarnja zbivanja u Italiji. Amerikanci su podržavali Kršćansku demokratsku stranku kako bi spriječili da prosovjetska talijanska Komunistička partija dođe na vlast. Također su koristili talijansku mafiju, tj. vratili su je u pozicije moći na jugu kako bi pomagali demokršćane i spriječili dolazak komunista na vlast pogotovo na jugu. Takva američka politika je bila uspješna. Demokršćani su provodili politiku izdašne socijalne države uz američke subvencije što je na kraju Hladnog rata dovelo do korupcijskih skandala i na kraju kolapsa stranke. No jug je svakako profitirao i uspio je napredovati. Međutim, razlike i dalje postoje.
Za razliku od većine europskih zemalja u Italiji je dosta slabiji osjećaj nacionalnog jedinstva i zajedništva među regijama. Prema talijanskom Ustavu država se sastoji od 20 regija. Valle d'Aosta, Ligurija, Lombardija i Pijemont čine sjeverozapadnu makroregiju. Sjeveroistočna Italija sastoji se od Emilije-Romagne, Furlanije-Julijske krajine, Trentino-Južni Tirol i Veneta. Središnja Italija sastoji se od Lacija, Markea, Toskane i Umbrije. Svi oni čine sjevernu Italiju u analizama. Ostatak regija čini južnu Italiju koja se na talijanskom popularno naziva Mezzogiorno (hrv. podne): Abruzzo, Apulija, Basilicata, Kalabrija, Kampanija, Molisa, Sardinija i Sicilija.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
