Promjena geopolitičke moći u posljednjih dvadesetak godina u svijetu nigdje nije tako uočljiva kao na prostorima Azije, a osobito Indo-Pacifika. Azijski kontinent a pogotovo države koja gravitiraju Indijskom i Tihom oceanu obdarene su obilatim prirodnim resursima i geostrateškim položajem, a uz to postaju sve ekonomski bogatije, vojno moćnije i političke utjecajnije. Azijske sile su napravile epohalnu promjenu u globalnom balansu snaga jer zahvaljujući uzdizanju Kine, Indije ali i Indonezije, Japana i Južne Koreje, pet stoljeća dominacije zapadnih sila u svjetskom gospodarstvu i politici primiče se kraju.
Prema predviđanjima stručnjaka, azijske države čeka impresivna budućnost. Npr. kupovna moć azijskih ekonomija bi se trebala povećati osam puta do 2030. u usporedbi s utrostručenjem kupovne moći u zemljama OECD-a. Ako se sadašnji trendovi nastave, Indija će imati najveći broj stanovništva na svijetu, a Kina će imati najveće svjetsko gospodarstvo do 2030. doprinoseći udjelu globalnog BDP-a od čak 20% (što će biti viši udjel od američkog). Dvije od tri najveće svjetske ekonomije bit će azijske: kineska i indijska. Istovremeno, zapadne liberalne demokracije doživjet će relativno opadanje ekonomske moći. Države članice G7 još uvijek čine pola udjela u svjetskog trgovini ali sve veći dio te trgovinske razmjene odnosi se na trgovanje s Kinom i drugim azijskim gospodarstvima u nastajanju. Prema ekonomistima, gospodarski rast koji se odvija u istočnoj i jugoistočnoj Aziji jedan je od najvećih izazova za suvremenu trgovinu.
U novoj konstelaciji odnosa snaga, izazovi koji se odnose na oceane kao globalno dobro bit će najizraženiji. Zbog promjene odnosa snaga, oceani će imati vrlo važnu stratešku vrijednost. Poznati novinar Robert Kaplan je napisao: "Počevši u posljednjoj fazi Hladnog rata, demografska, ekonomska i vojna osovina planeta Zemlje se u znatnoj mjeri premjestila na suprotni kraj Euroazije, gdje su prostori između glavnih čvorova stanovništva većinski pomorski." Nova dobrostojeća društva u Aziji će zahtijevati povećane razine potrošačkih dobara i vodit će životne stilove ovisne o energiji. Očekuje se da će se urbanizacija dogoditi u razmjerima koji nikad nisu zabilježeni u zemljama u regiji i to će zahtijevati širok spektar materijala za izgradnju novih urbanih područja, osobito u Kini. Povećana potražnja za hranom, energijom, potrošačkim dobrima i sirovinskim materijalima kako bi se izgradila potrebna društvena infrastruktura, rezultirat će rastućom potražnjom za komercijalnim otpremništvom, uključujući rast broja velikih kontejnerskih brodova koji se kreću azijskim tranzitnim morskim rutama. Vrlo vjerojatno bi se trebala intenzivirati i međuregionalna trgovina koja sada čini 53% ukupne azijske trgovine što će moguće voditi ka višoj razini političke i ekonomske integracije ali sigurno će se postojeće pomorske rute dodatno napregnuti. No puno više briga izaziva nešto drugo. Pošto će države i njihova društva postati bogatija i tražit će nove resurse, doći će do rasta nacionalnih ambicija koje su već porasle posljednjih godina. Dugoročni animoziteti i rivalstva mogli bi opasno produbiti sukobe interesa među društvima koja žive sve bolje i samopouzdanije.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.