Rat u Afganistanu, koji je otpočeo prije nepunih četrnaest godina, svakako je najdulji američki borbeni pohod u povijesti. Vojna kampanja protiv afganistanskih talibana, Al Kaide, Islamskog pokreta Uzbekistana i mreže Haqqani preživjela je dvojicu američkih predsjednika, a vrlo vjerojatno će se nastaviti i nakon što SAD i NATO povuku ostatke svojih trupa do kraja 2016. Unatoč stotinama milijardi dolara koje su potrošene, nekoliko hitnih zakonodavnih akata američkog Kongresa, 2364 ubijenih američkih vojnika, desetak tisuća ranjenika, Afganistan je i dalje zemlja koje je većinom u ratu.
Ova stvarnost je nepobitna jer je cijeli svijet svjedočio kako su talibani zauzeli Kunduz, ključan grad na sjeveru Afganistana. Afganistanske vladine snage su povratile kontrolu nad većinom grada, ali sama činjenica da je Kunduz pao u ruke talibana izazvao je šok i nevjericu. Talibani, kao pokret koji iskorištava slabost afganistanske vlade i postaje privlačan manjini afganistanskog stanovništva, i dalje je dinamičan pokret i prilagodljiv u svojoj regrutaciji i taktici na bojišnici. Velik udio afganistanske provincije, daleko od gradskih središta koja su brižljivo pod prismotrom afganistanskih nacionalnih sigurnosnih snaga, ili su de facto pod kontrolom talibana ili prihvaćaju talibanski utjecaj. Ista ta zabačena područja su primarno mjesto regrutacije i obučavanja za ostale militantne skupine koje nastoje srušiti vladu predsjednika Ašrafa Ganija, uključujući medijski eksponiran kamp Daeša u provinciji Logar.
Nerealno je očekivati da Afganistanska nacionalna vojska i Afganistanska nacionalna policija patrolira i održava veliku prisutnost u svakom kutku Afganistana. To je velika zemlja s jednim od najtežim terenima na svijetu. Afganistanski krajolik se pokazao preteškim za najveće svjetske vojske, sovjetsku i američku. SAD su morale uključiti više od sto tisuća vojnika u borbene operacije, za razliku od primjerice Iraka gdje je brojčanost američkih vojnika bila minimalna zahvaljujući napretku u vojnoj sofisticiranoj tehnici. Ali sama činjenica da veliki dijelovi istočnog, južnog i sjeveroistočnog Afganistana ostaju pod kontrolom pobunjeničkih ekstremističkih skupina je loš znak za vladu u Kabulu koja će biti sama od 2017., ako Amerikanci i njihovi saveznici nastave s predviđenim rasporedom povlačenja.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.