27 godina najgore industrijske tragedije u svijetu: tisuće preživjelih blokirali vlakove u Bhopalu

Tisuće preživjelih najgore industrijske katastrofe u svijetu, prosvjedovalo je danas u Bhopalu, na godišnjicu nesreće, kada je 1984. iz tvornice pesticida Union Carbide procurio smrtonosni plin u kojem je poginulo oko 15.000 ljudi, a trajno onesposobljeno za život još deseci tisuća drugih.
Prosvjednici su najavili da će blokirati vlakove na neodređeno vrijeme.
Oni zahtijevaju da Dow Chemicals, koja je kupila Union Carbide 2001, plati 8,1 milijarde dolara odštete za više od 500.000 ljudi koji su bili izloženi curenju otrovnog plina.
Dow Chemicals tvrdi da je to pitanje riješeno nagodbom.
Indijska vlada prihvatila je 1985. nagodbu u iznosu od 470 milijuna dolara, nakon što je u početku traženo 3,3 milijarde dolara.
No, aktivisti smatraju da je indijska vlada 1985. godine pogriješila kad je pristala na nagodbu.
Aktivisti također optužuju Dow Chemical, da nisu otklonili uzrok zagađenja podzemnih voda u Bhopalu i traže od londonskog Organizacijskog odbora Olimpijskih igara da se otkaže ugovor Dow Chemicalu kao partneru na Olimpijskim igrama 2012.
(Times of India)
Bhopalska katastrofa odigrala se 3. prosinca 1984. u indijskom gradu Bhopalu, prijestolnici Madhya Pradesh.
U tvornici američkog kemijskog koncerna Union Carbide došlo je do tehničkog kvara, pri čemu je više tona otrovnog plina metilizocijanata dospjelo u atmosferu.
To je najveća do sada zabilježena industrijska katastrofa u svijetu i jedna od najvećih ekoloških nesreća u ljudskoj povijesti.
Indija je zemlja, kao i mnoge slične njoj, s neskrivenim zadovoljstvom pozdravila 1977. godine početak gradnje kemijske tvornice za proizvodnju pesticida Union Carbide-India, jedne od najpoznatijih multinacionalnih kompanija sa sjedištem u SAD, videći u njoj šansu za efikasniju poljoprivredu.
Postrojenja u Bhopalu bila su dio Indijske zelene revolucije koja je za cilj imala povećanje proizvodnje žitarica.
Bhopal je izabran zbog njegovog centralnog položaja u Indiji, uz dovoljne količine električne energije i jeftine radne snage.
U noći između 2. i 3. prosinca 1984. godine, došlo je do odvijanja opasne kemijske reakcije i kada je velika količina vode prodrla u spremnik MIC broj 610, curenje su prvi put detektirali djelatnici kad su ih počele peći i suziti im oči.
Oni su o tome obavijestili svog nadzornika koji je propustio poduzeti određene mjere, a kada je to učinio bilo je prekasno.
Za to vrijeme, velika količina od oko 40 tona metilizocijanata, potekla je iz rezervoara koja je tijekom 2 sata dospjela u zrak, šireći se niz vjetar. S obzirom da je vanjska temperatura iznosila oko 14 ° C plin se hladio i dosio u prizemne slojeve zraka.

Tisuće ljudi izgubilo je život tijekom spavanja, tisuće njih padalo je mrtvo po ulicama, deseci tisuća ostali su trajno osakaćeni, a mnogo njih je povrijeđeno i uslijed panike koja je nastala. Najviše su pogođeni sirotinjski dijelovi grada u okružju tvornice.
Nema točnih podataka o broju umrlih i povrijeđenih, zbog kremiranja i sahranjivanja žrtava u masovne grobnice, ali zna se da su brojke ogromne.
O posljedicama po okoliš u postojećim izvještajima se govori o uginuću stoke (oko 4.000), pasa, mačaka i ptica. Biljni svijet je također ozbiljno pogođen.
wikipedia.org

Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.