Američki predsjednik Donald Trump poručio je u srijedu "Rusijo spremi se, rakete stižu!". Zanimljivo, ali mnogi su mislili da blefira iako je apsolutno bilo jasno da se iz takvog blefa nije moguće izvući.
Da prijetnje nisu blef saznali smo noćas u gluho doba noći. Negdje malo nakon 3 sata prema sirijskom vremenu krenuo je veliki udarac iz nekoliko pravaca. 105 raketa, raznih vrsta (većinom američki Tomahawk) ispaljeno je na Siriju.
SAD tvrdi kako su ciljali 3 lokacije, jedan istražni centar u samom glavnom gradu Damasku, u gradskoj četvrti Barzeh, te dvije lokacije u provinciji Homs.
"Vjerujemo kako smo udarcima, naročito u Barzehu, napali samo srce sirijskog kemijskog programa", poručio je slavodobitno američki general Kenneth McKenzie za vrijeme današnje konferencije u Pentagonu.
Dakako, po pitanju što su američke i savezničke snage točno gađale McKenzie želi da mu svi vjerujemo na riječ. No, što je s tvrdnjom da je Sirija eliminirala svoj kompletan kemijski vojni program još 2013. godine? Zar će se ta činjenica jednostavno prigodno zaboraviti?
Nemojmo zaboraviti - Rusija i SAD tada su postigli dogovor. SAD je pristao odustati od napada na Siriju ukoliko Sirija eliminira sav svoj kemijski arsenal - uz nadzor, dakako. Štoviše, samo kemijsko oružje je u konačnici uništeno na američkim specijalnim brodovima.
Otkuda onda sirijskoj vojsci opet tolike količine smrtonosnog otrova? SAD će reći kako su zločesto počeli isti ponovno proizvoditi. Dobro, recimo i da jesu, ali zašto onda glavni proizvodni pogon imati u glavnom gradu Sirije? Na lokaciji gdje istražitelji bez problema, i na temelju dogovora iz 2013., mogu "zaviriti"? Priča nema smisla.
Još puno toga nema smisla. Kao primjerice istraga same lokacije navodnog napada u gradu Douma. OPCW inspektori su danas u Siriji, stigli su kako bi istražili tu lokaciju. Za pronaći tragove kemijskog oružja ne treba dugo. Zar nije agresivna Zapadna koalicija mogla pričekati barem do ponedjeljka? Zar se ne boje da napad pred provedbu istrage izgleda kao da žele spriječiti tu istragu?
O tome kako je apsurdno da Assad naređuje kemijske napade u trenutku kada dobiva rat, kada upravo slavi najveću pobjedu još od oslobođenja Aleppa - oslobođenje Istočne Ghoute? Sada, kada se Damask napokon nadao da može mirno spavati od redovnog granatiranja grada od strane militanata iz Istočne Ghoute - baš sada Assad odlučuje da treba izvesti kemijski napad? I to na civile?
Slika koja nam se daje o tom čovjeku je nešto poput zlikovca iz kakvog bizarnog crtanog filma - Na rubu je pobjede, ali jednostavno zlo u njemu ne može čekati - toliko je zavolio gledati snimke žena i djece kako umiru u mukama da nije mogao izdržati da se sada, pred pobjedu, barem još jednom ne upusti u svoj omiljeni hobi ubijanja vlastitog naroda. Znao je kakve će biti posljedice, znao je da Zapadne sile jedva čekaju da ga izbombardiraju, ali želja je bila jača - kontaktirao je zapovjednika zaduženog za vođenje ofenzive u Istočnoj Ghouti i rekao mu - Nema pobjede do kemijske pobjede - punite bačvu sarinom, klorom i svačim nečim zabranjenim, a onda pravac njome na bespomoćne civile!.
Zar bi zaista to trebali vjerovati? Da otprilike tako razmišlja čovjek koji se u javnim nastupima i u najtežim trenucima pokazao kao izuzetno trezvena, racionalna i nadljudski smirena osoba? Ne samo da nas se uvjerava da je on na gornji način opisan monstrum već monstrum koji je do sada - prema riječima američkih dužnosnika - čak više od 50 puta naredio takve napade (!).
No, kada američka UN ambasadorica Nikki Haley dobije svoje minute u Vijeću sigurnosti, uvjerava nas upravo u navedeno. Bez imalo truda i s nevjerojatnom lakoćom poručuje svijetu da je u Damasku monstrum na vlasti i da će SAD, zajedno sa svojim moralnim prijateljima, kazniti tog monstruma na radost cijelog slobodnog svijeta. Njezin ruski kolega Nebenzija će na to reći kako je to sve jedno "globalno huliganstvo", a sirijski Jaffari će oštro po tko zna koji put istaknuti kako je to niz imperijalističke agresije koju smo već gledali u Iraku, Libiji, Jemenu...
No jedino Haley ne skida osmijeh, ne zato što je u pravu već zato što zna koliko su njezine riječi vrijednije - njezine riječi Zapadni mediji prenose kao već uklesane u kamen, a ova rusko-sirijska upiranja kontra nisu ništa nego zločesta propaganda.
Tako je to u UN Vijeću sigurnosti, a iste mjere odnose se i na noćašnji napad na Siriju. Naime, s jedne strane Rusija tvrdi kako je sirijska protuzračna obrana noćas bila pravi heroj na nebu iznad Damaska i Homsa - gotovo da nema te rakete, tog Tomahawka, koji se nije rasprsnuo u moćnom sudaru sa sirijskom PZO iz sovjetskih vremena.
I tako je nekoliko sati trajao dojam da je Sirija, sama, s Rusijom tek kao promatračem, uspjela deklasirati vojsku SAD-a, Francuske i Britanije u samo jednu noć. U par sati postala je neuništiva sila na koju će morati potrošiti kopnenu invaziju veću od one iračke ako ih misle poraziti.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
