Grčki premijer Alexis Tsipras danas je po prvi put rekao kako se neće protiviti referendumu ukoliko grčki kreditori budu i dalje zahtijevali od Atene da ispuni njima neprihvatljive uvjete. No, još uvijek se nada kako će se dogovor uspjeti postići.
Podsjetimo, za nekoliko tjedana Atena će ostati bez novca, a EU i MMF traže bolne reforme. S druge strane grčki narod izabrao je ljevičarsku SYRIZA-u da ih poštedi upravo te boli.
Tsipras je jučer dao prvi veliki intervju otkako je postao premijer u siječnju ove godine. Tvrdi kako će dogovor s kreditorima biti postignut do 9. svibnja, svega 3 dana prije roka za otplatu 750 milijuna eura duga (novac kojeg Atena nema). Ipak, on smatra da neće biti bankrota te ističe kako je prioritet njegove Vlade isplata plaća i mirovina.
I što sada? Ostalo je još svega 2 tjedna do roka za isplatu. Što ako MMF i EU (Trojka) budu i dalje inzistirali na provođenju reformi kao uvjetu za eventualnu odgodu ili neko drugo olakšanje situacije po Atenu? Tsipras kaže da će u tom slučaju pozvati narod Grčke na referendum, pa da oni sami kažu žele li prihvatiti te reforme, zapravo brutalne mjere štednje, ili iste odbacuju.
To je pomalo apsurdno, zar nije grčki narod već jasno rekao što misli o svemu tome kada je SYRIZA-i povjerio mandat na izborima u siječnju? Tsipras je u kampanju krenuo tvrdeći kako više neće biti brutalnih udaraca na grčki narod i zato je pobijedio na izborima. No, treba i to reći pošteno, nikada zapravo nikome nije do kraja objasnio kako on to misli postići dogovor i zadovoljiti obje strane, i vlastiti narod i neumoljive kreditore koji su stisli Grčku zbog katastrofalne politike prethodnih grčkih Vlada?
Nove izvanredne izbore je u intervjuu odbacio tvrdeći kako su izbori bili nedavno. Donekle je u pravu, ali samo donekle, jer ako SYRIZA grčkom narodu sada nametne nešto za što taj narod nije glasao, onda bi se izbori trebali održati. SYRIZA je imala dobar program, no ako ga se neće držati, ima još izbora, radikalnijih, ali oni postoje.
Stvar je posve jasna, mada je neki još uvijek ignoriraju - grčke "klasične" stranke su doživjele opći potop (Nova Demokracija i PASOK) i neće se tako brzo oporaviti, a na sceni će ostati, ako se isto desi i SYRIZA-i, samo radikalna krila ljevice i desnice, odnosno fašistička Zlatna Zora i marksistička (za neke i "staljinistička") Komunistička Partija (KKE).
Danas mnogi tvrde kako grčki komunisti jednostavno ne mogu ostvariti znatan rezultat na izborima, jer to trend pokazuje već duži niz godina. No, isto su tvrdili i za SYRIZA-u prije svega nekoliko godina, da Grci nikada neće glasati za tako "radikalnu" opciju, pa su ipak glasali. Pad SYRIZA-e dao bi ogroman vjetar u leđa KKE-u, stranci koja zaista jest radikalna, znatno radikalnija od SYRIZA-e, stranci koja ne bi raskrstila samo s kreditorima, već vjerojatno i s kompletnim kapitalističkim modelom u zemlji.
SYRIZA je početna stepenica prema radikalizaciji jednog društva, ali njeni stavovi su još uvijek vrlo umjereni. Primjerice, Tsiprasu ne pada na pamet da recimo Grčku izvuče iz NATO pakta, mada je njegova stranka do prije neku godinu također u svoj manifest stavljala i anti-imperijalističku točku kao plan za budućnost. KKE pak želi izlazak i iz NATO-a i iz Europske Unije, a to bi mogla biti nova radikalna agenda koju bi grčki narod u nekoj bližoj budućnosti možda mogao i početi prihvaćati.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
