Zatvoreni plinski krug koji će Europu skupo koštati: Kina plina već ima previše, jer ga nabavlja sve više i iz Rusije, a sada će ga prodavati Europi koja zbog panike ni ne pita za cijenu
Europa sa sve većim strahom iščekuje nadolazeću zimu zbog neizvjesnosti oko opskrbe energentima, naročito ako Rusija potpuno obustavi isporuku plina (što je svakako moguće). No, jedan akter sad priskače u pomoć Europi, možda čak i pomalo neočekivani akter - Kina.
Riječ "pomoć" u ovoj situaciji je podložnija interpretaciji, no imajući u vidu europsku situaciju i činjenicu da energije jednostavno nedostaje, opcija za dodatnu nabavu, bez obzira na cijenu, svakako je dobrodošla.
Dakle, o čemu je riječ? Kina je najveći kupac ukapljenog prirodnog plina na svijetu, a iz Kine sad poručuju kako su voljni prodati određeni višak LNG-a zbog smanjenje domaće potrošnje. Drugim riječima, ovo otvara mogućnost Europi za još jednim putem gdje može nabaviti energiju bez da ovisi o Rusiji - iako će je ova ruta poprilično koštati.
Očekivano, europski uvoz LNG-a znatno je porastao u prvih šest mjeseci ove godine, za čak 60%. Europa je uvezla čak 53 milijuna tona LNG-a te je trenutačno, prema procjenama kompanije Kpler, popunila oko 77% svojih kapaciteta. Ukoliko se ovakav uvoz nastavi do studenog bi Europa mogla popuniti oko 80% svojeg kapaciteta, navode iz Kplera.
Podsjetimo, nedavno smo pisali o kineskom ekonomskom usporavanju (vidi: Kinesko naglo ekonomsko usporavanje: Što se dogodilo? Kako se to odražava na svijet? I je li kineska "Made in China 2025" strategija zapravo planski prihvatila usporavanje (ali ipak ne ovoliko)?). Ovo po Europu dolazi u idealnom trenutku jer to znači da se sad i kineska potražnja za energijom smanjuje. Zamislimo što bi bilo da nije tako, da je Kina na vrhuncu svoje produktivnosti? Europa bi se morala "boriti" s Kinom za svaki kubik plina!
No, ni ovo nipošto nije idealna situacija po Europu. Dva su problema. Kao prvo, kineski ekonomski stroj mogao bi se vrlo brzo vratiti u puni pogon. Jednim dijelom kineska ekonomija je usporena zbog covid lockdownova koji i dalje traju u pojedinim kineskim gradovima, ali kad se isti uklone Europa će opet teško dolaziti do potrebne energije. Nadalje, već mjesecima Europa ističe kako se mora riješiti "ovisnosti o Rusiji", ali ako se krene u masovnu kupnju nepotrošene energije iz Kine to je zapravo još jedna ovisnost.
A koliko energije Kina uopće ima za prodati? To je također zanimljiva priča. Naime, Kina je daleko najveći potrošač energije na svijetu. Samim time Kine je i najveći uvoznik energije. Jasno, zbog takve situacije Peking bi volio proizvoditi što je više moguće energije doma, da je ne moraju uvoziti izvana.
To je pak delikatan balans za Kinu koja već i sad ima poprilično problema sa zagađenjem zbog eksploatacije fosilnih goriva. Puno se radi i na prelasku na obnovljive izvore energije (vidi: "Zelene petoljetke" Dalekog istoka: Kako Kina, znatno brže od Europe i Amerike, ostvaruje svoju energetsku revoluciju), ali ova kriza je aktivirala još i jaču proizvodnju "klasične" energije. Primjerice, proizvodnja ugljena u kineskoj provinciji Shanxi porasla je ove godine za čak 100 milijuna tona, na trenutačnih 1.3 milijarde tona. Iduće godine planira se povećanje od dodatnih 50 milijuna tona godišnje.
Ali ako Kina toliko ulaže u obnovljive izvore energije, zašto onda u isto vrijeme pojačava i proizvodnju iz "prljavih" izvora? Zato jer je vjerovala da mora simultano jačati oboje. Obnovljivi izvori su investicija u budućnost, ali sadašnjost je i dalje itekako "prljava".
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
