Kada govorimo o napetim odnosima između Rusije i Europe onda se najčešće referiramo na one napetosti koje se redovno pojavljuju između Moskve i Poljske, ili baltičkih zemalja (primarno Estonije), odnosi s Britanijom su također već neko vrijeme loši, a i odnosi između Rusije i Švedske dugo vremena nisu u dobrom stanju. S druge strane Rusija ima relativno dobre odnose s nekoliko europskih zemalja tako da je teško govoriti o općim europsko-ruskim napetostima (iako često i ruski "prijatelji", kad situacija postane ozbiljna, dižu ruku za sankcije i druge mjere prema Moskvi). Rusija ima dobre odnose s Mađarskom, Austrijom, Slovačkom, čak i s Italijom, a odnosi s dvije ključne EU sile, Francuskom i Njemačkom, su donekle u uzlaznoj putanji.
Danas ćemo pak govoriti o trenutačnim kompleksnim i sve napetijim odnosima između Moskve i Praga. Govoreći o aktualnostima nemoguće je ne osvrnuti se na noviju povijest tih napetosti. Sovjetska invazija na ondašnju Čehoslovačku prije 50-ak godina i dan danas se pamti. Odnosi su tada trajno poremećeni i zapravo se nikada nisu oporavili (opširnije o tom vremenu: Gušenje Praškog proljeća - stotine tisuća vojnika Varšavskog pakta kreću u invaziju na Čehoslovačku, a sve je možda moglo biti i drugačije da par dana ranije Tito nije bio u Pragu...).
Današnje napetosti, kako ćemo uskoro i vidjeti, uvelike proizlaze iz tih vremena. Kao i "Dobri vojak Švejk" iz satiričnog romana Jaroslava Hašeka, mnogi Česi će zauzeti dvojni stav prema konkretnoj situaciji, pa tako i Rusiji. S jedne strane suradnja je dobra, a njihov "politički" stav prema Rusiji može se razlikovati od osobnog. Stav "ne volim Ruse zbog 68." daleko je češći od recimo "ne volim Ruse zbog njihovog ekspanzionizma". Razumljivo, jer ovaj drugi stav, strah od "ruske prijetnje" (nakon Ukrajinske krize) gura jedna glasna manjina koja je prisutna i u Češkoj iako nije tamo "autohtona".
U češkim školama i dalje se uči ruski, a starija generacija ga relativno dobro poznaje. Nadalje, mnogi turisti iz Rusije posjećuju Češku redovno (prije ove pandemije barem). Ipak, stav prema Rusiji je refleksija stava današnjih Čeha i prema vlastitoj povijesti (nešto slično kao i Hrvata prema Jugoslaviji, iako priče nisu iste). Jedan dio u Rusiji i dalje vidi veliku silu s kojom bi trebalo biti u dobrim odnosima, drugi dio pak ima dijametralno suprotan stav. "Prosječni građanin" vjerojatno ni ne obraća previše pažnje na to, no ova dva pola dosta su jaka i sve su bliža međusobnoj političkoj konfrontaciji većih razmjera.
U tim nedorečenim odnosima početkom travnja dogodila se eskalacija. Naime, u trenutku dok je zemlja bila zatvorena zbog koronavirus krize, 3. travnja iznenada je uklonjen spomenik sovjetskom maršalu Ivanu Konevu u praškoj gradskoj četvrti Prag 6 (na samom sjeverozapadu grada). Drugim riječima tamošnje vlasti, točnije kvartovske vlasti (Prag je poprilično decentraliziran grad), iskoristile su "gužvu" oko COVID-19 da bi uklonile spomenik koji je nekima bio krajnje mrzak (a nekima pak nije!). U svakom slučaju, uslijedila je vrlo oštra reakcija Moskve i optužbe protiv Češke za povijesni revizionizam. Ali ne samo od Moskve - po istoj liniji potez uklanjanja spomenika oštro je kritizirao i sam češki predsjednik Miloš Zeman! To je još jedna potvrda o unutarnjim prijeporima u Češkoj i Pragu oko vlastite povijesti, a svakako i prema današnjem odnosu prema Rusiji.
Tko je bio spomenuti Ivan Konev? Bio je sovjetski general i maršal Crvene armije koji je istu vodio za vrijeme Drugog svjetskog rata. Zaslužan je za brojne pobjede nad Silama osovine. Rođen je u seljačkoj obitelji 1897. za vrijeme Carske Rusije. Od samog početka, nakon izbijanja Oktobarske revolucije 1917. je na strani Boljševika te će Drugi svjetski rat dočekati kao istaknuto vojno lice. Pred kraj rata on i vojska Georgija Žukova, istaknutog generala Crvene Armije, su se u neku ruku "natjecale" koja će prva stići do Berlina. Konev je pak postao prvi saveznički zapovjednik koji je ušao u Prag. Neposredno nakon rata, 1946., Konev je zamijenio Žukova kao glavni zapovjednik sovjetskih kopnenih snaga. Deset godina kasnije postaje pak vrhovni zapovjednik oružanih snaga Varšavskog pakta. Predvodio je nasilno gušenje ustanka u Mađarskoj. Za vrijeme njegove uprave izgrađen je Berlinski zid. Preminuo je 1973. te je u Sovjetskom Savezu bio sve do smrti popularno vojno lice.
Iako nije toliko direktno bio uključen u gušenje Praškog proljeća, došao je u Prag neposredno nakon kako bi se osobno upoznao sa situacijom na terenu.
1980. godine tadašnje čehoslovačke vlasti podigle su mu spomenik u Pragu. Od početka bio je to kontroverzan potez koji je s godinama postajao sve kontroverzniji, naročito nakon raspada SSSR-a (i komunističke Čehoslovačke). Situacija je eskalirala 2018, kada su gradske vlasti uz spomenik dodale i tekst s "pojašnjenjem osobe" - u tom tekstu navodilo se kako je Konev sudjelovao u gušenju Mađarskog ustanka i Praškog proljeća.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.