Togo je jedna od afričkih zemalja o kojoj se malo toga može čuti u europskoj javnosti, ali poznavanje unutarnjeg stanja takve države omogućuje bolje tumačenje migracija i općenito propitivanja što Europska unija može učiniti u takvom političkom sustavu kako bi spriječila navalu afričkih imigranata.
Togo je osebujna zemlja po zemljopisnom obliku, jer se radi o uskom dijelu Zapadne Afrike, smještenom između Gane na zapadu i Benina na istoku, s Burkinom Faso na sjeveru, a glavni grad Lome je smješten na kratkoj obali Gvinejskog zaljeva. Togo je dobio neovisnost od francuske kolonijalne uprave 1960. godine, te od tada pokušava graditi stabilnu zemlju i gospodarstvo. Prije toga je bila jedna od prvih njemačkih kolonija koja je trebala biti Musterkolonie, odn. protomodel njemačkog zakašnjelog kolonijalnog sustava.
Stabilnost je dobivena kroz jednu od najdužih diktatura u Africi. Zemlja je poznata po tranzitu krijumčarene slonovače iz regije. Dobro organizirane i naoružane kriminalne skupine ubijaju slonove i nosoroge, te ih kroz Togo šalju u Aziju gdje se koriste kao ukrasi ili u alternativnoj medicini. Togo svoje gospodarstvo temelji na fosfatu, te je jedan od pet najvećih proizvođača fosfata, koji se osobito koristi u umjetnim gnojivima, ali zemlja je i dalje siromašna i ovisi o vanjskoj pomoći. Togo ima oko 7,6 milijuna ljudi.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.