Sigurnost zračnog prometa danas nije vezana samo za tehničke standarde unutar svjetskih i regionalnih stručnih organizacija, već i za protuterorističku sigurnost, pripremljenost na otmice zrakoplova i njihovo uništavanje. Među zrakoplovnim tvrtkama koje osobito paze na sigurnost jest izraelski nacionalni zrakoplovni prijevoznik El Al.
El Al na hebrejskom znači 'prema nebu', a svoj prvi let imao je u rujnu 1948. iz Ženeve za Tel Aviv. Danas leti prema više od pedeset destinacija u Izraelu, Europi, Bliskom istoku, Amerikama, Africi i Dalekom istoku iz svoje glavne baze na zračnoj luci Ben Gurion u Tel Avivu. Radi se o jedinoj komercijalnoj zrakoplovnoj tvrtki koja ima zrakoplove opremljene proturaketnim obrambenim sustavima te se smatra najsigurnijom svjetskom kompanijom zbog svojih iznimnih sigurnosnih procedura na tlu i u zraku. Iako su izraelski zrakoplovi bili metom mnogih pokušaja otmica i terorističkih napada, samo je jedan El Alov let otet i tada nije bilo žrtava.
To je zavidna činjenica, bez obzira na izraelsku politiku prema drugim zemljama koja često i navodi mnoga kriminalna djela. El Al služi izraelskim političkim interesima, osobito u operacijama spašavanja Židova iz drugih zemalja. Zbog toga ima svjetski rekord u broju putnika u jednom jedinom zrakoplovu (1122 putnika), a u operaciji Salomon 1991., kada su se židovske izbjeglice iz Etiopije prevozile u Izrael, El Al je ponio 14,500 putnika. U skladu s izraelskim tradicijama, u zrakoplovu se služi samo košer hrana, te ne leti na židovski šabat ili na vjerske blagdane.
S obzirom na sigurnosno okruženje, bombaške napade i samoubilačke nasrtaje, Izrael je stvorio zrakoplovnu industriju s iznimnim sigurnosnim postavkama prije dvadeset godina. Izraelski dužnosnici smatraju da se radi o nevjerojatnom uspjehu, jer doista unatoč nekoliko ratova i trajnom sukobu, El Alov zrakoplov je otet samo jednom, 1968. Boeing 707 s 38 putnika poletio je 23. srpnja iz Rima za Tel Aviv, ali su trojica članova Narodnog fronta za oslobođenje Palestine otela zrakoplov i preusmjerila ga u Alžir. Pregovori s otimačima trajali su 40 dana! Svi otmičari i putnici na kraju su oslobođeni, a otmičari su kasnije tvrdili kako su bili uvjereni da je među putnicima izraelski general Ariel Sharon. Od tada su se svi oblici sigurnosti značajno postrožili.
Druge moguće katastrofe su spriječene. U Zürichu je 1979. pronađena bomba u prtljazi njemačkog putnika koji je izgledao nervozno. Uhvaćen je zbog sumnje da krijumčari dijamante. Druga je bomba pronađena prije nekoliko godina u torbi trudne Engleskinje u Londonu, a stavio ju je tamo njezin palestinski ljubavnik. U posljednje vrijeme teško može doći i do otmice jer imena mnogih potencijalnih otimača su na listama ministarstva obrane, koje je pomoglo stvoriti El Alov sigurnosni sustav. I osoblje zrakoplova je brižljivo obrazovano i obučeno da prepoznaju otimače, osobito ako primjerice ne izgledaju dovoljno bogato za putovanje prvim razredom (što u prvu ruku zvuči pomalo nategnuto s obzirom da bogataši mogu izgledati kao klošari).
Mnoge su svjetske kompanije hvalile sigurnost El Ala, ali do sada niti jedna američka ili europska tvrtka nije razmišljala o kopiranju ovog složenog sustava koji je stajao El Al oko 90 milijuna dolara prošle godine. U njemu je profiliranje putnika, otvaranje torbi i unajmljivanje profesionalnih zaštitara. Mnoge svjetske kompanije su odbile takav sustav na temelju cijene i pretjeranog ulaženja u privatnost putnika.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
