Kada govorimo o velikoj migrantskoj krizi i primanju migranata i izbjeglica u Europu onda također govorimo i o velikim, barem naizgled, ideološkim konfuzijama. Ljudi koji su do jučer pozivali na što otvorenije granice i primanje migranata bez kompromisa, bilo da se radilo o izbjeglicama iz ratom pogođenih zemalja ili tzv. ekonomskim migrantima iz siromašnih zemalja izvan Europe, danas pak rade zaokrete od 180 stupnjeva i pozivaju na zatvaranje granica i poduzimanje mjera kojima bi se spriječilo ulazak dodatnih migranata u Europu.
O čemu onda zapravo govorimo ovdje? Šizofrenoj solidarnosti, naknadnim procjenama ili nečem trećem? Očito postoje brojni razlozi, no primarni faktor u ovim okretima i zaokretima je samo jedan - na migrante se nikada, ili vrlo rijetko, gleda s ljudske perspektive, ono što oni u suštini predstavljaju za tvorce migrantske politike je resurs.
Za jedne migranti su radnički resurs koji bi trebao popuniti deficit na demografski sve nestabilnijem europskom tržištu rada, naročito u zemljama kao što je Njemačka kojoj kronično nedostaje radnika, a uvoziti ih s Bliskog istoka u konačnici je daleko isplativiji biznis nego davati ta radna mjesta Europljanima.
Dakako, već ovo je podlo iskorištavanje ljudske tragedije, naročito ljudi iz ratom pogođenih zemalja kao što je Sirija gdje mladi ljudi zapravo imaju poprilično visok stupanj obrazovanja, odnosno posve adekvatan potencijal da bi ga se iskoristilo za daljnji pogon njemačkog ekonomskog stroja. No, postoji i druge, mračnije, teorije o otvorenim granicama.
Od konkretnih brojki ne treba bježati, naročito ne zbog straha da ćemo samim isticanjem istih ispasti "politički nekorektni" - činjenice su činjenice, interpretacija je ta koja se računa. Dakle, činjenice su ovakve - na prostoru svega četiri europske države - Britanije, Francuske, Belgije i Njemačke - danas se nalazi oko 66,000 islamističkih ekstremista.
To zvuči kao konkretna vojska. Džihadisti su izgradili moćnu infrastrukturu unutar europskih gradova. Imamo segregirane enklave na prostoru kojih se promiče islamistički fundamentalizam, a cilj je maksimalna moguća regrutacija iz fonda umjerenih muslimana Europe. Novac lako mogu nabavljati iz zemalja kao što su Saudijska Arabija i Katar, s kojima Europa ima odlične odnose.
Iz ove perspektive migranti ponovno služe kao resurs, ali za neke, kako smo već i istaknuli, mračnije planove. Kakvi bi ti planovi mogli biti? Razni oblici destabilizacije Europe. Kome je to u interesu? Raznim skupinama, recimo konkurentima europskih korporacija itd.
Sve u svemu, pitanje migracija vjerojatno je najvažnije pitanje definiranja moderne Europe, no samom pitanju, odnosno debati, malo tko prilazi hladne glave zbog činjenice da je pitanje politički posve obojano. Takve stvari događaju se često i u tim slučajevima tema postaje korumpirana i lišene svoje esencijalne supstance - primjera imamo beskonačno, recimo ubojstvo američkog ambasdora u Benghaziju 2012. godine kada je pitanje postalo municija za rat između američke Demokratske i Republikanske stranke dok u isto vrijeme nitko nije niti znao niti mario za posljedice koje su libijski Benghazi pretvorile u kaos u kojem se i dalje nalazi.
Migrantska kriza idealna je prilika za europske radikalne desničare kojima je i jedan imigrant previše, dok liberalni progresivci odbijaju prihvatiti da politika otvorenih vrata može imati ikakvih negativnih posljedica, bez obzira koliko se ljudi primilo.
Poštovani, za čitanje cijelog ovog teksta morate biti pretplatnik.
