Kada govorimo o velikoj migrantskoj krizi i primanju migranata i izbjeglica u Europu onda također govorimo i o velikim, barem naizgled, ideološkim konfuzijama. Ljudi koji su do jučer pozivali na što otvorenije granice i primanje migranata bez kompromisa, bilo da se radilo o izbjeglicama iz ratom pogođenih zemalja ili tzv. ekonomskim migrantima iz siromašnih zemalja izvan Europe, danas pak rade zaokrete od 180 stupnjeva i pozivaju na zatvaranje granica i poduzimanje mjera kojima bi se spriječilo ulazak dodatnih migranata u Europu.
O čemu onda zapravo govorimo ovdje? Šizofrenoj solidarnosti, naknadnim procjenama ili nečem trećem? Očito postoje brojni razlozi, no primarni faktor u ovim okretima i zaokretima je samo jedan - na migrante se nikada, ili vrlo rijetko, gleda s ljudske perspektive, ono što oni u suštini predstavljaju za tvorce migrantske politike je resurs.
Za jedne migranti su radnički resurs koji bi trebao popuniti deficit na demografski sve nestabilnijem europskom tržištu rada, naročito u zemljama kao što je Njemačka kojoj kronično nedostaje radnika, a uvoziti ih s Bliskog istoka u konačnici je daleko...
O čemu onda zapravo govorimo ovdje? Šizofrenoj solidarnosti, naknadnim procjenama ili nečem trećem? Očito postoje brojni razlozi, no primarni faktor u ovim okretima i zaokretima je samo jedan - na migrante se nikada, ili vrlo rijetko, gleda s ljudske perspektive, ono što oni u suštini predstavljaju za tvorce migrantske politike je resurs.
Za jedne migranti su radnički resurs koji bi trebao popuniti deficit na demografski sve nestabilnijem europskom tržištu rada, naročito u zemljama kao što je Njemačka kojoj kronično nedostaje radnika, a uvoziti ih s Bliskog istoka u konačnici je daleko...
Poštovani, za nastavak čitanja trebate biti pretplatnik.
Ako već jeste advance.hr pretplatnik, ulogirajte se